Glasovima jedva trećine birača Hrvatska ugurana u EU

Većina građana Hrvatske koji su u nedelju izašli na referendum glasala je za ulazak zemlje u Evropsku uniju, ali, iako tamošnja politička elita sada slavi, uverljivost i legitimnost referenduma znatno je umanjila slaba izlaznost birača, koji su pokazali neočekivanu apatiju i nezainteresovanost. Na referendum je naime izašlo samo oko 44 odsto upisanih birača, odnosno oko 1,9 miliona, a za pristupanje se izjasnilo oko 66 odsto izašlih. Protiv je bilo oko 33 odsto, tako da se ispostavilo da je tek trećina ukupnog glasačkog tela podržala tako krupnu odluku kao što je ulazak u EU. Aktivna propaganda pred izjašnjavanje nije doprinela očekivanom odzivu birača, a referendum čak ne bi ni uspeo da nedavno nije izvršena promena Ustava, kojom je utvrđeno da je za odluku dovoljna većina izašlih birača, umesto ukupnog broja upisanih.

Prema oceni analitičara, ovakav odnos građana Hrvatske svedoči o njihovoj dubokoj rezignaciji, krizi autoriteta EU i gubljenju poverenja u sopstvene i evropske institucije. Novi hrvatski premijer Zoran Milanović je u prvim reagovanjima na odluku građana istakao da Hrvatska prvi put svojom voljom ulazi u neki savez, ali zbog neočekivano malog odziva birača može se dodati da je Hrvatska samostalno, ali bezvoljno odlučila o svojoj sudbini.

Hrvatska će u EU ući 1. jula 2013. godine, u vreme odavno završene evropske žurke, a vodećim hrvatskim političarima je, i pored mršavog rezultata, referendum ipak doneo olakšanje, jer je sada izvesno da će zemlja postati 28. članica EU, posle čega će se vrata Unije za duže vreme zatvoriti za dalje proširivanje. I pored krize u EU, zagovornici Unije su je predstavili kao najpragmatičnije rešenje i mogućnost da posustala privreda, opterećena sa 67 milijardi duga i nezaposlenošću od 17%, oživi i dobije nove mogućnosti. S druge strane, antievropski lobi u Hrvatskoj ostao je jak, i protivnici ulaska Hrvatske u EU su već zatražili da se nakon kvalitetne rasprave održi novi referendum. Pozivajući se na izmene ustava i promenu pravila oni smatraju da protekli referendum nije legitiman i najavljuju da će ga osporavati pravnim putem.

Suštinski neuspeh referenduma iznenađuje međutim i zbog toga što je Hrvatska kao nezavisna država imala podršku EU i Brisela, za koje ni etničko čišćenje Srba, ni brojna nerešena pitanja srpskih izbeglica i preostalih Srba nisu predstavljali smetnju za otvaranje i zatvaranje pregovora o pristupu. Prijem Hrvatske će stoga biti potvrda prevage geopolitičkih interesa nad proklamovanim evropskim principima, a sam referendum je još jednom istakao sadašnje nedemokratsko ustrojstvo Unije, u kojoj volja građana sve manje ima uticaja, i u kome se do željenih rezultata izjašnjavanja građana dolazi nakon što je ceo proces gotovo završen.   

Građani Hrvatske su su rezultate referenduma dočekali bez euforije, sa najavom novih poskupljenja, rezanja plata u javnom sektoru i povećanja poreza, i u strahu za sudbinu poljoprivrede i brodogradnje, odlasti koje po diktatu Brisela moraju reformisati. Hrvati će u narednim godinama videti da li će im članstvo u Uniji doneti napredak i toliko željeni beg sa Balkana, dok će građani Srbije, koja do članstva u EU, ako ga ikad bude, ima još puno godina, imati pred sobom primer Hrvatske i dovoljno vremena da se uvere da li članstvo u EU za malu i ekonomski slabu zemlju predstavlja spas ili propast.