Bauk neonacizma

Bauk kruži Evropom – bauk neonacizma. Sve sile nove Evrope i SAD sjedinile su se u ćutnji povodom neonacizma, rimski papa i japanski car, Obama i Merkel, mediji sa Zapada i „glasovi Amerike“ sa Istoka.

Gdje je ona vlast i opozicija sa Zapada koja bi podigla glas protiv antimuslimanskih  marševa u Njemačkoj, protiv marša ukrajinskih neonacista kojim su proslavljali 106. godina od rođenja Stepana Bandere, sljedbenika nacističke ideologije i osnivača Galicijske SS divizije, protiv rehabilitacije ustaškog kardinala i nadbiskupa genocida, jasenovačkog „savremenika“ Alojzija Stepinca, protiv natpisa na restoranu u Poljskoj o zabrani ulaska Putinovim pristalicama i psima, protiv neonacističkog orgijanja u Odesi. Kažem podigli glas, jer reagovanja radi reda, kao što je ono njemačkog predsednika Joahima Gauka povodom antimuslimanskih protesta, nema težinu kakvu bi trebao da ima svaki pokušaj oživljavanja nacizma u njegovoj postojbini.        

Iz ovoga proizilazi da su sve evropske sile zajedno sa SAD, u najmanju ruku ravnodušne,  a neke od njih i zainteresovane u pogledu neonacizma kao mogućnosti ostvarenja geostrateških ciljeva. Posebno je uznemirujuća „ravnodušnost“ spram neonacizma moćne i opasne SAD, koja je hajkom na nacizam (i komunizam) poslije Drugog rata izgradila imidž liberalne i demokratske države. I dok se na američkom sudu u Nirnbergu javno sudilo nacizmu, američke obavještajne službe su „pacovskim kanalima“ prebacivale naciste u SAD, gdje su svojim znanjima imali značajnog udjela, prije svega u vojnoj industriji. Amerikancima nije smetala njihova mračna prošlost, bili su im potrebni stručnjaci, makar bili i Hitlerovi, koji bi pomogli da se parira tadašnjoj sovjetskoj Rusiji. Uključivanje nacističkih mozgova u američku hladnoratovsku mašinu nije smetalo ni Jevrejima, koji su tada bili zaokupljeni stvaranjem, uz američki blagoslov, cionističke države, kao što im danas, jer su zaokupljeni rušenjem palestinskih naselja, ne smetaju najnovija divljanja neonacista.

Dakle, nirnberškim suđenjem otpočeo je proces denacifikacije njemačkog poslijeratnog društva, a „pacovskim kanalima“ započeo je proces nacifikacije američke vojske, koji se, sudeći prema najnovijim opservacijama američkih političara o američkoj superiornosti i američkom narodu kao izabranom, proširio na čitavo američko društvo. Uglavnom, devalviranje „američkih vrijednosti“ u svijetu i buđenje iz „američkog sna“ čovječanstva  dovelo je do porasta američkog narcizma kao odbrambenog mehanizma identiteta, što je već rezultovalo podrškom američke javnosti nerazumnim odlukama njihove političko-vojne elite spram onih u svijetu, koji na Amerikance više ne gledaju kao na gospodare svemira, koji hoće da slijede svoje interese i ne žele da budu iskorišćeni za postizanje ciljeva jedne narcističke kulture i da udovoljavaju svim njenim zahtjevima bez pogovora. S obzirom na najnoviji razvoj događaja u Ukrajini, sve ovo može dovesti do katastrofe sa nesagledivim posljedicama.    

Ukrajina je novi poligon za promociju nacističke ideologije. Ključnu ulogu u rušenju i proterivanju iz zemlje legalno izabranog predsjednika Viktora Janukoviča odigrao je pronacistički Desni sektor, koji je očigledno podržan i instrumentalizovan od strane SAD o čemu svjedoče procurjeli telefonski razgovori između pomoćnice američkog državnog sekretara Viktorije Nuland i američkog ambasadora u Ukrajini DŽefrija Pajeta. Kreatori američke spoljne politike inspirisani „šahovskim mudrolijama“ Zbignjeva Bžežinskog o geopolitičkom značaju Ukrajine uložili su od 1991. oko 5 milijardi dolara kako bi ta istorijski ruska teritorija ostala u američkoj sferi uticaja. Da bi Moskvu držala što dalje od Kijeva, američka administracija objeručke je prihvatila usluge ukrajinskih neonacista.

O saradnji američke administracije, tajnih službi i Pentagona sa ukrajinskim nacistima, koja traje još od 1945. i nikad nije ni prestajala, pisano je na internet portalu advance.hr. Ukrajinske nacističke vođe su bili među hiljadama nacista koji su pobjegli na Zapad 1945, a potom su ih Amerikanci koristili za subverzivne djelatnosti protiv sovjetske Rusije. Arhivi američkih obavještajnih službi prepuni su detalja o vezama CIA sa ukrajinskim nacistima, o uspjehu američke administracije u spasavanju pomenutog Stepana Bandere, čija je nacistička Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN-B), dobrim djelom finansirana od strane američkih poreskih obveznika, učestvovala u nacističkim masakrima u zapadnoj Ukrajini i Poljskoj.

Ukrajinski nacisti su u prijateljskoj poruci podržani od američkog predsjednika Harija Trumana. „Vaša borba je naša borba, a vaš san je i naš san“ dokazanom zločincu Jaroslavu Stetsku, u sred Bijele kuće, poručuje Ronald Regan. Barak Obama i njegova administracija nastavljaju, na obostrano zadovoljstvo, da sarađuju sa ukrajinskim neonacistima. 22 000 službeno registrovanih neonacista, učesnika majdanskih protesta, opisuju kao revolucionare koji se bore za ljudska prava i demokratiju. Jednu činjenicu je vrlo teško osporiti, a to je da neonacisti odjednom postaju vrlo aktivni u svim regijama u kojima NATO savez i SAD vide svoj strateški interes i da upravo taj scenarij danas gledamo u Ukrajini, zaključak je na advance.hr.

Nesumnjivo da će u 2015. doći do porasta neonacizma u svijetu i da ćemo biti svjedoci još više „nekonvencionalnih protesta“ protiv politike Putina, kako je ukrajinski kafedžija okarakterisao svoju tipično nacističku poruku pristalicama te politike. Kako je nacizam iz bavarskih pivnica našao pogodno tlo u ekonomskoj krizi tridesetih godina prošlog vijeka, tako će se i neonacizam podstaknut iz Vašingtona, ovaplotiti na evropskom tlu usljed ekonomske krize i recesije do koje će doći zbog pada vrijednosti rublje i kupovne moći ruskog stanovništva, koje je jedan od najvećih potrošača proizvoda iz Evropske unije.

Očekuje nas vrlo teška godina, koja nikako neće biti „godina mirnog življenja“, u kojoj američka hazarderska politika slamanja Rusije ekonomskim sankcijama i padom cijene nafte, može da rezultuje svjetskim ratom. Ipak, srećna vam 2015.