Komentar dana | |||
Različiti oslobodioci Beograda |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 22. oktobar 2012. | |
Između ratnika koji su oslobodili Beograd 1918. i onih koji su iz njega proterali nemačke okupatore 20. oktobra 1944, postoje suštinske razlike o kojima se retko govori. Srpski vojnici, posle proboja Solunskog fronta i ofanzive do pobedonosnog završetka rata i sklopljenog mira, vratili su se svojim kućama širom Srbije i svojim predratnim zanimanjima. Međutim, za oslobodioce iz 1944. godine, poraz fašističkih sila i prestanak neprijateljstava u Drugom svetskom ratu, predstavljao je i početak preuzimanja novih zadataka i obaveza. Najpre je trebalo dokrajčiti i saseći u korenu poražene ostatke “monarho-fašističke bivše Kraljevine Jugoslavije, tamnice naroda “(prema Kominterni), a zatim stvarati i učvršćivati novi poredak. Narodnooslobodilački ratnici protiv fašističke Nemačke i njenih saveznika i pomagača, reklo bi se: nekako usput i i slučajno, “iako se za nju nisu borili” (kako su tvrdili), dokopali su se i vlasti. Razume se, taj neočekivani božji dar nisu mogli da odbiju, već su ga oberučke prihvatili kao izuzetnu priliku da svoje četvorogodišnje ratovanje veoma dobro naplate: visokim položajima, platama i bezbrojim povlasticama, dvostrukim radnim stažom za godine provedene u ratu (koga su se kasnije, bližeći se penziji, gotovo svi odricali), besplatnim prevozom svim društvenim vozilima i boravkom u letovalištima, odmaralištima i banjama, koji je takođe plaćala država. Sem stalne i uporne borbe da se onemogući “klasni neprijatelj koji nikada ne spava”, jedan od važnijih zadataka nove vlasti bio je i da privatnu svojinu pretvori u društvenu. Ne treba ni naglašavati da je on obavljen besprekorno.
No to nije sve. Nema nikakve sumnje da je višedecenijsko delovanje ratnika koji su oslobodili Beograd 20. oktobra 1944, na ovaj deo Evrope ostavilo teške i nepopravljive posledice. Danas, posle 66 godina, “Tamnice naroda” više nema; raspalo se i delo velikog opsenara, koje je počivalo na diktaturi i lažima o bratstvu i jedinstvu i samoupravljanju, a opstajalo zahvaljujući američkoj pomoći. Što je po srpski narod najgore, on je u toj “tamnici” ( iako su ga Kominterna i svi neprijatelji nazivali “tamničarem”) pretrpeo i ogromne ljudske i materijalne žrtve, od kojih će se teško ili bar ne u tako skoroj budućnosti oporaviti. |