Postavlja se pitanje, da li je hipodrom sveto tlo? Zašto bi neko vršio misu na hipodromu, a ne u hramu, naročito kad postoje hramovi? Da li po istom načelu može da se služi misa i po plažama, javnim kućama ili deponijama? Koja je onda svrha hramova?

Suprotno Ustavu BiH, oni su rekli da je protivno Ustavu ako se u pomenutom zakonu kaže da je 9. januar Dan Republike. Kada se toj sili neprava odupre stanovništvo na referendumu, onda nije problem u zloupotrebi ustavnosud(ij)ske nadležnosti, već je "problem" u stanovništvu

Da se grad Užice preimenuje u Đinđićevo Užice, Kosovska Mitrovica u Đinđićevu Mitrovicu, a Vrbas u Đinđićev Vrbas. U sva ova tri Đinđograda bi se glavni gradski bulevari i skverovi (na švapskom „placevi“) preimenovali u Đinđo-placeve i Đinđo-avenije.

Da Srbi nisu savladali pojedine istorijske lekcije, može da potvrdi i paralela sa ustaškom politikom prema Srpskoj pravoslavnoj crkvom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i suptilnoj politici Mila Đukanovića: samo su metode različite.

Srbima će trebati još strpljenja, hrabrosti, mudrosti i obazrivosti: na "evropskom putu BiH" i Inckova kancelarija(OHR) polako ide u prošlost, ali nije baš svejedno da li će Incko - kad dođe vreme da ode - samo ugasiti svetlo iza sebe, ili će, uz malu pomoć sarajevskih "prijatelja", ostaviti i neku veću varnicu koja bi mogla još više da raspali političke i/ili međunacionalne sukobe u BiH. 

Oni koji religiju svode na biblijske bajke, koji slepo veruju u propovedi onih licemera koji od crkve prave novu kastu i u ovome će videti neku zaveru, jer im je to još jedini mehanizam odbrane da očuvaju svoj lažni svet sagrađen na pesku.

Nedopustivo je pak da se Papi podmetne izjava: „Trebalo bi da bombardujete Srbe”, jer ona ne postoji. To nema veze sa novinarskim kodeksom, a još manje sa naučnim. Nema navođenja izvora (iz prostog razloga što ne postoji).

Za razliku od Dodikove pozivnica na Trampovu predsjedničku inauguraciju, koja je za mnoge sporna, Izetbegović je nesporno nije dobio. Da li će i poslije 20. januara rukovodstvo Srpske biti opasnije od islamskog teorizma? 

Ako pogledate kakva su bila izborna obećanja, jasno je da je došlo do kopernikanskog obrta u pristupu kosovskom pitanju: jedni su se zaklinjali da će ga braniti oružjem, drugi da će i život položiti samo da ga sačuvaju za Srbiji.

Iluzija, nas koji smo iznad svega željeli crnogorsku nezavisnost, da ćemo bez čekanja izgrađivati ozbiljnu državu, društvo i institucije, u značajnoj mjeri je raspršena sada nakon dvije godine od refrenduma. I dalje je dominantna politička volja, iste političke elite, da sve ostane nepromjenjivo.