Žurka kod Bebe u Podgorici

Nakon svih ovih mučnih godina i još mučnijih kolumna i kolumnista, mogli smo da pročitamo i nešto lijepo. Dirljivu i simpatičnu priču o susretu starih prijatelja koji se nisu vidjeli još od onih burnih mitinga i mitingovanja iz 2007. g., kada su, pod liberalno-demokratskom palicom, rušili Koštunicu i postmodernizovali Srbiju. U kišovitom mediteranskom okruženju, koje jedino i priliči susretu neoliberalnih srpska svjetionika, oživjele su stare uspomene  koje ni neshvatljive i kontroverzne koalicije nisu mogle da izbrišu.   

Konferencija o medijima u Podgorici, koju nepopravljivi jugonostalgičari i dalje zovu Titogradom, bila je prilika da se petooktobarsko društvo prisjeti kako su te 2007.g. na mitingu u Obrenovcu „nešto govorili“, umanjujući tako svoju istorijsku ulogu, ali ne iz razloga urođene skromnosti, nego zato što preziru istoriju. Prije svega srpsku istoriju, sa kojom su posljednjih godina, a možda i oduvijek, u teškom konfliktu. Nije im bilo lako, jer mnogo je teže biti u konfliktu sa istorijom, nego u istorijskom konfliktu. I pošto nikako nisu mogli da izađu na kraj sa napornom srpskom istorijom, da bi joj se osvetili umjetnički su je obradili.

Jedan na svoj prepoznatljivi sadomazohistički način, a drugi kopirajući engleski crnogujski humor sa BBC. Nakon što su obrađene velike istorijske teme i ismijani državni poslovi, prešlo se na diplomatske aktivnosti. Na švrljanje po bivšim prostorima i sličnim destinacijama, od ponosne Bosne, preko angloheroinskog Kosova, pa sve do montenegrina i njihovih dalekih obala.

I tako, u opuštenoj atmosferi, uz piće, uživalo se u kraju srpske istorije i razglabalo o modnim trendovima i maternjem jeziku. Uslijed male prijateljske diskriminacije po modnoj i profesionalnoj osnovi stiže još jedna tura. Onaj ko ne nosi crno odijelo i ko ne piše kolumne mora da plati piće. Baš „fensi“ društvance sa cipelama od tristo evra zbog kojih će oni u Srbiji da pocrkaju od zavisti. Tako im i treba. Nisu htjeli „novi talas“, zato ih je zameo „južni vjetar“. Neće oni Prada, nego opanke. Poslije se još žale da ih je postmodernista poseljačio. Dok pristižu nove ture, konkretizuju se diplomatske aktivnosti i biraju ambasade. Između dva gutljaja prenose se kiparska iskustva.

Sve bi bilo dobro, ali čini se da ova mediteranska limunada ima sumornu pozadinu. Da nisu crna odijela izraz žalosti zbog svega što se ovih dana dešava u Srbiji? Što su Rusi došli da grade gasovod? Je l' s možda zbog toga „trevilo“ na konferenciji? Da se ne gleda zla očima. Otišlo se u Crnu Goru u kojoj se sad lakše diše, jer se, nakon Milovog sukoba sa Deripaskom, iz crnogorice povukao ruski kapital. Pa, i mitinzi iz 2007.g. bili su udruženi poduhvat protiv rusko-srpskog gasnog sporazuma, koji je te godine potpisan. Zar se tada nije digla liberalnodemokratska kuka i motika da se taj sporazum spriječi? Da li je to „ono nešto“ što se na mitingu u Obrenovcu govorilo?

Nakon što se na otvaranju sajma knjiga u Banjaluci, poštujući protokol, saslušala „Kaljinka“, teško da se mogao otrpiti još jedan izliv rusofilstva . Bilo bi to previše.