Slučaj DŽimi Savila - na Zapadu ništa novo

Pošto smo se zamorili od starih priča sa Istoka da ispričamo jednu i sa Zapada. A priča je bizarna, gotovo trivijalna s obzirom na to da živimo u vremenu u kojem se nenormalno prihvata kao normalno i u kojem je nemoralno proglašeno opštim dobrom.

Priča je eto svakidašnja, ali za razliku od sličnih priča koje pune stranice bulevarske štampe, ova je prilično uznemirila britansku javnost, jer su u nju upletene neke od najznačajnijih institucija britanskog društva, prije svih Bi-Bi-Si. Televizija koja je godinama vedrila i oblačila istinama, koje to možda i nisu bile, našla se i sama na udaru javnosti zbog optužbi da je nekadašnja zvijezda ove televizije pokojni ser DŽimi Savil tokom dugogodišnje karijere seksualno zlostavljao na desetine djevojčica, od kojih su neke imale samo trinaest godina. Neki napadi su se navodno desili u prostorijama Bi-Bi-Sija, a drugi u bolnicama i školama koje je Savil posjećivao u sklopu dobrotvornih priredbi. Njegova porodica tvrdi da je riječ o lažima, ali zaposleni u Bi-Bi-Siju tvrde da je Savilova sklonost ka djevojčicama bila javna tajna koju je televizijska kuća svjesno i sistematski zataškavala. Bi-Bi-Si je negirao tvrdnje o zataškavanju Savilovih seksualnih zlostavljanja i opisao ih kao zlonamjerne i neosnovane, uz obećanje da će provesti istragu, kojom bi se utvrdilo da li su pravila, koja su bila na snazi tokom godina kada je Savil kod njih radio, omogućila seksualno zlostavljanje djece.

Vratimo se u davne i „vesele“ sedamdesete. Bitlsi su se kreativno istrošili i definitivno raspali. Rolingstonsi su promjenili zvuk prilagođavajući se novim trendovima. Većina muzičkih ikona iz šezdesetih završila je na groblju zbog prekomjerne upotrebe droga. Nesrećni „buntovnici bez razloga“ počišćeni su sa scene otvarajući prostor za bezbrižno-tupave likove koji su nosili drečave neukusno dizajnirane debele kravate i koji su, nemajući pametnija posla, visili po drveću i brali šargarepe. Nastupila je era đinđuva i poliestera, vrtoglavo visokih sandala i kariranih košulja. Eksperimentiše se sa kontrastima i jarkim bojama. Umjetnost se svela na dizajniranje enterijera. Došlo je do razvoja zabavne tehnologije kao što je daljinski upravljač. Industrija zabave počela je da ostvaruje ekstra profite. Šljaštilo je na sve strane. Blještavilo naspram sivila iza zavjese.

Došlo je vrijeme DŽimija Savila. Rođen u Lidsu, koji su sedamdesetih godina potresali rasni nemiri zbog velikog priliva Pakistanaca, Savil je nakon izlaska iz rudnika, gdje je bio mobilisan tokom 2. svjetskog rata, vrijeme provodio po plesnim dvoranama sve dok se nije dokopao prvo Radio Luksemburga, a potom i Bi-Bi-Sija. Šezdesetih je već imao emisiju na televiziji, a sedamdesete su od njega napravile veliku televizijsku zvijezdu. Savil je prepoznao duh vremena. Za uspjeh je potrebna kombinacija provokacije i muzike. Obukao je šašavo odijelo, na oči navukao lenonke, a za zaštitni znak odabrao kubanske cigare oponašajući tako Čerčila, koji mu se zamjerio zbog onog rudnika zbog čega mu se Savil slatko osvetio pokazujući da veliki Čerčil ima istu strast kao uvrnuti tip. Čerčila je svejedno trebalo gurnuti u stranu. Postao je smetalo sada kada se imaju ozbiljni planovi sa Nijemcima. Još je bilo rano za „Alo!Alo!“, ali nije bilo rano za Savila. 

Neko kao Savil bio je neophodan dizajnerima stvarnosti. Poslije Drugog svjetskog rata došlo je do ubrzanog razvoja, ali je on zaustavljen sedamdesetih godina. Došlo je do masivnog rasta nezaposlenosti i inflacije.Povećao se jaz između bogatih i siromašnih. Narodu je trebalo ponuditi zabavu kako ne bi mislio o položaju u kojem se nalazi. Na pozornici je bilo lepršavo i veselo, a iza zavjese se pripremali naftni i novčani udari, kojim se preko leđa zemalja Trećeg svijeta, nastojala poboljšati ekonomska situacija u vodećim kapitalističkim privredama. U samoj Britaniji eskalirali su sukobi između IRA-e i britanske vlasti u Irskoj potaknuti događajem poznatim kao „krvava nedjelja“ kada su britanski padobranci ubili trinaest nenaoružanih katoličkih demonstranata. Bilo je poželjno da neki katolik relaksira situaciju, da nedjeljni program uveseli svojom otkačenom pojavom, a najbolji čovjek za to bio je izdizajnirani Savil.

Premda je 1969. godina u istoriji zapisana kao godina seksualne revolucije, seks je iz ormara uistinu izašao tek tokom sedamdesetih. Tada su žene masovno počele da upotrebljavaju pilulu, a seks i pornografija odjednom su bili posvuda: u časopisima, kinima, na TV-u, u komedijama. Sredinom sedamdesetih seks se u Velikoj Britaniji odlično prodavao. Savil se u javnosti osjećao kao u rođenoj kući. Garderobe Bi-Bi-Sija bile se prepune razgolićenih starleta koje su nastupale u čuvenoj šou-emisiji Benija Hila, koju je gledalo oko 21 milion gledaoca. U jednoj takvoj garderobi, prema riječima žrtava i očevidaca, Savil je zlostavljao djevojčice zajedno sa dobrim prijateljem pjevačem Geri Gliterom, koji je kasnije osuđivan zbog skidanja dječije pornografije sa interneta i koji je prije četiri godine završio u vijetnamskom zatvoru zbog napada na dvije djevojčice u dobi od 10 i 11 godina. Za života Savil je branio Glitera tvrdeći kako nije skidao „sumnjive fotografije“, nego je „zbog vlastitog zadovoljstva samo gledao sumnjive filmove “. Ovo Savila dodatno tereti.

Nema sumnje da se tih godina orgijalo u garderobama Bi-Bi-Sija i da su oni koji su to prijavljivali bili ućutkivani. Savil je bio zaštićen kao bijeli medvjed i on je toga bio svjestan. Shvatio je da je šraf koji pokreće mehanizam i bez kojeg taj mehanizam ne može da funkcioniše.

Sedamdesetih se od diskografije zarađivalo na desetine miliona funti, a Savil je bio jedan od glavnih likova u tom poslu. Niko nije mogao da uspije dok ga DŽimi ne „ovjeri“ u svojoj emisiji.Preko čuvene emisije „DŽimi će to popraviti“ doprinijet će usponu dječije industrije. Donosio je ogroman novac i znao da mu niko ništa ne može. Ponašao se kao razbludni rimski car. Kupio je „rols-rojs“, koji je preuređen za njegove potrebe, sa krevetom umjesto zadnjeg sjedišta.

Zanimljive su slike na kojima je Savil vrlo srdačan sa nekim od najznačajnijih osoba Britanije i svijeta. Na jednoj od tih slika spava sa četvoricom Bitlsa u studiju, na drugoj se krevelji sa Mikom DŽegerom. Elvis ga na trećoj izvlači za uši. Tu su i velike pop-zvijezde sedamdesetih. Zlobnici će reći da se uporedo sa razvojem britanske pop-scene razvijaju i Savilove mračne sklonosti. Sa princom Čarlsom prijateljski se smješka na nekoliko fotografija. Podrškom za bolničke dobrotvorne ustanove postaje prijatelj i gvozdenoj Margaret Tačer, koja će dolaskom na vlast ukinuti seksi komedije, koje su obilježile sedamdesete godine u Britaniji. S druge strane, preko bare, DŽejn Fonda aerobikom propagira zategnuto žensko tijelo, po mogućnosti bez trunke celulita. Time je stavljena tačka na vesele sedamdesete i opuštenost proisteklu iz hipi-pokreta. Na margini svjetskih događaja vidimo DŽimija Savila u srdačnom razgovoru sa papom Jovanom Pavlom II, tražeći možda oproštaj za grijehe,iako ne bi pogriješili kada bi rekli da je, obzirom na pad popularnosti katoličke crkve u narodu, DŽimi bio potrebniji crkvi, nego crkva njemu.

Savil se uklapa u nove trendove. Vježba na spravi za trčanje, ali se ni tada ne odvaja od svoje cigare. Počinje da trči maratone i  još aktivnije učestvuje u humanitarnim i dobrotvornim akcijama. Upućeni tvrde da je Savil bio lažni maratonac i da nikad nije završio Londonski maraton. Auto bi ga pokupilo na 10-toj i vozilo do 21 milje. Svjedočenja sa raznih strana upućuju na to da je bio licemjerni dobrotvor. Radio je predano na prikupljanju sredstava za dobrotvorne ustanove i organizacije obezbjedivši za njih preko 40 miliona funti. Zbog njegovog dobrotvornog rada kraljica Elizabeta II i Vatikan proglasili su ga za viteza.

Međutim, zajedno sa njegovom slavom rasle su i glasine o tome kako je osvjedočeni dobrotvor koristio taj položaj da bi neometano mogao da dolazi u domove za napuštenu i hendikepiranu djecu kako bi ih seksualno zlostavljao. Dolazio je najčešće naveče kada su djeca trebala da idu na spavanje. Tvrdi se kako je zlostavljao devetogodišnje djevojčice u sirotištu u DŽersiju, koje su navodno posjećivali brojni pedofili, jer je osoblje dopuštalo seks sa štićenicama za dobru cijenu. Sudeći prema ovome, izgleda da je stanje u engleskim sirotištima sada mnogo gore od onoga u vrijeme Čarlsa Dikensa i „Olivera Tvista“. Da nisu u pitanju samo neosnovane i zlonamjerne glasine pokazuje istraga engleske policije protiv osumnjičenog Savila. On je prvo negirao posjete, ali je nakon objavljene fotografije, na kojoj se vidi kako sjedi u kući okružen djecom, priznao da je dolazio u sirotište u DŽersi. Istraga je vođena i zbog optužbi za napade u jednoj školi za djevojčice, ali je kao i u prvom slučaju prekinuta zbog nedostatka dokaza.  

Prijateljstvo sa britanskom kraljevskom porodicom posebno je poglavlje u Savilovom životu. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je bio njihov kućni ljubimac koji ih je zasmijavao i zabavljao svojim ludorijama. To što je Savil ličio na tipa koji u kabanici vreba djevojčice po školskim dvorištima nije smetalo porodici da sa njim uspostavi prisan odnos. Nemoguće da kraljica nije barem nešto načula o Savilovim sklonostima, ali pričalo se svašta tih sedamdesetih i za princa Filipa. Kako je učestvovao u privatnim zabavama engleskog visokog društva gdje su na jelovniku sem izvrsnih jela i pića bile i mlade djevojke. Sem toga, Savil je donosio pare u britanski budžet, a to kraljica sa izrazitim funtamentalističkim osjećanjima nije mogla nikako da zanemari. Važnija je monetarna sabilnost kraljevstva od tamo nekog djevičnjaka.

Sudeći prema komentarima sa interneta britanska javnost je zgrožena otkrićem da je Savil vodio dvostruki život. Malo je onih koji o pokojniku govore sve najbolje. U jednom se kaže da je bio veliki dobrotvor i da je obradovao milione ljudi svojim nastupima. U drugom Savil se ne hvali i ne brani, ali se brani ustavno pravo da je čovjek nevin sve dok se ne dokaže suprotno. Ko misli drugačije neka se seli na Bliski istok.

Daleko je više negativnih komentara. Savil je serijski seksualni predator kojeg je smrt spasila od odgovornosti pred zakonom. Bolesni perverznjak. Podvodač djece truloj i bolesnoj „eliti“ Britanske imperije. Trebalo bi pažljivo ispitati njegov bliski društveni krug, jer bi zasigurno došlo do novih slučajeva zlostavljanja. Drugi preporučuju da se ne kopa previše duboko, jer će se dobiti samo smrad korupcije i leševi. Jedan traži da se Savil iskopa kao Oliver Kromvel i da se leš stavi na vješala. Komentar koji se stalno ponavlja od depresivne je i seksualno neiskusne trinaestogodišnje Sani, koja moli Savila da to popravi aludirajući tako na pomenutu popularnu emisiju „DŽimi će to popraviti“.    

Veliki dio negativnih komentara upućen je na račun Bi-Bi-Sija. Ideja da niko sa Bi-Bi-Sija nije ništa znao o Savilovim sklonostima smatra se smješnom. Trebalo bi provesti temeljitu policijsku istragu koja će prevrnuti svaki kamen i pokazati da Savil nije bio jedini zlostavljač djece na Bi-Bi-Siju. Tokom sedamdesetih godina na Bi-Bi-Siju je bilo kao u bordelu. DŽimi je samo jedan od mnogih, djelić velikog prstena zlostavljača koji su godinama defilovali najpoznatijom britanskom televizijom. Očekuje se da će Bi-Bi-Si snimiti dokumentarni film o DŽimiju Savilu kakav je stvarno bio,ali neki sumnjaju da će se to desiti, jer bi takav film,ako bi do kraja bio istinit, definitivno pokopao tu televiziju.  

Da teorije zavjere ne uspjevaju samo u našoj bašti pokazuju komentari u kojima se govori da je napad na Savila ujdurma odvratnih desničara „koji žele da nam pokvare sliku srećnih vremena“. DŽimi je služio Iluminatima, reptilskim gospodarima kojima pripada i britanska kraljevska porodica o čemu je već pisao engleski pisac Dejvid Ajk. U jednom komentaru se podsjeća da je Savil rođen na Noć vještica i da je   on sigurno Sotonin sin. Smatra se da je bio visoki mason i da je bio zaštićen od strane njegovih kolega koje zauzimaju visoke položaje u britanskom društvu.

Od Savila svi sada peru ruke. I Bi-Bi-Si i njegovi bivši prijatelji. Britanskoj kraljevskoj porodici niko i ne postavlja pitanja. Premijer Dejvid Kameron nedavno je izjavio da bi nekadašnjoj televizijskoj zvijezdi mogao biti oduzet viteški red.