Rumunska razglednica ili grof Drakula u hodnicima Brisela

„Kao što je sladak med, tako ćeš slatka i ti u mojim očima biti, do kraja života. Kao šećer će zauvijek slatka biti tvoja ljubav, kao što ljudi bez šećera, bez soli, živjeti ne mogu,tako ni ta osoba neće više moći živjeti bez tebe i tvoje ljubavi“.

Rumunska gatalica

Neke tamo osamdesete odlučili smo da novogodišnje praznike provedemo u Rumuniji. Novu smo dočekali urnebesno u simpatičnom restoranu građenom u francuskom stilu. Ujutro smo se otkotrljali niz bukureštansku kaldrmu u pravcu stana koji smo iste večeri morali iznenada da napustimo, jer je neki komšija od doušnika javio policiji da mu stranci vršljaju po haustoru. Našli smo se na ulici. Prijatelji iz studentskog doma otišli su za praznike kućama, a hotel je strancima u cijenu noćenja uračunavao i duševne boli izazvane željeznom zavjesom, pa nam nije preostalo ništa drugo nego da odemo na željezničku stanicu. Došli smo na ideju da se ukrcamo u neki voz koji je išao što dalje da bi se dobro naspavali. Kupili smo kartu do Kluža, jer se tamo stizalo negdje oko doručka.

Nekadašnji Hermanštat, kasnije Sibinj, bio je prestonica bivše Kraljevske zemlje u kojem je, da li zbog velikog broja transilvanskih Nijemaca, bila smještena centrala Sekjuritate, tajne policije koja se, na kraju, ipak, pokazala amaterskom u odnosu na neke druge tajne službe.

Gledajući kroz prozor, ne baš tako brzog kao što mu ime kaže Rapida, Transilvanija i ne djeluje tajanstveno i sablasno kao što nam je Polanski nagovjestio u svom „Balu vampira“. Holivudski prikaz starog Erdelja kao zabačenog i stravičnog mjesta gdje sve vrvi od drakula i vampira stvarno se nije mogao shvatiti ozbiljno. Ipak sam, za svaki slučaj, posle kontrole karata pertlom vezao vrata od kupea. Htjeli smo da spavamo, a okolo su se motali sumnjivi tipovi. Da li je od njih neko bio džeparoš, vampir ili ponoćni gnjavator, kojih u svakom vozu ima, bilo nam je svejedno, ali smo se, što je prirodno, zaštitili kako ne bi postali žrtve njihovih noćnih avantura i nestašluka.

Uprkos umoru tek sam zaspao kada smo prošli Brašov, rudarski grad smješten u masivu južnih Karpata, koji su početkom zlokobnog 13. vijeka osnovali Sasi i koji je čuven po najvećoj gotskoj crkvi između Carigrada i Beča, protestantskoj Crnoj crkvi, i po najmanjoj ulici u Evropi, koja je široka svega 130 centimetara. Čuven je i po velikim demonstracijama koje su rušile Elenu i Čaušeskua, pa se za Brašov i njegovu okolinu može reći da su bili mjesto početka kraja dva strahovladara. U jednom od dvoraca nedaleko od glavnog grada Transilvanije provodio je, zatočen, svoje poslednje dane okrutni Vlad Cepeš prije nego što će ga prebaciti da robija u Budimu, da bi nakon povratka sa robije u Bukurešt ubijen, a njegova odsječena glava završila kod sultana u Carigradu. Možda je taj dvorac bio baš onaj što me je zadivio svojim izgledom i koji je sjajio kao biser u ledenoj transilvanskoj noći. Posle toga sam zaspao, a probudio se kada smo stigli u Kluž, najveći grad Transilvanije, kojem je 1974. godine, da li iz straha zbog onoga što se desilo Srbiji ili prosto ideoloških razloga, istorijski svjestan Nikolae dodao rimsko ime Napoka, da bi naglasio kontinuitet dačko-rumunske kulture. Kluž je bio pokriven snijegom, od glasova samo se čuo mađarski što je bilo neobično s obzirom na to da se nekada većinsko mađarsko stanovništvo još u to vrijeme smanjilo na nekih 20 odsto. Došli smo do zaključka da postoje dva razloga za takvo stanje. Ili je mađarska manjina vrednija od rumunske većine, pa rano ustaje, ili su veće pričalice.

U povratku za Bukurešt navratili smo u Sibiju da čestitamo Novu godinu društvu koje smo prošlog ljeta upoznali u Konstanci. Nekadašnji Hermanštat, kasnije Sibinj, bio je prestonica bivše Kraljevske zemlje u kojem je, da li zbog velikog broja transilvanskih Nijemaca, bila smještena centrala Sekjuritate, tajne policije koja se, na kraju, ipak, pokazala amaterskom u odnosu na neke druge tajne službe.

Postoji mišljenje da su raznorazni zlodusi, vile, vještice i vilenjaci našli utočište u Transilvaniji nakon što ih je naučna revolucija prognala iz drugih dijelova Evrope. Prođosmo je uzduž i poprijeko, ali ne sretosmo nijedno takvo biće. O nečastivom da i ne govorim. „ Necuratula“ je rumunska reč za natprirodno biće koju je neko pogrešno čuo, pa je dotični krvopija prekršten u nosferatu. Slovenska mitologija i praznovjerja transilvanskih seljaka navele su romantičarskog pisca Bram Stokera da napiše roman Drakula u kojem se govori o krvožednom grofu koji u zabačenom dvorcu u karpatskim brdima danju spava u kovčegu, a noću pije krv jadnicima kojih se dočepa. Onaj koga drakula ugrize postaje i sam drakula, pa tako ovaj Stokerov roman, koji je bio hit-roman romantičarske epohe, predstavlja i svojevrsnu metaforu o širenju zla.

Postoji mišljenje da su raznorazni zlodusi, vile, vještice i vilenjaci našli utočište u Transilvaniji nakon što ih je naučna revolucija prognala iz drugih dijelova Evrope.

Glavna Stokerova inspiracija za lik Drakule bio je pomenuti vlaški vojvoda Vlad Cepeš čuven po okrutnim mučenjima, iako nije bio jedini mučitelj u to vrijeme, a njegova se mučenja preterano ne izdvajaju iz uobičajne okrutnosti srednjeg vijeka. Današnji Rumuni smatraju da je Vlad bio samo strog vladar i da nije imao nikakve sličnosti sa vampirom iz filmova i literature za kojeg kažu da je proizvod zapadne kulture. Oni odbacuju svaku pomisao da je Rumunija zemlja vampira i da najpoznatiji vampir nosi ime jednog od rumunskih nacionalnih heroja. Neki od njih smatraju da je za sve kriva mađarska zavjera protiv Vlada Cepeša i putopisi britanskih zvaničnika koji su posjetili Transilvaniju i s prezirom je proglasili varvarskom zemljom punom praznovjerja. Izgleda da Britanci nikako nisu mogli oprostiti Vladu drakonske kazne, a najstrože su bile one za izdaju zemlje.

Bilo kako bilo, Vlad je Cepeš završio u holivudskoj laboratoriji, a koga se Holivud dohvati toga ni rođena mati ne može prepoznati. Ne može se reći da Rumuni od toga nisu imali koristi. Zahvaljujući grofu Drakuli Rumunija je postala jedna od najinteresantnijih turističkih destinacija u ovom dijelu Evrope. Treba reći i to da je njemački i američki kapital u saradnji i uz blagoslov rumunskog Ministarstva turizma započeo ambiciozan projekat „ Drakulalend“.

Sem Holivuda, mitom o Vladu Cepešu su se uveliko koristili i rumunski političari, kako bivši Čaušesku, tako i ovi sadašnji. Sedamdesetih godina prošlog vijeka srednjovjekovni knez je slavljen u školskim udžbenicima, podizali su mu se spomenici, a počela je i obnova njegovog dvorca na rijeci Arđeš. Rumunski predsjednik Trajan Basesku u svojoj je kampanji 2004. godine izjavio da mu je Vlad omiljeni vladar i pozvao korumpirane političare na probadanje glogovim kocem.

Sem Holivuda, mitom o Vladu Cepešu su se uveliko koristili i rumunski političari, kako bivši Čaušesku, tako i ovi sadašnji. Sedamdesetih godina prošlog vijeka srednjovjekovni knez je slavljen u školskim udžbenicima, podizali su mu se spomenici, a počela je i obnova njegovog dvorca na rijeci Arđeš. Rumunski predsjednik Trajan Basesku u svojoj je kampanji 2004. godine izjavio da mu je Vlad omiljeni vladar i pozvao korumpirane političare na probadanje glogovim kocem.

Da se Basesku koristio magijom i zato ponovo dobio izbore tvrdi Mirčea Geoana, koji je izgubio predsedničku trku 2009. godine zbog lošeg nastupa tokom ključne debate za šta njegov izborni štab optužuje čini koje su na Geoana bačene iz tabora protivnika. Taj dan su Basesku i njegovi ljudi bili obučeni u purpurnu odjeću zato što se vjeruje da ta boja daje moć i čuva od zla. Da li zbog takvih i sličnih postupaka i stavova, nespojivih sa evropskom, kakvom-takvom, demokratskom tradicijom, Rumunija nije primljena u „šengenski prostor“, ili je u pitanju nešto drugo, ali je zasigurno da su rumunski političari, poučeni istorijskim iskustvom, dobro iskoristili sklonost Rumuna ka autoritarizmu i paternalizmu zbog čega su i Vlada Cepeša prisvajali kao najrođenijeg.

Priča o praznovjerju Rumuna i karpatskim mitovima, čiji su sastavni dio vještice, gatare i proroci, u vrtlozima demokratije dobila je epilog ovih dana. Za razliku od demokratskih vlasti, koje su posle preuzimanja vlasti u Srbiji proterale vračare i gatanje iz javnog života zbog čega su gatare, da bi se osvetile demokratama, napravile bajalicu kako bi se ponovo uspostavili totalitarizam i diktatura, a u čemu su izgleda u potpunosti uspjele, Rumunija je, najnovijim izmjenama zakona o radu, ozvaničila vračanje kao zanimanje. Priznala je vještičarenje kao profesiju, legalizovala i institucionalizovala gatare i kompaniju.

Naravno da ovo uvođenje proroka i gatara u demokratiju podrazumjeva i plaćanje poreza za obavljanje djelatnosti za koje se predpostavlja da su vrlo unosne i da predstavljaju pravu malu industriju u Rumuniji. Prošlogodišnje smanjenje plata budžetskih korisnika za cijelih 25 odsto, kresanje socijalnih izdataka i povećanje PDV-a sa 19 na 24 odsto nisu bili dovoljni, pa se vlada odlučila da nametne poreze vješticama i gatarama kako bi napunila praznu državnu kasu.

To što moraju da plaćaju poreze i da daju priznanice i fiskalne račune nije se svidjelo vješticama i gatarama zbog čega su odlučile da bace teške čini na predsjednika i vladu. Prijeti se biberom i kvascom, smjesom od mačjeg izmeta i mrtvog psa kojom će da se stvori haos u vladi.

Kraljica vještica Bracara iz svoje vile kraj jezera Mogosaija poručuje da će se obračunati sa predsjednikom Baseskuom ako se pokaže da ovaj ima nešto lično protiv nje. Plaćaće porez, ali samo pod uslovom da zauzvrat od države dobije penziju. Za razliku od nje vještica Mihaela smatra da je novi zakon dobar, jer su na taj način priznate vještine kojima raspolaže, pa će moći da otvori radnju.

Ostaje da se vidi da li će zbog nametanja poreza gatarama vlada pretrpjeti štetu. Prije nekoliko dana, dok je za govornicom premijer zemlje obrazlagao oštre mjere štednje zbog ekonomske krize u kojoj se našla država, u salu je sa balkona skočio i teško se povrijedio čovjek, zaposlen na javnom TV servisu na čijoj je košulji pisalo „Vi ste ubili našu budućnost, prodali ste nas“. Možda i nije bilo pametno izazivati vračare i kačiti se sa njima ?