Politički život | |||
Dosta! |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 09. oktobar 2009. | |
U poslednjoj aferi oko ubistva francuskog navijača veliki doprinos lažnim optužbama je dalo i lice izabrano na mesto predsednika Srbije. On je rekao da „vidi neprekinutu nit između nasilja koje se dešavalo devedesetih, zverskih zločina na prostoru bivše Jugoslavije, podrške štrajkovima JSO, političkog jezika koji je proizvodio bes prema tzv. izdajnicima i stalnog traganja za neprijateljima u društvu... i da je veoma važno da se identifikuju grupe i pojedinci koji su inspiratori i izvršioci nasilja i ideje koje inspirišu nasilje u društvu... i da je borba protiv nasilja koje vodi u fašizam važnija i od evropskih integracija“. Tadić je zaboravio da su upravo njegova stranka (i još neke DS ikebana stranke), i Druga Srbija, predvodnici proizvodnje besa i stalnog traganja za neprijateljima u društvu. Zaboravio je da su upravo DS i SPS, u poslednjih dvadeset godina najodgovorniji za ponašanje navijačkih i „sportskih“ parapolitičkih i paravojnih grupa. Te dve stranke, u poslednje dve decenije imaju ili su imale, najveći broj svojih funkcionera i finansijera u upravama fudbalskih i košarkaških klubova. A te uprave su pravi gospodari navijača. Setimo se samo skorijeg štetočinskog delovanja superbogatih visokih funkcionera DS, i najbližih saradnika Đilasa i Tadića, Žike Anđelkovića i Igora Žeželja u košarkaškom klubu Crvena zvezda. Da je stvorena veštačka histerija oko ubijenog francuskog građanina svedoči i sledeće. U avgustu je objavljena vest da su u selu Parteš kod Gnjilana, ubijeni Trajanka i Bogdan Petković i da se sumnja na profesionalne počinioce. Ta vest gotovo da nije primećena i nije izazvala interesovanje niti medija, niti javnosti, niti vlasti. Zločini nad Srbima na KiM su toliko česti da ne izazivaju nikakvo interesovanje medija u Srbiji, niti predstavnika Druge Srbije i njihovih NVO koje upravo treba da se bave tim problemima a ne bave se jer su za njih Srbi drugorazredna pojava. U septembru je objavljena vest o smrti Brisa Tatona. Vest je izazvala neviđenu histeriju i lavinu lažnih optužbi. Obe vesti su zasluživale isto interesovanje i iste reakcije (ubijenom bračnom paru Petković niko nije palio ni sveće, niti simbolično polagao cveće, niti za njima prolio i jednu suzu). Kakvo je interesovanje bilo za oba tragična događaja najbolje svedoče komentari čitalaca sajtova medijskih perjanica sadašnje vlasti. Vest o ubistvu srpskih građana je imala 15 komentara na sajtu B92, 14 na sajtu Blica i 26 na sajtu RTS. Ukupno 55. Vest o ubistvu francuskog građanina je imala 1137 komentara na sajtu B92, 894 na sajtu Blica i 574 na sajtu RTS. Ukupno 2605. Pedeset puta više. Zaključke izvucite sami. Nalazimo se u atmosferi histerije, traženja i proizvodnje neprijatelja, pa zbog ovog članka mogu biti suočen sa optužbama da sam jedan od onih koji kreiraju „nasilje koje vodi u fašizam“ ili da sam lično fašista (tim više jer sam funkcioner lažno optužene i proskribovane DSS). S obzirom od koga te optužbe mogu doći, ne brinem se. Ne brinem ni što se na sajtu neonacističkog Stormfronta, u delu Stormfront Srbija, od 6. maja 2009. godine, nalazim na “Spisku Jevreja u Srbiji“, na poslednjem 175. mestu. Kao što Druga Srbija i vlast prave spiskove, tako ih pravi i Stormfront. Jedino što se postavlja pitanje čemu ti spiskovi služe? |