Početna strana > Rubrike > Komentar dana > Ekonomske diplomate - ni diplomatija, ni ekonomija
Komentar dana

Ekonomske diplomate - ni diplomatija, ni ekonomija

PDF Štampa El. pošta
Trifun Ristić   
četvrtak, 23. avgust 2012.

Pre dve godine Ministarstvo finansija poslalo u svet 27 stručnjaka najavljenih kao ekonomske diplomate, kojima je postavljen zadatak da svojim vezama i znanjem u svetskim ekonomskim centrima privuku strane investicije. Početak tog projekta, koji je inicirao "večiti" Mlađan Dinkić, bio je propraćen odgovarajućom medijskom pompom, a posebno je isticano da je izbor diplomata trajao skoro pola godine, a da je prijavljenih 300 kandidata prošlo čak šest eliminacionih krugova testiranja, što, kako je tada rečeno, nikada na takav način nije rađeno u državnoj upravi Srbije. Nakon dve godine, ispostavilo se međutim da je ovaj Dinkićev projekat, kao i neki drugi, pokazao mršave rezultate, a da je njihov učinak manji od novca koji je utrošen za njihov boravak u svetskim prestonicama. Zbog toga je, u skladu sa trendom štednje i ispravljanja grešaka stare vlasti, nedavno najavljeno da ekonomske diplomate nisu opravdale velika očekivanja, a da će veći broj njih zbog neefikasnosti biti vraćan kući.

Ekonomske diplomate do sada su koštale državu skoro dva milione evra godišnje, pošto su primale prosečnu platu od oko 3.000 evra mesečno, uz plaćen stan i plaćene troškove školovanja dece. Mnogi od njih nisu međutim uspeli da opravdaju svoj boravak, a čak osmoro diplomata nije uspelo da dovede nijednog investitora. Njihova nesposobnost se još više ističe kada se vidi da su radili u Moskvi, Pekingu, Sarajevu, Zagrebu, Torontu, Stokholmu, Kijevu i Pragu. Ostalo je zabeleženo da je na primer ekonomski diplomata u Sarajevu u izveštaju navela svega desetak sastanaka i aktivnosti u roku od mesec dana, u šta je ubrojala čak i učestvovanje na tribinama, sajmu vina, i slanje poziva, obaveštenja komorama, agencijama, preduzećima o dešavanjima u Srbiji ili BiH. Od potrage za investitorima i poslovima u njenom izveštaju nije bilo ni reči, a i njen kolega iz Podgorice imao je sličan učinak.

Istini za volju, bilo je i uspeha, od kojih je najznačajniji dovođenje nemačkog giganta Boša u Srbiju, na čemu je godinu dana radio ekonomski savetnik iz Štutgarta, da bi se na kraju pregovorima pridružio i njegov kolega, stacioniran u Berlinu. Ovaj primer pokazuje da bi ceo projekat i imao smisla da su za diplomate zaista birani odgovarajući stručnjaci, pošto je diplomata iz Štutgarta diplomirao marketing na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i bio zaposlen u privatnim firmama Grand motorsu i Dajmler Krajsleru, dok među njegovim neuspešnim kolegama dominiraju filolozi i slični “stručnjaci” sa stažom u državnoj upravi. Tako je, kako navodi “Danas”, predstavnik u Torontu, rođen inače 1981. godine, radio u revizorskoj kući, diplomata iz Stokholma je u firmi Komes bio komercijalista, a ostatak biografije mu popunjavaju poslovi po raznim ministarstvima i sličnim institucijama. Predstavnik u Pragu je pravnik, a u Zagrebu politikolog i magistar filozofije, koji je kao radno iskustvo naveo da je bio menadžer kancelarije, honorarni prevodilac, da je radio u omladini JAZAS-a i kao trener za edukaciju državne uprave. Predstavnik u Kini je diplomirao i prevodio kineski za državne institucije, a radio je i u predstavništvima SDPR-a i Hemofarma, dok je ekonomska savetnica iz Kijeva završila Filološki fakultet i prethodno radila samo u Ministarstvu ekonomije. Predstavnik u Moskvi je bio direktor preduzeća Zobeks i Liomatik i radio je u Sekretarijatu za unutrašnje poslove. 

Pogled na biografije govori više od bilo kakvih analiza, i očigledno da je i ovaj projekat, koji u osnovi nije bio bez smisla, upropašćen lošim odabirom kadrova, čiji se presudan kriterijum verovatno često bio patrijska pripadnost i veze u državnoj upravi, a da su na pojedine ključne prestonice poslati pogrešni ljudi.

Nakon analize rada ekonomskih diplomata, sada je jasno da njihova misija nije opravdala očekivanja, a da se posao koji oni rade takođe mogao uraditi u okviru redovnog rada diplomatskih predstavništava. Ali, neuspeh koji je građane Srbije koštao više miliona evra bivši i sadašnji ministar Dinkić sada je prebacio na Rasima Ljajića, kome je dat zadatak da neuspešne diplomate vrati u Beograd, dok u isto vreme iz Ministarstva privrede i finansija sada tvrde da oni nemaju nikakve veze sa ekonomskim ambasadorima i da su oni u Ljajićevoj nadležnosti. Na Dinkićevo pranje ruku već smo doduše navikli, ali, kako onda da očekujemo da se to sutra opet neće desiti? 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner