Ejmi i izgubljene duše na Kalemegdanu

Nema Beograd sreće sa soul pjevačicama. Prvo ga je crnoputa Mejsi Grej, o čemu svojevremeno napisah slovo, i pored njegovih dugogodišnjih, i posle smrti prisutnih i priznatih, podanika  Crnčevića i  Crnjanskog, nazvala zaostalim i rasističkim gradom, da bi, nesumnjivo briljantna muzičarka, ali prilično razmontirana osoba, Ejmi Vajnhaus na Kalemegdanu održala „koncert za pamćenje“ na kojem se problematična pjevačica, nezainteresovana za publiku i nesvjesna gdje se nalazi i šta radi tu, uglavnom izležavala na bini uz nešto falširanja, mrmljanja i poneku psovku. Uobičajno za Ejmi Vajnhaus na koncertima, ali sasvim neshvatljivo za VIP društvo na čelu sa Čedom i Vorlik, koje je razočarano demonstrativno napustilo ložu i izgubilo se u nepoznatom pravcu.

Nesumnjivo da je Ejmi Vajnhaus bila na nečemu, a publika na ničemu, što i nije neka novost, jer je britanska pjevačica dugogogodišnji ovisnik, a i mi dugi niz godina ostajemo kratkih rukava po mnogim pitanjima. Gubitnici smo kao što je i Ejmi. Naše nesnalaženje i nespretno tumaranje kroz istoriju zlobnici su iskoristili da nas nazovu „divljom hordom“ na čemu bi im i sam Pekinpo pozavidio. I nema veze što Ejmi nije znala gdje se nalazi, pa je spominjala Atinu i Njujork. Nije znao gdje se nalazi ni mnogo trezveniji Bil Klinton kada je boravio u Crnoj Gori misleći da je u Makedoniji. Tipično za prosječnog Anglosaksonca, koji je geografiju učio iz ratnih saopštenja NATO pakta. Nije važno, jer Beograd ima široku dušu i preživjeće kojekakve Mejsi, Ejmi, Bjork, Klintone i ostale, ali treba postaviti pitanje dokle će bjelosvjetski ideolozi da dovode u Beograd, čast izuzecim, „zvijezde“ u poodmaklom stadiju raspadanja i da tako doprinose sveopštoj dugogodišnjoj eroziji glavnog grada Srba do koje je došlo brigom raznoraznih usrećitelja.

Ne treba zanemariti ni novac koji skoro pa svakog vikenda svjetski muzičari iznose iz Srbije. Prema nekim informacijama koncert Ejmi Vajnhaus koštao je oko osamsto hiljada evra i za taj će novac biti kraće, kakvo-takvo, naše tržište. Za jednu ljetnu sezonu nekoliko miliona evra ispari iz Srbije. Da li je toga svjesna vladajuća oligarhija ili su i oni u poodmaklom stadiju raspadanja, nezainteresovani za bilo šta osim vlastitog džepa.  

Organizatori su posebna priča. Vidjeli su u kakvom je stanju Ejmi, ali su je pustili da nastupi i nisu otkazali koncert. Da su je dobro snimili pred nastup pokazuje to što su zabranili kamerama da snimaju. Ejmini ispadi koji se vrte okolo snimljeni su mobilnim telefonima. Radi se o nekoj vrsti prevare u kojoj se prodaje samo ime Ejmi Vajnhaus, pri čemu publika ostaje uskraćena za vrhunski muzički doživljaj za koji je platila oko 45 evra. Za obeštećenje mogu da se žale upravi vodovoda.

Nesrećna Ejmi Vajnhaus, još jedna izgubljena duša poražena u borbi sa demonima prošlosti, pokušala je sve kako bi joj najnovija turneja uspjela. Išla je na liječenje i odvikavanje od poroka, silno se trudila, ali je na samom početku turneje doživjela fijasko. U borbi koju prisutna na koncertu aktuelna vlast i njeni prirepci vode protiv kolektivnih „demona prošlosti“ na kraju će svi, kao što Meša Selimović reče, biti na gubitku. Narod će ostati bez ičega, a njegovi usrećitelji bez duše, neupotrebljivi i nedostojni najjednostavnije soul pjesme.    

Ostaje pitanje da li ćemo morati da se izvinjavamo posrnuloj pjevačici zato što joj je publika zviždala na koncertu, a možda nam zbog toga prikače i nekakvu sankciju? Prema izvještajima Bi-bi-sija nema razloga za brigu. Engleski medij saosjeća sa nama navodeći da je bijes publike bio razumljiv i opravdan. Možemo mirne duše da spavamo.