”Debeli ružni rasisti, zaostali u vremenu”

Beograd je tako postao Meka za sve one koji su nekada značili nešto u muzici, a mjesta gdje su održali koncerte ličili su na klub narednika Pepera za slomljena srca, gdje se kolektivno vraćalo u prošlost, u one dobre godine kada smo bili mladi, lijepi i kada smo obećavali i kada je Beograd bio grad koji obećava.

Beograd je danas umoran i iscrpljen, izmučen ratom, političkom izolacijom i sankcijama, domaćin koji se ne razlikuje puno od svojih gostiju. A oni su, jednom nogom u penziji,istrošenih glasova i sporih prstiju odsvirali  nekako svoje, pomažući tako Beogradu u potrazi za izgubljenim vremenom. Jednog od njih koji nije želio da mu se pominje ime i bukvalno su iznijeli na binu. Način života, koji su, za razliku od grada domaćina, sami odabrali, ostavio je traga na njima.

Bilo je i onih koji nisu hodočastili tek tako nego su postavljali uslove. Bili Ajdol je zahtjevao jelovnik kojeg se ne bi postidili ni rimski imperatori. Vječiti Mik DŽeger dolijevao je ulje na vatru otkazujući koncert jer se u Beogradu nije osjećao bezbjedno što nije nikakvo čudo, jer je dobar prijatelj sa Bilom Klintonom sa kojim ide zajedno na utakmice kao što je bila ova američka sa Ganom. Tu je uhvaćen kako svojeručno snima američke golove, a sutradan kako svim srcem pjeva englesku himnu. Ni ovo ne čudi, jer kada se rokenrol grupa pretvori u multinacionalnu kompaniju sa 2000 zaposlenih nema tu više ni rokenrola ni buntovništva bez razloga. Tu se kamenje kotrlja u provaliju, a dolari u džepove.

Nesporazuma je bilo i sa Bjork zbog čega ova omalena i psihodelična pjevačica sa Islanda nije ni došla na Egzit što je razočaralo njene fanove koji su zamjerili Srbima na Kosovu  što su bili kamen smutnje. Da li zbog neobavještenosti ili obavještenja sa određenog mjesta majušna je Bjork, samo četiri dana nakon proglašenja nezavisnog Kosova, na koncertu u Tokiju ničim izazvana podržala očiglednu krađu zemlje o kojoj niti je šta znala, niti je imala pojma gdje se nalazi i za koju je to parče kontinenta predstavljalo i još uvijek predstavlja devetu rupu na svirali. Kao, uostalom, i Tibet zbog kojeg je pogrešno savjetovana zakuvala sa Kinezima. I bez opbzira što su Srbi i Kosovo bili samo kolateralna strofa u pjesmi koju je ničim angažovana pjevačica posvetila Grenlandu i Farskim ostrvima, organizatori Egzita su odlučili da joj uskrate gostoprimstvo.

I onda se među Srbima desila američka soul pjevačica Mejsi Grej. U pauzi između dvije svirke u kazinu, gdje nije svirala zbog para ,nego zbog zanimljivih azijskih kockara i još zanimljivijih ljudi iz Kanzasa, svratila je u Beograd da ga uljepša svojim glasom. Godinu dana nakon toga glas koji je pustila o Beogradu niti je bio lijep, niti prijatan za uvo. U maniru najobičnije tračare razglasila je o tome kako je Beograd rasistički grad zaostao u vremenu, a da su njegove ulice pune ružnih i debelih ljudi. Izjavila je to u londonskom listu „ Metro“ koji se, kao što mu ime kaže, besplatno dijeli u podzemnoj željeznici. Kakve novine i „ prodajno mjesto“ takav i komentar. Podzeman i jevtin.

Možda ne bi trebali da se osvrćemo na beznačajne izjave u još beznačajnijim novinama, ali se u ovom slučaju nameću neka pitanja na koja treba tražiti odgovor, jer ako ćutimo značilo bi da se slažemo sa Mejsi Grej, koja je baš bila bezdušna u izjavi za jednu soul pjevačicu. Prvo, kako je gospodična Grej za samo nekoliko sati koliko je trajao njen boravak u Beogradu uspjela da dođe do zaključaka za koje jednom antropologu treba nekoliko godina, ako ne i cijeli život? Da li je rekla da je Beograd rasistički zato što se zove tako kako se zove ili zato što nije vidjela ni jednog crnca na ulici? Ako je tako trebao bi neko da joj kaže da mi imamo i Crnjelovo i Crnu Reku, a da smo doskora imali i Crnu Goru i da nismo dovlačili crne robove, pa ih zato nema na broju. I da joj kažemo da u Beogradu nije ubijen ni jedan crnac za razliku od gradova i države odakle ona dolazi gdje ih je ubijeno na hiljade. I da joj kažemo da kod nas najviše diskriminacije ima prema sopstvenom narodu.

Pitam se odakle njoj ideja da je grad zaostao u vremenu? Da li zato što nije podržao gej paradu ? Ali to nije mogla da vidi za vrijeme kratkog boravka u našem gradu, da neko tuče legitimnu populaciju, što upućuje na informacije iz druge ruke, a to ni Haški ni naški tribunal ne priznaje. A možda ona nije vidjela ni ulice ni ljude Beograda? Možda su je odveli kod naših političara koji su i debeli, a neki, bogami, i zaostali u vremenu, bez obzira kako to neko tumačio. Ne treba zanemariti ni to kako je, možda, u pitanju i politička instrumentalizacija sračunata na pojačavanje tenzija između Beograda i ostatka Srbije u cilju realizovanja decentralizacije. Pjevačica je namjerno rekla da su Beograđani debeli što upućuje na to da pojedoše sve, dok ostatak Srbije gladuje.

Da ne bi ostalo bez reakcije sa druge strane postarali su se dežurni samomrzitelji i autošovinisti. Istakli su izjavu jednog Beograđanina, koji je crnoj pjevačici rasistički odbrusio spominjući njenu boju kože i njeno porijeklo. Ne kažem da takvih nema, ali me baš zanima odakle su oni saznali za ovog JEDNOG Beograđanina? Komentara je bilo koliko i Beograđana, koji su čuli za ovo šta se o njima i o gradu priča, ali su oni baš izabrali ovoga da bi, eto, potvrdili kako je pjevačica bila u pravu kada je rekla da smo baš to, debeli rasisti. Kako su došli do tog rasiste? Prirodnim odabirom ili slučajnim uzorkom? Da li ih je on pozvao da bi opsovao. Da nije možda održao konferenciju za štampu? Treba napomenuti i to da se nevladine organizacije nisu izjasnile povodom govora mržnje koji je Mejsi Grej izrecitovala u novine.

Ostaje pouka o pravnom lijeku. Da li ovakve osobenosti kao što je Mejsi i slične proglasiti personom non grata? Tek bi nam onda rekli da smo zatucani, jer da je persona non grata prevaziđen pojam u savremenom otvorenom društvu za koje svi tvrde da jeste takvo. A nije ni diplomata. Izlišno je očekivati da se u današnjoj Srbiji neko proglasi nepoželjnom osobom. Prije bi moglo da dođe do izvinjenja nadobudnoj pjevačici zbog rasisma.

Bilo kako bilo,  u Beograd je dobrodošao svako , pa čak i nepristojni i neobrazovani ljudi. I oni koji su nas mrzili i koji nas još uvijek mrze. I oni koji su nam radili i koji nam i dalje rade o glavi. Beograd je otvoren grad za sve i svakoga.