Bonusi kao državna milostinja

Svi penzioneri čija primanja ne prelaze 30.000 dinara dobiće po 5000 dinara jednokratne pomoći, što je ukupno 1,38 miliona naših najstarijih sugrađana ili 77 odsto ukupnog broja penzionera, a u tu svrhu biće isplaćeno sedam milijardi dinara.

Ova vest neprestano se vrti na našim medijima kao veliko dostignuće u vođenju vladine socijalne politike koja sebe voli da označava kao socijalno odgovornu i spremnu da se na svoj često rutinski način suačava sa realnim stanjem u našem društvu. Međutim, dodela ovih bonusa jasno govori do koje mere su socijalno degradirani i poniženi u ovom slučaju najveći broj naših penzionera. Dodeljivanje bonusa je najpreglednija slika i najrečitiji sociološki prikaz stepena drastičnog i zabrinjavajućeg osiromašenja naših građana. Mi više ne govorimo samo o siromaštvu već o nekoj vrsti endemske bede koja se uvlači u sve pore našeg društva.

Trijumfalizam predstavnika vlade sa kojim oni na sva zvona objavljuju velikodušno „darivanje“ ovih usrećiteljskih bonova samo je još jedan dokaz više da je ova vlast izgubila osećaj za dubinu i tragičnost ekonomske i socijalne krize koja sve teže i nepovratnije razara naše već osiromašeno društvo koje se nalazi na ivici teške bede. Ovo demagoško i licemerno poigravanje sa bonusima i to najviše od strane penzionerske stranke samo je prilog više našem preovlađujućem političkom beščašću i sve raširenijoj političkoj i društvenoj hipokriziji.

Mi već sada imamo na vlasti nepotistički ustrojenu stranku penzionera koja svojim delovanjem više služi kao politička moneta za stalno politikantsko trgovanje nego što je ozbiljna organizacija koja se bavi inetresima penzionera koji su uz radnike iz opustošenih privatizovanih fabrika najveći gubitnici i žrtve tranzicije. Ali to ne smeta penzionerskim funkcionerima da se sasvim dobro uklope u postojeći sistem privilegija i beneficija koje donosi svaka trgovina u vladajućoj kaliciji. A njihovom biračkom telu su velikodušno i pompezno namenjeni jednokratni bonusi, kao da će oni popraviti katastrofalni i ponižavajući položaj penzionera u našoj zemlji.

O bonusima govore političari i poslanici koji primaju u isto vreme (protivno zakonskim normama) poslaničke plate i penzije pri tome ne propuštaju da istaknu brigu vlade za težak socijalni položaj većine penzionera. Ovo je univerzalna metafora našeg moralnog propadanja i gubljenja elementarnih principa odgovornosti i etičnosti. Izdvajanje bonusa kao jednokratne mere možemo više shvatii kao akt državne milostinje upučenih sve očajnijim i siromašnijim penzionerima koji su po ko zna koji put poslužili kao moneta za političko potkusurivanje i surovu političku igru održavanja na okupu vladajuće koalicije.