Slučaj „Gotovina“ i hrvatska virtuelna stvarnost

Hrvatska uporno ne želi da se suoči sa gresima sopstvene prošlosti, već je potpuno ubeđena u to da je ona jedina bila na strani dobra u “domovinskom ratu” u kome su isključivo Srbi bili agresori i „zli momci“ koji su zaslužili svaki prezir zbog svojih nedela. To je poprimilo takve razmere da je već postalo deo kolektivno nesvesnog arhetipa žrtve koji je prihvaćen od strane hrvatske javnosti, što se najbolje moglo uočiti na strastvenim protestima dela hrvatskih ratnih veterana koji su izrazili burno negodovanje usled presude Haškog tribunala generalima Ante Gotovini koji je osuđen na 24 godine pritvora i Mladenu Markaču koji je osuđen na 18 godina zatvora, dok je general Čermak oslobođen optužbi.[1]

Raspoloženje hrvatske javnosti jasno oslikavaju slike koje smo imali prilike da vidimo iz Zagreba i drugih hrvatskih gradova, gde su građani sa žestokim negodovanjem i zvižducima propratili presudu koja je izrečena bivšim generalima koji su odgovorni za zločine počinjene nad civilima i proterivanje više od 250 000 Srba, što predstavlja primer jasnog genocida i etničkog čišćenja sa kojim deo hrvatske javnosti uporno izbegava da se suoči. Javnost u Hrvatskoj je šokirana odlukom Haškog tribunala. Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića preko 2.000 okupljenih građana je zvižducima dočekalo izricanje presude, a potom je i krenulo na sedište HDZ-a. Osim toga, kada je zvanični spiker počeo da prevodi na ekavici, prenos je momentalno prekinut jer tobože okupljeni “branitelji” nisu želeli da slušaju prenos zasedanja suda na ekavici. U “šoku“ zbog izrečene presude našli su se i pojedinci koji su aktom samopovređivanja ispoljili patološki aspekt “odanosti svojoj domovini“.[2] Međutim, najviše zabrinjava činjenica da preko 94 procenata Hrvata presudu smatra nepravednom.“Presuda Haškog suda generalima Gotovini i Markaču ujedinila je Hrvatsku snažnije nego domovinski rat“, piše Jutarnji list i navodi da je istraživanje agencije „Mediana“ pokazalo da 95,4 odosto Hrvata presudu smatra nepravednom”.[3]

Čak je i Karla Del Ponte izjavila kako je presuda Haškog tribunala bila pravedna i u skladu sa učinjenim zločinima nad civilnim stanovništvom: Prema njenim rečima, udruženi zločinački poduhvat odslikava situaciju koju su pronašli istražioci u svom radu, a tako je bilo, kako kaže, i u slučaju generala Anta Gotovine.[4] Takođe, bitno je istaknuti činjenicu da je RSK bila pod zaštitom UN kada je Hrvatska izvršila oružani napad i proterivanje njenog celokupnog stanovništva.

Hrvatska vlada, koja se ovih dana nalazi pod žestokim pritiskom domaće javnosti, jedinstvena je u tome da je presuda bila nepravedna i neadekvatna jer je i premijerka Jadranka Kosor izjavila kako je “presuda hrvatskim generalima nepravosnažna”. “Vlada RH ističe kao neprihvatljive izrečene teze o udruženom zločinačkom poduhvatu”, navodi se u saopštenju. Hrvatska vlada najavila je nakon vanredne sednice da će povodom presude tražiti status prijatelja suda u ovom slučaju. “Vojna akcija Oluja za Hrvatsku predstavlja legitimnu odbrambenu akciju preduzetu u cilju oslobođenja državnog teritorija”, navodi se u saopštenju na Internet stranici vlade.[5] Ovo jasno govori o činjenici da ni hrvatska vlada nije spremna da se suoči sa golim činjenicama, ali još više upućuje na mogućnost zahlađivanja odnosa između EU i Hrvatske u ovom trenutku, što su i brojni okupljeni građani izrazili negodovanjem na trgovima hrvatskih gradova.

Što je važnije, Tribunal je presudio da je postojao “udruženi zločinački poduhvat” koji je podrazumevao ciljno i namerno proterivanje srpskog stanovništva iz Republike Srpske Krajine, koji je organizovan sa Franjom Tuđmanom na čelu. Ovo predstavlja značajni diplomatski udarac Hrvatskoj koja još uvek ne želi da se suoči sa brojnim ratnim zločinima koji su počinjeni nad nedužnim srpskim civilima tokom operacije “Oluja” u leto i jesen 1995. godine. Da podsetimo, u toj “akciji” hrvatske vojske stradalo je više od 2 000 civila i vojnika. Kako navodi dokumentacioni centar “Veritas”,[6] do sada (novembar 2009. godine) verifikovano je 6.792 poginulih i nestalih lica sa područja RH i bivše RSK, uglavnom srpske nacionalnosti. Tokom akcije na Knin i ostale civilne ciljeve palo je preko 1 800 projektila. Osim toga, “hrvatsko zrakoplovstvo” je namerno projektilima zasulo kolone srpskih izbeglica koje su bežale od terora hrvatskih regularnih i paravojnih jedinica. Tačan broj žrtava u ovim napadima se nikada nije mogao utvrditi.

Ipak, uprkos protestima i negodovanju koje stiže iz Zagreba i drugih hrvatskih gradova, teško je da će Hrvatska okrenuti leđa EU i sigurno je da će njeno političko rukovodstvo nužno morati da proguta “gorku pilulu” i nastavi sa zvaničnom politikom, ali istovremeno ostaje nada da će hrvatska javnost ovom presudom napokon smoći snage da se suoči sa svojom prošlošću, što je neophodno ukoliko želimo trajan mir i stabilnost na ovim prostorima. Nije pravedno da se samo jedna strana izvinjava i suočava sa nedelima pojedinaca. Neophodno je da to učine sve strane u sukobu, što naročito važi za jedan deo hrvatske javnosti koja i dalje uporno nastavlja da živi u jednoj kolektivnoj virtuelnoj stvarnosti.