Samo tetki da odnesem lijek

 Akteri bizarne sjedeljke vjerovatno se ne bi složili s tom konstatacijom, jer se njihove mentalne frekvencije uglavnom kreću u birokratskim koordinatama, stranim običnim smrtnicima. Zbog toga zaista ne glume kada u potpisanoj deklaraciji prepoznaju nekakve krupne domete, odbijajući da priznaju da taj bezvrijedni papir sadrži tek kolekciju opštih mjesta o "unapređenju saradnje" i sličnim apstrakcijama, neobavezujućim za bilo koga. Treba li da budemo tužni zbog kolapsa ovog podsjećanja na turneje Milana Kučana, Franje Tuđmana, Alije Izetbegovića, Kire Gligorova, Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića po elitnim ugostiteljskim objektima bivše zemlje prije dvije decenije? Predsjedavajući Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Nikola Špirić smatra da postoje značajni razlozi za "tihovanje" povodom blijede kranjske epizode. Čak je i prekorio sve one u Republici Srpskoj u čijim reakcijama je prepoznao naslađivanje kvorumskom mukom regionalnih glavara, jer su, zaboga, u Špirićevoj viziji, sastanci tog profila siguran put do ključeva evropske blagajne, poslije čijeg otvaranja i finansijskih talasa ka zapadnom Balkanu ništa više neće biti isto.

Haiku

Neophodno je biti prilično infantilan, pa povjerovati u utopijske projekcije prvog čovjeka Savjeta ministara, prije svega, zbog unutrašnjih problema s kojima se u novijem periodu susreće EU. U proteklim sedmicama, Grci su imali priliku da se uvjere kako funkcioniše famozna evropska solidarnost, a nisu rijetke procjene da slično iskustvo, verbalizovano u porukama tipa "Nećete dobiti naš novac" ili "Prodajte ostrva, pa vraćajte dugove", čeka još nekoliko država, poput Španije, Portugalije i Irske. Dakle, mrka kapa je rezervisana i za članice EU sa respektabilnim stažom, ukoliko računaju na vanredne svote iz Brisela, odnosno, na pomoć od stabilnijih zemalja unutar Unije, a kamoli za siluete iz čekaonice na jugoistoku Starog kontinenta, makar ta ekipa osmislila lukavi udruženi poduhvat žicanja, u skladu sa Špirićevim nerealnim najavama.

Da će ta sredstva biti mjerena kašičicama, bez obzira na formaciju hipotetičkih korisnika, svjedoči i krajnje simbolična zastupljenost briselskih činovnika na skupu u Brdu kod Kranja. Svratio je tek komesar za proširenje EU Štefan File, a i on je krenuo "samo tetki da odnese lek" nakon kratkog vremena, dok je predsjednik Evropskog savjeta Herman van Rompej, nažalost, bio odsutan zbog mnogo prozaičnijeg razloga od principijelne nespremnosti da posjeti euforične Balkance ako nisu u kompletnom sastavu. Naime, čovjek je imao pametnija posla, jer je prvi dan proljeća, recimo, mogao da iskoristi za pisanje novog haikua o dašku svježeg vjetra, umjesto da gubi vrijeme sahranjujući iluzije figurama koje još ne mogu da dokuče ono što je većini njihovih podanika relativno jasno.

A to je hladnokrvni rezon visokopozicioniranih ličnosti EU: "Dragi stanovnici sive zone između Beča i Istanbula, u predstojećim sezonama ne očekujte previše od nas. To ne znači da nećemo biti u kontaktu, pošto ćemo tu i tamo tražiti od vas izvjesne 'reforme'. Od nekih ćete valjda imati koristi, a neke ćemo potencirati iz čistog hira, tek da imamo objašnjenje kada nas po milioniti put budete pitali – zašto ste i dalje pred vratima, kada se toliko trudite. Nije isključeno da ćemo u određenoj srednjoročnoj budućnosti biti načisto šta ćemo uraditi sami sa sobom i tada ćemo vas pozvati da budete članovi elitnog kluba. A možda i nećemo". U takvoj situaciji, svaki racionalni političar bi "smanjio doživljaj" povodom sastanka u Brdu kod Kranja i sličnih skupova, tretirajući ih kao rutinu, a zadržavajući entuzijazam za rješavanje nevolja u vlastitom dvorištu.

Ali, ne i predsjedavajući Savjeta ministara BiH, čije je insistiranje da narodne mase u Republici Srpskoj ne "seire" nad ateriranjem kranjskog probušenog balona umanjilo koliko - toliko zadovoljavajući utisak zbog njegovog napuštanja konferencijske sale tokom govora Hašima Tačija. Jer, i to je bar nekakav minimum nacionalnog samopoštovanja, u situaciji kada je, zbog specifičnog statusa RS u BiH i potrebe da se dovedu do kraja pojedini opštekorisni procesi, poput vizne liberalizacije, očekivanje da će Špirić u optimalnom gardu spram Kranja potpuno pratiti zvanični Beograd ravno šansama za pozitivni odgovor na najnovije referendumsko pitanje u RS: "Da li je Ketrin Ešton normalna?"  

Viva Las Vegas

Maksimalno dobronamjerni tim, kreiran od psihologa, sociologa, politikologa i drugih stručnjaka, imao bi ozbiljan problem da u opusu aktuelne visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost pronađe predispozicije za suvislo obavljanje te zvučne funkcije. Iole detaljan uvid u mediokritetsku biografiju novokomponovane britanske "plemkinje" ne sadrži ni naznake utemeljenosti kadrovskog trulog kompromisa u institucijama Unije, čiji je rezultat prepuštanje budžeta od nekoliko milijardi evra, uz obavezu formiranja briselske diplomatske službe sa par hiljada zaposlenih, osobi apsolutno izgubljenoj u vremenu i prostoru. Naravno, bilo kakav jed iz Banjaluke i RS usmjeren prema "baronesi", koja je do te titule došla u skorom vremenu, kada je procedura dodjele "aristokratskog" zvanja gotovo izjednačena sa "zahtjevnošću" organizacije vjenčanja u Las Vegasu, može da izdejstvuje tek prezrivi osvrt: "Zavide mi na moje uspehe".

Ali, kada se salve osporavanja i ciničnih komentara rapidno šire po bazi "visoke predstavnice", bilo da je riječ o Evropskom parlamentu ili o vodećim medijima u zapadnim metropolama, Ketrin Ešton ima sve više motiva da se zabrine zbog mogućnosti da ne dočeka kraj mandata na nezasluženoj poziciji.

Poznati njemački nedeljnik Špigl nedavno je objavio tekst u kome su prikupljeni svi gafovi i biseri formalno drugoplasirane po značaju "vladarke" kontinenta. Vrh, svakako, zauzima reakcija na sumanuti poziv libijskog lidera Moamera el Gadafija muslimanima širom svijeta da povedu džihad protiv Švajcarske. "Takva izjava dolazi u nezgodnom trenutku", bilo je sve čega se dosjetila visprena "superministarka", kada je čula uvrnute riječi najpoznatijeg ljubitelja šatora, kamila i ženskih tjelohranitelja na planeti. Posebna priča je brzina njenog reagovanja na goruće probleme u svijetu, pa je ostalo zabilježeno da je na zemljotresom uništen Haiti stigla mjesec i po dana poslije američkog državnog sekretara Hilari Klinton, dok je u slučaju važnog skupa evropskih ministara odbrane i generalnog sekretara NATO na Majorki imala daleko bolje prolazno vrijeme – posjetila je Španiju sa podnošljivim jednonedeljnim zakašnjenjem. Čime je onda stekla reputaciju «najmanje lošeg» rješenja u očima personalnih selektora EU? Špigl citira jednog bivšeg urednika BBS, koji u njenom liku i djelu prepoznaje isključivo "staljinističku političku korektnost" i "harizmu vođe karavana na zabačenom britanskom ostrvu".   

Od takve pogrešne osobe na pogrešnom mjestu u pogrešnom vijeku, EU očigledno ne može da očekuje korist. Sa zapadnim Balkanom problem je još naglašeniji, jer "visoka predstavnica" na prostoru bivše Jugoslavije pravi stoprocentnu štetu. Bar što se Srba tiče, pošto je nepristrasnost za Ketrin Eštom tek perverezni izum iz davnih vremena. Takav stav je demonstrirala šaljući izvještaj Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, sa bezočnom lagarijom o tome da "ključni problem za BiH i dalje predstavlja RS, koja ruši Dejtonski sporazum". Ipak, nije uvijek loše volje, ako se zna da je tokom posjeta mafijaškom režimu Mila Đukanovića u Crnoj Gori i razbojničkoj družini Hašima Tačija na Kosovu najčešće koristila formulaciju: "Oduševljena sam". Zbog punih usta, u Sarajevu čak ni to nije bila u stanju da izgovori, budući da se njen ključni "bilateralni susret" tom prilikom odigrao u baščaršijskoj radnji simptomatičnog imena "Galatasaraj", gdje je otmena ostrvska gospođa ljubila ruke ponosnoj radnici Almi Abaz, ushićena zbog porcije ćevapa i "sudžukica"?!

U Sloveniji hrana nije bila na dnevnom redu. Zbunjeni ekspresnim fajrontom u Brdu kod Kranja, sinji kukavci zapadnog Balkana vratili su se kućama ne znajući šta ih je snašlo. Umjesto ulaznica za "raj" Evropske unije, tamo ih je čekalo danteovsko čistilište. Ali, najstrašnije tek dolazi. Kada se ispostavi da je ta faza uzaludna, slijedi pakao u vidu seansi sa Ketrin Ešton. U sekularnom riječniku, stvari stoje ovako – kranjski putnici namjernici ići će kod nje pretpostavljajući da stižu u banku, a zateći će obdanište, gdje neće biti baš najjasnije kome pripada uloga staratelja, a ko treba da bude čuvan.