Uvaženi profesori imaju pravo da se ne slažu sa političkim odlukama Novog DSS, ali ne mogu da negiraju relevantnost i nacionalno usmerenje opozicionoj poslaničkoj grupi sa trenutno najviše poslanika

Na sasvim racionalan intervju profesora Mila Lompara na Novoj S, građanski "tviteraši" komentarišu da je on "umiveni Šešelj". Sa druge strane patriotski intelektualci govore o potrebi za sabornošću i za nacionalnom verzijom "proglasa", ali pojedini odriču pravo na sabornost onima koji ne idu putem koji se njima sviđa, koji su "korisni idioti" itd.

Građanska opozicija bi demokratiju ali bez potpune slobode mišljenja odnosno bez prava na nacionalne stavove. A patriote bi „sabornost“ ali da ta sabornost uključuje samo one „patriote“ koje taj koji govori smatra podobnim

I to vam je dovoljna slika problema. Dakle, građanska opozicija bi demokratiju ali bez potpune slobode mišljenja odnosno bez prava na nacionalne stavove. A patriote bi "sabornost" ali da ta sabornost uključuje samo one "patriote" koje taj koji govori smatra podobnim.

Što se građanskog dijela tiče ne znam da li im ima pomoći jer do njih još nije stigla vijest da se u svijetu okreću trendovi i da se cancel kultura sama sebi obila o glavu. A građanski NVO koji sad imaju predstavnike u skupštinama još nisu čuli da izlazak na izbore i ulazak u skupštine znači bavljenje politikom, pa je malo smiješno da upućuju poruke "političarima" umjesto da preuzmu političku odgovornost koju su tražili na izborima.

No, mene više interesuje ova moja, "desna" strana. Dok među starijima imamo izričite stavove i razmimoilaženja, mlađi su u dilemi između straha da će nekom biti „korisni idioti“ i potrebe da se nešto radi i da se pokaže bunt. Jedan mlađi prijatelj sa Kosmeta, mi reče „šta se mi uvijek sklanjamo da se ne bi reklo da smo sa građanistima. Nas je svakako više i daj da to i pokažemo pa nek se oni pravdaju što su s nama“.

Pa dajte da pokažemo. Ali kako? Usmjeravanje bunta i potreba za vrijednosnim utemeljenjem kroz našu verziju „proglasa“, o čemu je govorio profesor Čvorović je dobar put. To ne mora da znači okupljanje na jednoj listi ili u jednoj partiji, ali treba da znači proklamovanje zajedničkih vrijednosti oko kojih se svi slažemo.

Koji svi? E tu sad dolazimo do problema. Profesor Čvorović ističe da „ne postoji nijedna respektabilna patriotska politička partija“, a još oštrije o tome govori profesor Ković u intervjuu za Novi Standard.

Izvinjavam se uvaženim profesorima ali Novi DSS i POKS imaju 13 poslanika u nacionalnom parlamentu. (A ne treba zaboraviti ni poslanike iz rascjepkanog pokreta „MI“). Uvaženi profesori imaju pravo da se ne slažu sa političkim odlukama Novog DSS ali ne mogu da negiraju relevantnost i nacionalno usmjerenje opozicionoj poslaničkoj grupi sa trenutno najviše poslanika. Pa upravo Novi DSS kroz parlament i svoje medijsko i političko djelovanje zastupa sve tri tačke koje su pomenute kao stožer nacionalnog „proglasa“ u Čvorovićevom tekstu: „1) poništavanje svih protivustavnih sporazuma o Kosovu i Metohiji koje su zaključili Aleksandar Vučić i Ivica Dačić; 2) prekid protivustavnih pristupnih pregovora sa Evropskom unijom; 3) srpske kulturne, privredne i političke integracije, kao svemera srpske patriotske politike.“

Profesor Ković čak govori da je „Miloš otišao sa Đilasom“ čime itekako koristi retoriku SNS medija. Ne samo da me to pomalo lično vrijeđa nego je i netačno jer Novi DSS jasno ističe (i izjavama i djelima) da identitetska politika ove stranke nema veze sa politikom pro-EU opozicije, pa svakako ni Đilasovom. Da hoću da budem bezobrazna zapitala bih se da li baš takva retorika „koristi“ vlasti i u najmanju ruku razjedinjenju desnice. Ali neću. Jer za mene sabornost znači pružanje ruke. Samo što na pruženu ruku treba da dođe ruka sa druge strane, a ne nečiji đon.

Moja ruka će uvijek biti pružena svima koji se slažu oko tri tačke iz teksta profesora Čvorovića, jer vjerujem da je okupljanje i razmjena mišljenja važnije od lične sujete i različitih pogleda na političku taktiku. Da li i drugi koji govore o sabiranju i nacionalnom okupljanju misle isto?

Autor je član Predsedništva Novog DSS