Nova briselska farsa

Izgleda, da je za srbijansko rukovodstvo Brisel postao novi glavni grad Republike Srbije. Svako malo, pa srbijanski politički vrh tamo odlazi da bi, navodno, pregovarao sa kosovskim Albancima. Pošto nitko pametan ne vjeruje da je ikakav dogovor moguć, onda su, očito, motivi Ace, Tome i inih, druge vrste. Mora da pregovaraju sa briselskom administracijom, pošto im u Srbiji više neće biti mjesta, o tome gdje će stanovati i koje će funkcije imati kada konačno odrade ono što je zacrtano briselskim sporazumima, to jest kada 'Republika Kosova' bude priznata i od Beograda.

Nema razloga da Albanci pregovaraju      

   Ali (gorku) šalu na stranu. Propali su još jedni „pregovori“ sa kosovskim Albancima. Režimski srbijanski mediji su „ogorčeni“, Tvrde kako su Albanci drski, kako neće da pregovaraju.

Međutim, oni koji su istinski drski su srbijanske vladajuće elite koje su od dvijehiljadite do danas prodavale Kosmet, davali ga na tacni Albancima, ljigavo tvrdeći kako ga, ustvari, brane. „Briselski sporazumi“ su samo završni dio tog hipokrizijskog procesa.

Zašto bi, onda Albanci pregovarali. Imaju svoje („administrativne“) granice, svoje pravosuđe, carinske službe, parlament, policiju, paravojne jedinice, telefonski međunarodni broj, priznaje ih skoro čitav Zapad. Imaju, dakle, sve elemente istinske države određene međunarodnim pravom (teritorij, stanovništvo, granice i efektivnu suverenost). A, povrh svega, Brisel se, učestvujući u toj farsi od pregovora, pravi lud i izdaje saopćenja koja su ponižavajuća za Srbiju.

Što se tiče Trampove „prosrpske“ politike, novi SAD ministar obrane sugerira Albancima stvaranje vlastite, kosovske vojske! Ako se po trampovskom jutru dan poznaje, jao si ga Srbima!

Borba argumentima i istinom se već odavno pokazala kao besmislica

Aca i Toma se prave ljuti, jer tako to treba, a i izbori su blizu. Plus toga, oni k'o fol nešto prijete Albancima i „međunarodnoj zajednici“. Istovremeno tvrde kako žele mir i kako neće pribjeći sili, navodno, „radi očuvanja regionalne stabilnosti“. Traže i od kosovskih Srba da budu mirni i da se bore istinom (!?).

Da nije tragično, bilo bi smiješno. Koga li to na Zapadu istina zanima? Zapad kreira istinu bombama, ucjenama, demonizacijom i otkidanjem teritorija. Uzgred rečeno, srbijanska vlast bi trebalo da se upita, zašto Albance, sa svojim provokativnim ponašanjem, ne zanima „regionalna sigurnost“ ni mir?.  Sve to, čini se, spada u pravila farse kojom se pokriva davanje Kosmeta i u čemu učestvuju Zapad, srbijanske elite i vlasti samoproklamirane 'Kosova Republike'.

Oni koji su istinski „obrali bostan“ je jadan srpski narod na Kosmetu. Oko osamdeset hiljada ljudi živi u najvećem koncentracionom logoru na planeti. Vide da ih Beograd sve više napušta. Posla ima na kašičicu. Nigdje nisu fizički sigurni od „fantomskih napadača“ i ubica koji stalno deluju, ubijaju, ranjavaju i plaše Srbe, „fantoma“ od kojih ih nitko ne štiti, a ponajmanje okupacione NATO snage. Rijetko je koji od tih napadača priveden pravdi. Zato,tko god može, napušta svoju rodnu grudu na kojoj je glavnina srpskih duhovnih i kulturnih objekata srušena, a neki služe i kao javni WC-ovi.

Klin se klinom izbija

Da srbijanske vlasti imaju imalo čojstva, one bi se prema drskosti Albanaca jednako „drsko“ postavile, kao i svaka suverena država: „Ne želite dozvoliti stvaranje Saveza srpskih općina. Lijepo! Od sada ukidamo Briselski sporazum“! Ili, na svako zveckanje oružjem od strane Albanaca, na svaki napad na Srbe na Kosmetu, treba dovući vojsku na „administrativne granice“, početi sa vojnim vježbama i brzim akcijama, a prema 'Kumanovskom sporazumu' iz 1999., udariti tamo gdje se prema Srbima krše ljudska prava! Ustvari, na samoproklamiranom državnom području, životinje imaju više prava od Srba!

Jer drugačije ne ide. Albanci su silom došli do onoga što sada imaju, i može ih se jedino silom spriječiti da nastave u tom stilu. Odlučnost ove vrste bi zabrinula i briselske birokrate i vašingtonske jastrebove koji bi, onda, natjerali Albance da se prestanu bahato i nasilnički ponašati.

Ali to su puste nade o kojima se ne može čak ni sanjati! Srbija se ponaša po novozavjetnom obrascu; „Tko te udari po jednom obrazu, pruži mu drugi“! Ovakvo sadašnje kapitulantsko ponašanje Beograda je umiranje na rate kako srpske populacije na Kosmetu tako i same Srbije koja je sve više sluga MMF-a, Svjetske banke, a čini se i arapskog kapitala, sve više nepovratno, zapada u dužničko ropstvo i sve je više podložna daljnjem raspadu koje će sasvim sigurno ozbiljno zaprijetiti kada se ova kosmetska tragedija završi po briselskom scenariju.