Kafkijanski karakter optužnice protiv Donalda Trampa

Optužnica od 4. aprila ove godine, podignuta protiv bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa, prva je takva u istoriji SAD, jer nikada do sada nije bilo krivične optužnice ni protiv jednog drugog američkog predsjednika.

No, ona je važna, ne samo zbog te činjenice, nego i zato što se njenim pažljivim čitanjem između redova može spoznati i porazno stanje američkog društva i nacije u cjelini. Zbog toga me ne čude izjave, poput one koju je ubrzo po objavljivanju navedene optužnice za Radioteleviziju Srbije dao Stiv Dejnes, američki senator iz Montane, rekavši da su optužbe protiv Trampa nečuvene i politički motivisane.

Nemam namjeru da ovim tekstom budem advokat gospodina Trampa. Umjesto toga samo želim u sažetom i svima razumljivom obliku našoj javnosti da približim u čemu se ogleda pravo kafkijanstvo optužnice protiv Donalda Trampa, zbog čega je ona poraz pravničke profesije.

Nju je istog dana kada je otpečaćena objavio američki portal CNBC na adresi https://cnb.cx/3KLIUUb, a ubrzo zatim ona je bila dostupna i na portalu "Nezavisnih novina", na adresi https://bit.ly/3nXpFhE.

Za razumijevanje kafkijanskog karaktera ove optužnice biće dobro da se poslužim jednim primjerom. Zamislite da bilo koga od vas država, oličena u svom javnom tužiocu, optuži da ste jednog dana kao preduzetnik u namjeri da izvršite prevaru i počinite i drugo krivično djelo, te da prikrijete izvršenje krivičnog djela, sačinili i u vaše poslovne knjige unijeli lažne podatke, unijevši u njih neki vaš poslovni dokument koji ima određeni broj

Za razumijevanje kafkijanskog karaktera ove optužnice biće dobro da se poslužim jednim primjerom. Zamislite da bilo koga od vas država, oličena u svom javnom tužiocu, optuži da ste jednog dana kao preduzetnik u namjeri da izvršite prevaru i počinite i drugo krivično djelo, te da prikrijete izvršenje krivičnog djela, sačinili i u vaše poslovne knjige unijeli lažne podatke, unijevši u njih neki vaš poslovni dokument koji ima određeni broj.

Prvo što biste se zapitali nakon čitanja ovakve optužnice bilo bi, čekaj, pa koju prevaru sam to ja izvršio, prema kome, na koji način, kada, u kom mjestu, kao i koje drugo krivično djelo sam imao namjeru počiniti, odnosno prikriti?

Vaše pitanje bilo bi sasvim na mjestu, jer u prethodno navedenim tvrdnjama nijednom riječju ništa od svega toga nije opisano niti objašnjeno, a moralo bi da bi optužnica bila zakonita.

E, upravo na takav način je napisana i kompletna optužnica protiv Donalda Trampa. Nju je, kako piše odmah na njenom početku, podigla velika porota Okruga Njujork, pred Vrhovnim sudom američke savezne države Njujork.

Sadrži 34 tačke, kojima se Donaldu Trampu na veoma neodređen način stavlja na teret da je navodno izvršio 34 krivična djela. Svaka od tih tačaka liči jedna na drugu, gotovo kao jaje jajetu, pa ću stoga ovdje citirati samo jednu od njih, onu treću. Dakle, u toj tački se Tramp optužuje na sljedeći način: "AND THE GRAND JURY AFORESAID, by this indictment, further accuses the defendant of the crime of FALSIFYING BUSINESS RECORDS IN THE FIRST DEGREE, in violation of Penal Law §175.10, committed as follows:

The defendant, in the County of New York and elsewhere, on or about February 14, 2017, with intent to defraud and intent to commit another crime and aid and conceal the commission thereof, made and caused a false entry in the business records of an enterprise, to wit, an entry in the Detail General Ledger for the Donald J. Trump Revocable Trust, bearing voucher number 842460, and kept and maintained by the Trump Organization."

Prevedeno na naš jezik, Tramp je ovom tačkom optužen za krivično djelo falsifikovanja poslovnih isprava u prvom stepenu, iz paragrafa 175.10 Krivičnog zakona, koje je navodno učinio na dan 14. februara, ili oko tog datuma 2017. godine, u namjeri da prevari (?) i da učini drugo krivično djelo (?), kao i da prikrije izvršenje tih (?) djela, i to tako što je sačinio i u svoje poslovne knjige lažno unio vaučer broj 842460.

Jedino što je u prethodno citiranom napisano jasno je to da se Tramp optužuje za krivično djelo falsifikovanja poslovnih isprava u prvom stepenu, iz paragrafa 175.10 Krivičnog zakona, te da konkretna poslovna isprava (vaučer) ima broj 842460. Ništa drugo u ovoj tački optužnice nije jasno, što jednako važi i za sve ostale 33 tačke, jer je i svaka od njih napisana na isti ovaj način, uz jedinu razliku što se u tim ostalim tačkama navode drugi brojevi onih vaučera kao poslovnih isprava.

Dakle, iz ovakve optužnice ništa nije jasno, usljed čega gospodin Tramp naprosto ne zna od čega da se brani. Jer, optužnica mu stavlja na teret da je imao namjeru da prevari, ali ne kaže ni koga je to namjeravao prevariti, kada, gdje i na koji način. Takođe mu se stavlja na teret da je namjeravao učiniti i drugo krivično djelo, ali opet nema ni riječi objašnjenja o kojem navodnom djelu se radi, na koji način ga je Tramp namjeravao učiniti, gdje, kada i protiv koga.

Dakle, iz ovakve optužnice ništa nije jasno, usljed čega gospodin Tramp naprosto ne zna od čega da se brani. Jer, optužnica mu stavlja na teret da je imao namjeru da prevari, ali ne kaže ni koga je to namjeravao prevariti, kada, gdje i na koji način. Takođe mu se stavlja na teret da je namjeravao učiniti i drugo krivično djelo, ali opet nema ni riječi objašnjenja o kojem navodnom djelu se radi, na koji način ga je Tramp namjeravao učiniti, gdje, kada i protiv koga. I najzad, optužnica iznosi golu tvrdnju prema kojoj je Donald Tramp namjeravao da prikrije izvršenje krivičnih djela, ali opet ne kaže ni o kojim konkretno djelima je riječ niti kako uopšte unošenje određene poslovne isprave u Trampove poslovne knjige može prikriti ta navodna krivična djela. Pojašnjenje svega toga, u smislu na koji je ukazano, je conditio sine qua non zakonitog i poštenog suđenja. Naime, samo kad se, recimo, navede koga je to i na koji način namjeravao prevariti Tramp, ili koje drugo krivično djelo je htio učiniti i na koji način, može se provjeriti i utvrditi da li se bilo koje od tih krivičnih djela uopšte može učiniti unošenjem određene isprave u svoje poslovne knjige ili bi se, da optužnica sadrži sve to, već iz nje vidjelo da se u konkretnom predmetu ne radi o bilo kakvom djelu koje bi bilo krivično djelo.

Optužnica u ovom slučaju, namjerno ili ne, upravo propušta da unese te ključne detalje, iako bi onaj ko ju je podigao morao znati da su sva ta pojašnjenja neophodna u svakoj optužnici, pa i predmetnoj podignutoj protiv gospodina Trampa, jer se samo na taj način omogućuje ostvarenje dva cilja koji su sama srž pravne države. Prvi cilj se tiče ostvarenja načela zakonitosti, za koje je u krivičnom pravu, između ostalog, svojstvena vrijednosta lex certa. Lex certa bi, prevedena na naš jezik, značila zahtjev da biće svakog krivičnog djela ne samo u zakonu nego i u svakoj optužnici bude precizno, do detalja određeno, odnosno da svaka tvrdnja iz optužnice bude konkretizovana. Sve ovo je u službi ostvarenja drugog cilja, a to je da se optuženom licu omogući odbrana, to jest da zna od čega se brani.

Iako SAD nisu njegov član, ipak treba reći kako o važnosti svega prethodno rečenog svjedoči i činjenica da i Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda za postojanje krivične odgovornosti zahtijeva ostvarenje principa lex certa u svakom pojedinačnom slučaju, a to znači da se može započeti krivični postupak protiv nekoga i to lice eventualno biti proglašeno odgovornim u tom postupku samo pod uslovom da je tačno i određeno opisano u čemu se sve sastoji radnja izvršenja koja se optuženom stavlja na teret.

Pored toga, pravno defektna optužnica protiv Trampa neće od cijelog procesa protiv njega napraviti samo političku sudaniju, nego će i Trampa doslovno pretvoriti u Jozefa K, lika iz Kafkinog romana "Proces", koji od početka pa do kraja postupka nije (sa)znao za šta je optužen i osuđen. Sve to nam u isto vrijeme govori i o poraznom stanju američkog društva i nacije u cjelini.

Nažalost, s obzirom na sadržaj predmetne optužnice protiv Donalda Trampa, ništa od svega rečenog nije ispunjeno u tom predmetu. Zbog toga će gospodinu Trampu biti nemoguće da se brani i odbrani od takve optužnice koja, tako pravno defektna, nije smjela ni da uđe u sudnicu. Takva kakva je ona ne služi vladavini prava. Jedino čemu može da posluži jesu nečije dnevnopolitičke potrebe, čime američko pravosuđe daje osnov za tvrdnje kakva je i tvrdnja američkog senatora Stiva Dejnesa da su: "… i republikanci i demokrate, obje strane, osudile ono što se dešava u Njujorku. To su prekršaji koje okružni tužilac pretvara u krivične optužbe i to je nečuveno, to su političke optužbe i obje strane, i republikanci, i demokrate, uznemireni su zbog onoga što se dešava u Njujorku."

Pored toga, pravno defektna optužnica protiv Trampa neće od cijelog procesa protiv njega napraviti samo političku sudaniju, nego će i Trampa doslovno pretvoriti u Jozefa K, lika iz Kafkinog romana "Proces", koji od početka pa do kraja postupka nije (sa)znao za šta je optužen i osuđen. Sve to nam u isto vrijeme govori i o poraznom stanju američkog društva i nacije u cjelini.

(www.nezavisne.com)