Odgovor Slobodanu Durmanoviću - ko (ne) može da pređe Rubikon

„Filozofi su do sada tumačili svijet, radi se o tome da se on radikalno izmjeni.“ (Karl Marks)

   Vaš suradnik, Slobodan Durmanović (SD), objavio je 19. 12. na NSPM tekst pod naslovom: „Zakon o ustavnom sudu BiH -  nemoguća misija misija Dodika i Čovića?“. U tekstu se, krajnje korektno, opisuje politička situacija u BiH. Ukratko, govori se o tome kako su se hrvatski i srpski lideri dogovorili da se iz Ustavnog suda BiH odstrane trojica stranih sudaca koji, zajedno sa Bošnjačkim sucima, neprekidno nadglasavaju Hrvate i Srbe u korist Bošnjaka. Umjesto stranaca, u Sud bi se uvela trojica sudaca: Hrvat, Bošnjak i Srbin. SD također konstatira kako će se Bošnjaci, kao i u pogledu dosadašnjih sličnih pokušaja, sasvim sigurno usprotiviti hrvatsko-srpskoj inicijativi, pa od tog prijedloga neće biti ništa.

   SD je sjajan novinar i njegov je tekst odličan, ali u njemu fali nekoliko sitnica. Slikovito rečeno, napravio je predivan automobil, ali sa motorom bez mjenjača i svjetala.

Napomena: Iako je za ovaj tekst nebitno, vjerojatno slučajno, izvjesna BiH televizija, krajnje američko srpsko patriotska, pravila je, i pravi, slične omaške, radi čega je BiH Savez za promjene (SZP) dobrim dijelom doživio debakl na nedavnim lokalnim izborima.

   Elem, sitnice koje SD previđa su slijedeće.

1.SD točno kaže da trojicu stranih sudaca bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

   Zaboravlja, međutim, da je to precizirano Dejtonskim sporazumom kojeg je nametnula Amerika. Eo ipso (samim tim), taj sudac u Strazburu kao i od njega određeni strani suci u Ustavnom sudu BIH su, najblaže rečeno, američke antisrpske probošnjačke marionete. Strani suci, umjesto da smiruju nacionalne tenzije u BiH, djeluju po principu: Fiat iustitia, pereat Serbliani  (Neka se vrši pravda pa makar propali Srbi).

2.SD se na kratko dotiče Saveza za promjene kao nebitnog čimbenika za Dodik-Čovićev prijedlog.

   Na žalost po srpske interese, u ovom je slučaju SZP, svojim ne-činjenjem, direktno odgovoran za neljudsku situaciju u Ustavnom sudu BiH.

   Naime, upravo je došlo do smjene jednog od stranih sudaca. Jedan od lidera SZP, Mladen Ivanić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, mogao se tome usprotiviti potežući kao argument vitalni nacionalni srpski interes. Stvar bi došla pred Narodnu skupštinu Republike Srpske koja bi taj izbor oborila. Sudac u Strazburu bi onda bio prisiljen da, usprkos tome, nametne postavljenog suca. Čitava stvar bi, u međunarodnim razmjerima negativno odjeknula.

   Druga, još efikasnija mogućnost je kako slijedi. Prilikom naimenovanja novog stranog suca, SZP koji sa bošnjačkim partijama ima vlast na nivou BiH, mogao je istupiti iz zajedničkih institucija. Nastala bi ustavna kriza koja bi natjerala američko-bošnjačke antisrpske fundamentaliste da ozbiljno razmotre Dodik-Čovićev prijedlog i da se dođe do povoljnog rješenja za sva tri konstitutivna naroda u BiH.

   Naravno, ponovimo, SZP ništa od toga neće učiniti, i on se time očituje kao negator srpskih vitalnih interesa.

   Pitanje je, zbog čega je SD, koji je sjajan novinar, ove realne mogućnosti previdio u svom tekstu.

   Konačno, to ne-činjenje, ne-suprotstavljanje SZP američko-bošnjačkim interesima u BiH, suprotno od onoga što Dodik radi na vanjskopolitičkom planu dovelo je do debakla te opozicione koalicije na lokalnim izborima. I Dodik je referendumom, kojeg SZP nije eksplicitno podržao, riskirao mnogo toga, a taj rizik još uvijek postoji, ali je prešao Rubikon.

   Dodik nanovo, u ovom času, pruža ruku SZP, ali ovaj ni da čuje, jer nije u stanju da pređe američko-bošnjački Rubikon.