Komentar dana | |||
Šta posle nagodbe Dodik-Ešton ? |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 14. maj 2011. | |
Danas je teško naći udruženje žrtava među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima koje je zadovoljno dinamikom rada Suda i Tužilaštva BiH na predmetima ratnih zločina: oni su i izračunali da, dosadašnjim tempom rada, ti predmeti neće biti rešeni ni u narednih 150 godina. Porodice srpskih žrtava u Tuzli obeležavaju 19-tu godišnjicu od masakra pripadnika JNA na Brčanskoj malti, znajući da niko nije kažnjen za zločine, pošto je jedina optužnica u tamošnjem kantonalnom sudu odbačena. Da je zločina bilo i u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu potvrdili su čak i Jovan Divjak i Zoran Čegar, ali za te zločine niko nije ni optužen. Još je u Haškom tribunalu utvrđeno da je zločina bilo i nad Srbima na području Srebrenice, ali ovde još niko nije kažnjen, sem jednog čuvara u logoru „Štala“ u Cerskoj. Možemo tako do unedogled nabrajati nekažnjene zločine nad Srbima, Bošnjacima i Hrvatima, čije procesuiranje Tužilaštvo BiH oteže ili sporo prepušta okružnim i kantonalnim tužilaštvima, mada tamo ima i onih koji znaju da rade. Tako, na primer, prema ocenama OEBS-a, Okružno tužilaštvo u Banjaluci, sada spada među najefikasnija, uporno goneći počinioce zločina i nad Srbima i nad nesrbima. Zato, bio bi red da tamošnjim i ostalim tužiocima na nižim nivoima obećana komisija za reformu pravosuđa pruži priliku da uradi ono što Tužilaštvo BiH ne može, neće ili ne stiže, a da to tužilaštvo, posle osam meseci, konačno podigne optužnicu protiv nekog od najodgovornijih za ratne zločine, na sve tri strane, jer je to usvojilo kao osnovnu namenu. A na političarima bi bio red da ojačaju kapacitete za rad na predmetima ratnih zločina i na nižim nivoima, kada već tvrde da brinu o žrtvama, umesto što, recimo, bošnjački političari sada ponovo ističu političke zahteve za formiranje Vrhovnog suda BiH. Napokon, zahtevi poput tog, kao i niz ranijih zahteva da se u Ustav BiH „upišu“ nadležnosti i institucije za koje srpski političari tvrde da su ih pod pretnjama visokih predstavnika sasvim neustavno izglasavali - nisu novi i ništa manje neće komplikovati političku situaciju ni ubuduće, bez obzira što ni o tome, kako kaže Dodik, referendum u Srpskoj sada nije neophodan. O tim zahtevima nije bilo saglasnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka ni u Butmiru, a ni u Berlinu, a kako će te i neke nove zahteve Brisel formulisati kako BiH bude odmicala na takozvanom evropskom putu - sasvim je nejasno. Tako sada samo možemo da nagađamo hoće li o takozvanoj funkcionalnosti institucija prosuđivati od slučaja do slučaja, kako pre neki dan reče Renco Davidi, ili će, pak, Ketrin Ešton i Miroslav Lajčak napraviti neki ozbiljan strateški plan za „briselsku“ fazu - što je fraza koju slušamo poslednjih desetak godina. Ako bi se ta nova „briselska“ BiH mogla stvoriti bez rasturanja dejtonske BiH, onda bi se možda i moglo govoriti da ova zemlja ima “evropsku budućnost”. U suprotnom, čini mi se da krah briselske politike u dejtonskoj BiH neće biti predaleko. Odnosno, okončaće se kao dosadašnja demokratura OHR-a, koja je, pogotovo sada u svojoj završnoj fazi, umesto da doprinese političkom sporazumevanju Srba, Bošnjaka i Hrvata - unakazila ovdašnje ionako krhke demokratske procese. |