Đukanović i njegova crkva

Da je Đukanović novi crnogorski episkop i, ako hoćete, prorok, govori vam i ona njegova najava da će u programu DPS-a baš na dan nezavisnosti biti predviđeno „objedinjavanje pravoslavne crkve u jednu samostalnu cijelinu“. O presveti i čestiti akademici i teolozi, pa zar vam nema većeg izazova da djelujete u javnosti od ovoga?! Politička stranka svojim programom stvara crkvu?! Eh, gdje je sada naš patrijarh Pavle da očita bukvicu, jer se očigledno Milo samo njega istinski plašio kao vlast iznad vlasti.

Opozicija u Crnoj Gori mu dođe kao trula višnja poslije padanja grada. Realno kada se postave prave stvari na pravo mjesto, normalan i razuman čovjek stavi prst na čelo i pita se: „šta je to srpski narod i srpska cijelokupna nacija zgriješila kod Đukanovića“? Šta mu je to Josip Broz, uvaženi Tito, savjetovao kao prvom i pravom jugoslovenskom pitomcu i ljubimcu? Samo on zna, čim mu je povjerenje takvo, da, evo, već dvije decenije vlada i hara Crnom Gorom. Uvodi novi jezik, novu naciju, novu državu sada i crkvu... Meni je to čudno, jedino ako i pojedini čitaoci i istorijski stručnjaci smatraju da je Srbija nasilnom aneksijom 1918. zauzela Montenegro. Kada političari diriguju formiranje crkve bilo bi tragikomično da to funkcioniše jednu cijelu deceniju, ali svašta je moguće. Ipak, radi se ovdje o DPS-u i Mili episkopu Đukanoviću, a ne o demokratama nekih „lijevih“ shvatanja.

Pored brojnih reagovanja iz Srbije, jedino mi je uvjerljivo izgledao Miloš Aligrudić koji je kroz već ofucane izjave rekao nešto prirodno„crnogorske vlasti imaju neodoljivu želju da udalje Srbiju i srpski narod od Crne Gore i njenog naroda“. Mislim da je analiza rečenice mnogo veća nego što se čini u prvi mah, a to je zapravo „uništiti sve što je srpsko dole i pretvoriti sebe u gospodara nove nacije“. Da li, recimo, u Srbiji postoji čovjek koji vodi neku političku partiju i ništa više ne radi, a smatra se kao glavni „bos“ pokretanja svih državnih i nacionalnih pitanja koja su od vitalnog značaja za budućnost nacije? Koliko ja vidjeh, Mišković i Soroš popraše javnost, ali nema tog političkog efekta i značaja. Državni biznis nije stvorio tvorce, stvorio je tajkune, a Đukanovića je stvorio neko mnogo (ali MNOGO) veći od neke obične državničke funkcije.

Kako sada obični i nemi posmatrači koji su upoznati sa ovom tematikom mogu da prokomentarišu stav Mitropolije crnogorsko-primorske kada kaže da je izjava Đukanovića „štetna“? Zašto neko ne izađe u javnost i kaže otvoreno; „Đukanoviću, Mitropolija je Srpska i tačka...“ Šta to znači „štetna“? Blaga je to riječ kada se vjernicima deplasiraju famozne deklarativne izjave u kome im se kaže: „Više nećete biti srpski pravoslavci, već crnogorski pravoslavci koje niko ne priznaje u pravoslavnom svijetu“. I šta sad? Sve će ostati na kritici, ništa se konkretno neće desiti da se Đukanović zaustavi u naumu političkog formiranja crkve i, eto, poslije svečanog dana sticanja crnogorske nezavisnosti, DPS će reći sve ono što će upućivati na: „Prihvatite realnost, Crna Gora ima svoju CPC“.

Prvenstveno mi ovdje govorimo o jednoj potpuno destruktivnoj ulozi i priči Mile episkop Đukanovića, koji želi da mjenja status crkve ne ustavom, ne zakonom, već programom stranke. (?!) Jadne li mi te kanonske odgovornosti koja će vladati u toj i takvim crkvama... Pravi će biti vjernici oni koji se Bogu idu moliti u političke ustanove i ostave koju paru kada je „veliki hrišćanski praznik“. Da ne ostanem nedorečen – Episkop reče da Mitropolija crnogorsko-primorska, pošto je dio SPC-a, nije „u dovoljnom saglasju sa državnim interesima Crne Gore“. A šta su to državni interesi Crne Gore? Šta smeta do sada ovakvom funkcionisanju crkve i pravoslavnih institucija u Crnoj Gori? De, Milo, reci šta smeta da ne nagađamo bezveze...

Što je od svega poražavajuće, crnogorski vlastodržci su toliko nakljukali narod o NATO-u i nekakvim standardima EU, da je to čudo božje. Ovo oko crkve je samo jedna floskula, u nizu „državnih prioriteta“ koji trebaju nadomjestiti loš standard građana, i ako im već ne ide posao, da im bar ide hrišćansko pričešće u novim političko-vjerskim objektima. Razumijem da je svakoj državi stalo da razvija svoje norme, svoja pravila, svoj imidž, svoju kulturu, ali se ne može osporavati istorija i ne mogu se osporavati činjenice. Đukanović svjesno demantuje Njegoša, svjesno ubija ono zbog čega su Crnogorci zapravo Srbi, i to je nedopustivo i tragično. Problem nastaje u samom procesu manipulacije većinom, što je političaru posao i tu ne mogu da prigovorim Đukanoviću, ali narod se izigrava i sa njim se rukuje kao da su ljudske duše plišane igračke.

Dvije decenije Đukanović kako posredno, tako i neposredno vodi Crnu Goru, pa ako Crnogorcima to odgovara, šta da kažem sem – samo naprijed, vaš izbor. Govorite budućim pokoljenjima da čitaju Gorski Vjenac, a ako zakonom ovo svjetsko djelo bude suspendovano i zabranjeno za čitanje, vi ih prepričavajte.

Viđeste li čudo i znamenje, ka' se dvije munje prekrstiše?

Jedna sinu od Koma k Lovćenu,

druga sinu od Skadra k Ostrogu,

Krst od ognja živa napraviše!

Oh, divan li bješe pogledati!

U svijet ga jošt nije takvoga

ni ko čuo niti ko vidio.

Pomoz, Bože, jadnijem Srbima,

i ovo je neko znamenje!

Ako bude kakvog CPC-a i ako dragi moji Srbi iz Crne Gore to prihvatite, slobodno se krstite ovako: U ime Oca, i Sina, i Svetoga Đukanovića, Amin.