Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Ukrajina i Venecuela – dve strane iste medalje
Savremeni svet

Ukrajina i Venecuela – dve strane iste medalje

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
petak, 28. februar 2014.

Svakom ozbiljnom geopolitičkom analitičaru čini se da je Zapad ušao u novu fazu - fazu postimperijalizma. U ovoj etapi, možda i poslednjoj, Zapad po sopstvenom nahođenju menja legalno izabrane predsednike država i podstiče mase na državne udare.

Glavni protivnik Zapada još uvek je moćna i stabilna Rusija i, bez obzira na retoriku, ona će to ostati do samog kraja. Evropska unija služi samo kao ispostava SAD u Evropi i imali smo prilike da se u nekoliko slučajeva uverimo u istinitost te tvrdnje.

Zapad želi da sve zemlje koje se nalaze u interesnoj sferi Rusije podrije iznutra i da ih otrgne od Rusije. To vidimo na primeru Venecuele i Ukrajine. Pozabavimo se na početku Ukrajinom.

Ukrajina istorijski pripada Rusiji. List Blumberg piše da Putin neće tako lako prepustiti Ukrajinu zbog čvrstih istorijskih i duhovnih veza: Putin ne može da "pusti" Ukrajinu ni zbog istorije. Duboke istorijske veze sežu u vremena Kijevske Rusije, čije je zlatno doba bilo još u 11. i 12. veku. Kijevsku Rusiju smatraju “početkom ruske državnosti” i “pretkom Belorusije i Ukrajine”. Godine 2008. ruski dnevnik Komersant citirao je izvor iz delegacije u NATO koji je tvrdio da je Putin tadašnjem američkom predsedniku DŽordžu Bušu rekao: “Razumeš, DŽordže, da Ukrajina čak nije ni država”. Veći deo svoje istorije, do sticanja nezavisnosti 1991. godine, Ukrajina zaista i nije bila država, već su njeni delovi bili delovi neke druge države. Godine 2009. Putin je navodno rekao i da je Ukrajina “Mala Rusija”. Malorusija je, naime, istorijski pojam - tako su se svojevremeno u ruskoj imperiji zvale teritorije s leve obale reke Dnjepar. Blumberg podseća i da je poluostrvo Krim, južni deo Ukrajine, bilo deo Rusije do 1954. godine, kad ga je Vrhovni sovjet – da bi navodno ojačao bratske veze – “dodelio” sovjetskoj republici Ukrajini, iako je imao većinsko rusko stanovništvo.“[1] 

Zapad je od Ukrajinaca stvorio antiruske vojnike koje može da upotrebi po volji. Mržnja jednog dela običnih Ukrajinaca prema Rusiji, ruskom jeziku i istoriji je ogromna, a za takvu mržnju prevashodno je odgovoran Zapad. Viktor Janukovič, legalno izabrani predsednik Ukrajine, odbio je da potpiše Sporazum o pridruživanju EU i tu je bio njegov kraj. Ukrajinci, zadojeni mržnjom prema Rusiji, shvatili su da će se on okrenuti Rusiji i Evroazijskoj uniji, a to Zapad nije smeo da dozvoli. Ukrajina je duhovno-istorijski centar Rusije i, kao što je slučaj sa Kosovom i Metohijom, Zapad želi da Ukrajinu oduzme Rusiji.

Ukrajina je praktično već formirala svoju pravoslavnu crkvu. Dok se na trgu Majdan Julija Timošenko, koja je oslobođena iz zatvora posle pada Janukoviča, obraćala demonstrantima, u Kijevsko-pečersku lavru, koja je jedan od najznačajnijih duhovnih simbola za Ruse i Ukrajince, upali su demonstranti zahtevajući da se ona preda „Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi“. „Kijevsko-pečerska lavra, jedan od najznačajnijih spomenika pravoslavne vere za Ruse i Ukrajince, sagrađena je za vreme Kijevske Rusije. Manastir se nalazi na južnim padinama Kijeva u Ukrajini i danas je Lavra na listi Uneska i spada u jedno od sedam čuda Ukrajine.

Zapad je otišao toliko daleko da želi da raskine duhovnu vezu koja postoji između pravoslavnih Ukrajinaca i Rusa. Dakle, sistematsko odvajanje Ukrajine odvija se i u duhovno-kulturno-istorijskoj sferi, a ne samo političkoj. Zapad želi da potpuno „pounijati“ Ukrajince i da ih pretvori u najljuće neprijatelje Rusa i ruskog naroda. Kada je u pitanju jezik, ruski jezik je ranije bio potpuno ravnopravan sa ukrajinskim jezikom. Međutim, ukrajinski parlament ili Rada poništio je zakon o ravnopravnoj upotrebi ruskog jezika koji je doneo Janukovič. „Rada je ukinula zakon o širokoj upotrebi jezika nacionalnih manjina, uključujući ruski. Zakonom iz 2012. dozvoljeno je u pretežno ruskom govornom područu Ukrajine da se koristi ruski kao zvanični jezik, u poslu, obrazovanju i drugim oblastima. Njegovo usvajanje je bilo jedan deo izborne kampanje Janukoviča, kao što je obećao da će oboriti promociju ukrajinskog jezika kao jedinog koji se koristi u Ukrajini, a koje je zagovarao njegov prethodnik Viktor Juščenko. Nove vlasti u Kijevu imaju snažne nacionalističke sklonosti i vide ruski jezik kao neprijateljski prema ukrajinskom nacionalnom identitetu.[2]

Dakle, sve što vidimo da se danas događa u Ukrajini deo je plana da se i sama duša Ukrajinaca okrene protiv Rusa i to je jedan od najopakijih planova koje je svet ikada video. Nešto slično desilo se i Srbiji kada joj je oduzet duhovno-istorijski centar – Kosovo i Metohija. Zapad ovim svojim potezima dokazuje koliko mrzi slovenske narode.

Ono što je usledilo u Ukrajini nakon što je Janukovič sa trojicom opozicionih lidera i sa predstavnicima EU potpisao sporazum o prekidu nasilja na ulicama glavnog grada Ukrajine i raspisivanje prevremenih izbora obavijeno je velikom misterijom. Sporazum je Janukoviču dozvoljavao da ostane u svom kabinetu makar do decembra ove godine, međutim, desilo se nešto misteriozno. Nakon potpisanog sporazuma Janukovič iz nepoznatih razloga napušta Kijev. Kijev je napustila, čini se, i kompletna policija, kao i specijalni policijski odred „Berkut“ koji je bio lojalan predsedniku.

Postavlja se pitanje zašto je Janukovič uopšte i napustio Kijev i dozvolio da se sve ovo desi kada je imao policiju na svojoj strani? I zašto je armija ostala po strani i dopustila da dođe do državnog udara, koji je izveden od šačice huligana? Na ova pitanja možda nikada nećemo dobiti odgovor, ali jedno je nesumnjivo, a to je da je zapad ponovo umešao prste. Još je jedna velika nepoznanica je zašto je, kako navode RIA novosti, Janukovič uopšte i pokušao da napusti zemlju kada ima podršku čitavog istočnog dela zemlje (zbog te podrške on je, naime, i pobedio na predsedničkim izborima 2010. svoju suparnicu Juliju Timošenko). Takođe, zašto se Rusija nije oštrije založila da spase Janukoviča? Sve upućuje na to da je Janukoviču sopstvena Partija regiona otkazala poslušnost i da mu je Rusija okrenula leđa. Međutim, ukoliko se nije založila svim sredstvima da on ostane na vlasti i da spreči državni udar, zašto je Rusija dozvolila Janukoviču da se krije u vojnoj bazi u Sevastopolju. Mnogo je nepoznanica, ali jedno je sigurno zapad pokušava da očuva teritorijalni integritet Ukrajine, odnosno da spreči podelu zemlje kako bi Ukrajinu zgrabio celu i čitavu. Međutim, teško je da će se to i dogoditi zato što je sve veći pritisak na ruske građane koji žive u istočnoj Ukrajini i oni više Ukrajinu ne doživljavaju kao svoju domovinu. Uzevši sve u obzir, podela Ukrajine, pa makar i nasilna, sve je izvesnija.

Kada je u pitanju Venecuela, južnoamerička država koja ima dugogodišnje strateški bliske odnose sa Rusijom, i u njoj se po istom scenariju dešavaju neredi koji su navodno socijalnog karaktera. Do sada već ima 14 mrtvih u sukobima demonstranata koji su iz redova opozicije i koji traže smenu aktuelnog predsednika Venecuele Nikolasa Madura.

Kada je pokojni predsednik Venecuele i veliki prijatelj Rusije Ugo Čavez još uvek bio u bolnici, on je imenovao svog naslednika iz komunističke partije. Taj naslednik je bio upravo Nikolas Maduro, koji je nastavio istim putem kao i njegov prethodnik. Međutim, opozicija, koju čini mali sloj bogatih u Venecueli, otpočela je neviđene proteste protiv Nikolasa Madura, koji su kulminirali pre dve nedelje. Pošto je Ukrajina u prvom planu svetskih analitičara, Amerikanci se iz petnih žila trude da jednu zemlju kao što je Venecuela na brzinu, ako je to moguće, destabilizuju, a onda i preuzmu u svoje šake.

Međutim, Nikolas Maduro se do sada pokazao kao čvrst orah. On je proterao trojicu američkih diplomata koji su bili na univerzitetu gde su agitovali protiv njega i aktuelne vlasti. Ministar spoljnih poslova Venecuele Elias Haua rekao je prošle sedmice da su američke diplomate Brajan Mari Makasker, DŽefri Gordon i Kristofer Li Klark pokušale da se ubace na univerzitete u Venecueli, pod izgovorom da se bave konzularnim poslom vezanim za studentske vize.[3]

Amerikanci su, naravno, uzvratili istom merom, pa su proterali trojicu diplomata iz Vašingtona. Stejt department je danas saopštio da su za nepoželjne osobe proglašeni prvi sekretari Ignjasio Luis Kahal Avaljos i Viktor Manuel Pisani Aspurua i drugi sekretar Markos Hose Garsija Figueredo. Bečka konvencija (o diplomatskim odnosima) dozvoljava Sjedinjenim Američkim Državama da bilo kog člana diplomatske misije proglase nepoželjnom osobom u bilo koje vreme i bez navođenja ikakvog razloga", saopštio je Stejt department.

"Venecuela je žrtva ekstremista koji žele da destabilizuju zemlju i da nas odvedu u građanski rat, a za to imaju podršku Amerike", kaže Nikolas Maduro. Karakas optužuje američke diplomate za susrete sa opozicionarima, pa je naloženo proterivanje tri službenika američkog konzulata. Zbog načina kako su izveštavali o protestima poništena je akreditacija novinara Si-En-Ena.[4]

Venecuela je veoma bogata naftom, tačnije ona je, navodno, prva zemlja po rezervama nafte na svetu i po tome je pretekla Saudijsku Arabiju.[5] Onaj koji kontroliše ovu zemlju, ima u svojim rukama i ogromne i neprocenjive rezerve nafte. Do sada Venecuela je bila bliski saveznik Rusije, a to se vidi i po uvozu naoružanja. Venecuela raspolaže veoma modernim i sofisticiranim ruskim oružjem uključujući i lovce „Suhoj SU-30“. Bila je planirana i nabavka najsavremenijih ruskih borbenih helikoptera „MI-28“.

Rusija sigurno neće dopustiti da Maduro doživi sudbinu Janukoviča i svim sredstvima će nastojati da zaštiti svog velikog saveznika u Latinskoj Americi. Sigurno je da je sledeća „vruća tačka“ upravo Venecuela. Amerika simultano napada zemlje koje su u ruskoj interesnoj sferi i to za sada radi veoma uspešno. Pored Venecuele, na udaru bi mogla biti i Moldavija, u kojoj se u vreme raspada SSSR-a već vodio jedan rat.[6]

Sve ovo ukazuje na to da Amerika prelazi u jednu veliku ofanzivu protiv Rusije eliminišući najpre njene saveznike i na taj način pokušava da je oslabi. I Venecuela bi, kao i Moldavija, mogla da dođe u istu situaciju kao i Ukrajina i sada je vreme da Rusija pokaže svoju snagu i ne dozvoli Amerikancima i Zapadu da od nje, kako se izrazio premijer Medvedev u slučaju Ukrajine, prave otirač.


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner