Politički život | |||
Inicijativa za spas Srbije |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 13. april 2012. | |
U svakom slučaju, verujemo da ovih dvadeset tačaka - mada ih, kada se bolje pogleda, zapravo ima nešto više - jeste neka vrsta političke platforme oko koje bi se, uz malo sreće i dobre volje, mogao okupiti ne onaj stranački već čvrsto opredeljeni deo biračkog tela, već oni apatičniji i rezigniraniji građani koji su zbunjeni i umorni od politike i političara, ali nisu sasvim izgubili nacionalni i moralni osećaj. Podržavamo i podržavaćemo one koji podržavaju nas, ne zbog "lepote" ili interesa, već zbog programa nacionalne obnove čiji nacrt objavljujemo, u nadi da će se, nakon 6. maja, kako god se izbori završili, biti prilike da se radi na tom dokumentu i tom životnom projektu nastavi u nešto povoljnijoj atmosferi. S poštovanjem, Đorđe Vukadinović Zahtevamo: 1. da se o najvažnijim državnim pitanjima od značaja za sve građane odlučuje neposredno demokratski, a ne unutar uskih interesnih i oligarhijskih grupa; 2. što hitnije raspisivanje referenduma o pristupanju EU i NATO (sa zabranom ponovnog raspisivanja u roku od 10 godina) uz obavezu svih državnih institucija da se striktno pridržavaju i rade na primeni tih odluka kakve god one bile; 3. unošenje u krivični zakon kaznenih odredbi protiv propagiranja secesionizma, rasparčavanja, izdaje ili okupacije zemlje, kao i o vređanju dostojanstva zemlje i nacionalne časti; 4. oduzimanje nacionalne frekvencije emiterima i novčano kažnjavanje medija za gore navedene vrste prestupa; 5. uvođenje obaveznog godišnjeg testiranja na drogu za ministre, poslanike i odbornike, kao i za sve javne službenike (uključujući i prosvetne i zdravstvene radnike); 6. obaveza NVO, medija i drugih organizacija, registrovanih u Srbiji, da svako finansiranje iz inostranstva posebno naznače na sajtu, u emisijama ili u štampanom izdanju, sa navođenjem iznosa i nazivom finansijera; 7. striktni reciprocitet u ekonomskim i političkim odnosima sa zemljama u okruženju u kojima postoji neravnopravan i neprijateljski tretman srpske robe i kapitala, kao što je slučaj u Hrvatskoj i Sloveniji; 8. smanjenje broja poslanika i podelu Srbije na 150 izbornih jedinica, u kojima se bira poslanik sa imenom i prezimenom, kao predstavnik građana, a ne stranaka; primenu istog principa i na odbornike u skupštinama opština; mogućnost smene poslanika i pre isteka mandata; 9. ukidanje obaveznih, besmislenih i ponižavajućih „ženskih kvota“ u svim telima i institucijama, ili, pak, uvođenje sličnih obaveznih kvota i za druge kategorije; 10. poništavanje neustavnih i „državolikih“ (grb, zastava, „glavni grad“) odredbi Statuta AP Vojvodine i donošenje novog dokumenta koji ne bi sadržavao elemente nestabilnosti, dupliranja nadležnosti i uvećanja birokratije; 11. „debeogradizacija“ vlasti koja ne bi išla na uštrb državnog jedinstva; izmeštanje pojedinih institucija i ministarstava u regionalne centre van Beograda; 12. hitno osnivanje Srpske razvojne banke, o čemu se godinama govori, ali što se neprestano opstruira od strane stranog bankarskog lobija koji na taj način isisava ionako nedostajuća sredstva iz srpske države i privrede; 13. apsolutni naglasak na proizvodni sektor, a posebno na poljoprivredu i prehrambenu industriju kao godinama zapostavljenu, a najveću razvojnu šansu; veću orijentaciju na istok, naročito na za nas otvoreno i kompatibilno tržište bivšeg SSSR i zemalja Srednjeg i Bliskog istoka; 14. uvođenje „kriznog“ poreza na profite stranih banaka i osiguravajućih društava; 15. obaveza poslodavca da radniku kojeg otpušta kao tehnološki višak isplati otpremninu u visini dvogodišnje radnikove plate; 16. fiksno vezivanje penzija za rast plata u državnoj upravi i obrnuto; 17. obavezna sterilizacija za silovatelje u povratu; otvaranje debate o ponovnom uvođenju smrtne kazne za najteže i posebno okrutne zločine; 18. zabrana homoseksualne propagande i promocije među maloletnim licima; 19. obavezno korišćenje ćirilice kao ustavom propisanog pisma u svim oblicima javne komunikacije (osim za nacionalne manjine); 20. obavezna osnovna vojna obuka u trajanju od tri do šest meseci. |