Početna strana > Rubrike > Politički život > 2012. iz ugla NSPM
Politički život

2012. iz ugla NSPM

PDF Štampa El. pošta
NSPM   
nedelja, 13. januar 2013.

Događaji godine:

1. Odlazak sa vlasti Borisa Tadića i Demokratske stranke

2. Formiranje vlade SNS-SPS-URS

3. Sastanak Dačić-Tači, nastavak "tehničkih" pregovora Beograd-Priština u Briselu i primena sporazuma o "integrisanim prelazima" (IBM)

4. Oslobađajuće presude Gotovini, Markaču i Haradinaju u Haškom tribunalu

5. Kampanja protiv korupcije i hapšenje Miroslava Miškovića

Političar godine:

1. Aleksandar Vučić (iako on lično nije pobedio ni na jednim izborima, štaviše, kao nosilac liste SNS ubedljivo je izgubio u Beogradu, godinu završava kao najmoćniji čovek u Srbiji; nakon povlačenja Nikolića, postao predsednik vladajuće stranke, koordinator svih službi bezbednosti, personifikacija borbe protiv korupcije i  političar sa najvišim rejtingom u zemlji; svi ga podržavaju i svi ga se plaše; neobičan spoj radikalske metodologije i evropske ideologije; novi miljenik Zapada u Srbiji; Vučić optužuje, hapsi i amnestira, spašava Zvezdu, dovodi DŽajića, komponuje lokalne samouprave, diriguje medijima, postavlja direktore, kadrira unutar vlasti i unutar opozicije; verovatno najsposobniji čovek u vladajućoj garnituri i verovatno sam sebi najveći neprijatelj – sve ostale je savladao, ili je na putu da to učini)

2. Tomislav Nikolić (pobedom na predsedničkim izborima iz petog pokušaja ostvario svoj životni san i omogućio preokret u postizbornom raspletu, odnosno faktički izborni neuspeh SNS-a pretvorio u postizborni trijumf; ispunio obećanje i povukao se sa mesta predsednika naprednjaka; zadužen za spasavanje „patriotskog obraza“ aktuelne vlasti i povremeno mirenje koalicionih rogova u vreći; kao da još ni sam nije raščistio da li da se zadovolji ulogom „engleske kraljice“, ili će ipak pokušati da bude „šef“ i arbitar iz senke – naravno u meri u kojoj ta stvar i odluka još uopšte zavise od njegove volje)

3. Ivica Dačić (ostvario "samoispunjavajuće proročanstvo" iz izborne noći da će  biti predsednik Vlade, ali je to platio gubitkom mnogo čega drugog; sladak ukus premijerskog mesta i rejting mogli bi ozbiljno da mu naruše direktni pregovori s Hašimom Tačijem i meteorski uspon Aleksandra Vučića; okrenuo leđa Borisu Tadiću, slično kao pre četiri godine Koštunici i Nikoliću, i zaigrao riskantan tango sa svojim „prvim potpredsednikom“, u odnosu na koga, za sada, deluje više kao „prva pratilja“; osuđen da čeka na pogrešan korak glavnog rivala, čuva vladu tako što postaje sve konstruktivniji prema Prištini, Briselu i Vašingtonu, računajući da oni neće dozvoliti rušenje vlade koja je tako „kooperativna“ po pitanju Kosova; paradoksalno, čini se da je bio moćniji kao drugi čovek u Tadićevoj vladi, nego kao prvi u „svojoj“ sopstvenoj)

4. Rasim Ljajić / Mlađan Dinkić (politički preživeli potonuće DS-ovog „Titanika“ i našli se i u novoj Vladi Srbije; institucionalno čak ojačani „mrsnim“ resorima, ali se stiče utisak da se ne osećaju najprijatnije i najprirodnije u aktuelnom političkom okruženju; trude se da ostanu aktivno neutralni u aktuelnim unutarkoalicionim sukobima „koji ne postoje“)

5. Vuk Jeremić (jak kandidat za obe kategorije, ali se ipak ne može proglasiti gubitnikom neko ko je, uprkos protivljenju SAD i najmoćnijih zapadnih zemalja, ubedljivom većinom izabran za predsedavajućeg Generalne skupštine UN i zadržao rejting jednog od najpopularnijih političara u Srbiji; s druge strane, ostao je bez fotelje ministra spoljnih poslova (ostao bi bez nje čak i da su Tadić i DS bili u situaciji da formiraju vladu) i bilo kakvog uticaja u stranci; vrati li se u Srbiju i nastavi bavljenje politikom, mogao bi prilično da izmeša trenutni raspored političkih karata; odluku još nije doneo, ali ga, za svaki slučaj, povremeno provlače kroz medijsko blato ne bi li mu se ogadila ideja o povratku; svestan je da mu uz Đilasa i Vučića „nema života“, trenutno najbliži Nikoliću – i Ban Ki Munu)

Politički gubitnik godine:

1. Boris Tadić (trostruki i, takoreći, apsolutni gubitnik u svim kategorijama – u jednoj godini izgubio predsedničku, premijersku i stranačku trku; preuzeo na sebe preveliko breme institucionalne i vanistitucionalne odgovornosti, koje ga je na kraju slomilo; pomalo potcenio političke protivnike i unutarstranačku opoziciju, to jest, nadao se da će mu, uprkos svemu, ipak poći za rukom da se nekako dokotrlja do još jedne pobede nad neatraktivnim Nikolićem, a da će se potom obračunati sa spoljnim i unutrašnjim oponentima – što je očigledno bio račun bez krčmara; previše verovao svojim koalicionim partnerima, saradnicima i „evropskim prijateljima“, koji su ga pustili niz vodu čim je počeo malo da zateže, odnosno da odugovlači sa ustupcima; propustio trenutak da se, kada je bio najjači, obračuna sa mangupima u svojim redovima, i oni su mu konačno došli glave – Nikolić i Dačić su bili samo egzekutori; zbog statuta Vojvodine se zamerio Pajtiću, a zbog Pajtića izgubio Kneževića i politički uticaj u Vojvodini – da bi se na kraju, logično, obojica okrenula protiv njega; Dinkića, nakon rekonstrukcije Cvetkovićeve, vlade ostavio politički poluživog-poluzaklanog, a on mu se, razume se, osvetio čim se malo oporavio; verovatno jedina osoba na planeti koja iskreno verovala u politiku „i Evropa i Kosovo“; na kraju, za jedan deo scene bio preveliki, a za druge, pak, nedovoljan „izdajnik“, odnosno „patriota“, u svakom slučaju, konsenzualno neprihvatljiv i jednima i drugima; ponajviše smetao DSS-u, Miškoviću i „belim listićima“ koji su učinili sve da ga pošalju u političku penziju – pitanje je da li se i ko se od navedenih danas zbog toga najviše kaje. 

2. Vojislav Šešelj (izricanje kazne u Hagu se neprestano odlaže, dok, s druge strane, njegova SRS nije preživela udar dvojca Nikolić-Vučić i, posle dve decenije, našla se ispod cenzusa i van parlamenta; ispostavilo se da je desetogodišnje odsustvo ipak prevelika prepreka za efikasno i operativno rukovođenje strankom, pogotovo kada joj toliko moćnih neprijatelja radi o glavi; čini se da je sam Šešelj više zainteresovan za svoje mesto u istoriji nego za konkretnu političku sudbinu SRS-a) 

3. Čedomir Jovanović (prešao cenzus ali ostao bez ikakvog uticaja na vlast u Srbiji; Jovanovićevom kretanju ka političkoj margini značajno su doprineli unutrašnji sukobi i odlasci pojedinih viđenijih članova partije, kao i činjenica da je nova vlast, bar deklarativno, praktično preuzela njegovu „evropsku agendu“, uključujući i svojevremenu opsesiju Miškovićem; pokušaće da ostane u igri tako što će maksimalno zaoštriti retoriku i nastojati da deluje kao najoštrija i najbeskompromisnija opozicija Vučiću i naprednjačkoj vlasti)

4. Dragan Đilas (takođe kandidat za obe kategorije; da je pregled pravljen pre nekoliko meseci, time što je ostao – za sada – gradonačelnik Beograda i u jednoj dugo pripremanoj pozicionoj borbi protiv Tadića postao predsednik DS-a, Đilas bi bio barem treći ili četvrti među pobednicima; sada, međutim, ozbiljno oštećen medijskom kampanjom, optužbama za konflikt interesa i teškoćama preuzimanja kontrole u stranci deluje kao čovek u defanzivi; njegova politička budućnost u ovom trenutku manje zavisi od njega samog, a više od ponašanja nove vlasti i eventualne istrage o sistemu „Bus plus“ – a najviše od toga da li i koliko ima istine u upornim glasinama o „dilu“ između njega i Vučića)

5. Vojislav Koštunica (posle duže vremena, na ivici da se upiše u formalne pobednike; odlučujuće podržao Tomislava Nikolića da pobedi u drugom krugu predsedničkih izbora, ne dobivši zauzvrat praktično ništa – sem zadovoljstva lične osvete demokratama i Tadiću; doduše, to što nije čak ni pozvan da učestvuje u formiranju republičke vlade DSS je donekle kompenzovao učešćem u masovnom „prekomponovanju“ vlasti na lokalu, ali je cena toga bila izvesno otupljivanje kritičke oštrice i prilično mlake reakcije na ubrzanje procesa „puzajućeg priznanja“ kosovske nezavisnosti, primenu „sporazuma o graničnim prelazima“ i pregovore Dačić-Tači; danas je Koštunica u onoj poziciji u kojoj je bio Čedomir Jovanović u odnosu na vladu Borisa Tadića – niti sme da je oštro kritikuje, niti da je ozbiljno podrži) 

Dnevne novine (politička rubrika)

- Politika

- Danas

- Večernje novosti

Politički novinari:

- Zoran Stanojević – „Oko“ (RTS)

- Suzana Trninić – „Kažiprst“ (B-92)

- Milan Milošević (Vreme) 

- Biljana Mitrinović (Politika)

- Jelena Tasić (Danas)

Kolumnisti:

- Miroslav Lazanski (Politika)

- Vojislav Žanetić (Novosti)

- Mirjana Bobić Mojsilović (Novosti)

- Dragoljub Žarković (Vreme, Blic)

- Dragoljub Petrović (Danas)

Politička TV emisija:

1. „Utisak nedelje“ – Olja Bećković (PG Mreža, TV B92)

2. „Svedok“ – Nenad Lj. Stefanović (RTS)

3. „Da Možda Ne“ – Olivera Kovačević (RTS)

4. „Stav Srbije“ – Dragan Bujošević (TV Prva)

5. „Ćirilica“ – Milomir Marić (TV Hepi)

Najbolja politička radio-emisija:

1. Agora – Snežana Bićanin (Radio Beograd 2)

2. Sedmica – Zoran Prodanović (Radio Beograd 1)

3. Rečeno-prećutano – grupa autora (Radio Beograd 2)

Karikaturista:

- Marko Somborac (Blic)

Medijsko-politički treš godine:

1. „Leteće prestrojavanje“ tabloida, na čelu sa „Kurirom“, koji su se bukvalno za nekoliko dana od medijske ispostave DS-a pretvorili u udarnu pesnicu Aleksandra Vučića 

2. Vladimir Đukanović (Radio „Fokus“ i TV "Svet plus info") kao simbol ostrašćenog partijskog novinarstva i tranzicije iz radikalno patriotske u evrofilnu retoriku

3. Petar Luković i kontinuirano autošovinističko, antidržavno i antinacionalno delovanje "E-novina"

4. Emisija "Ćirilica" TV Hepi u kojoj su urednici Kurira, Alo, Telegrafa i Presa međusobnim optužbama, uvredama i psovkama demonstrirali svu bedu i srozavanje srpskog novinarstva

5. Dodela nagrade "Bogdan Tirnanić" Udruženja novinara Srbije novinaru Danasa Nikoli N. Tomiću koji uopšte nije, ili je najmanje poznat kao kolumnista

Izjave godine: 

Dilema Kosovo ili Evropa ravna je pitanju majka ili laptop.

Matija Bećković, pesnik i akademik, "Pres"

Ne mogu se gusle staviti iznad violončela.

Svetislav Basara, pisac, "Utisak nedelje"

Mislim da je za Jelenu Karleušu vreme ili da se ženi, ili da ide u vojsku.

Emir Kusturica, režiser, "Kurir"

Ako uskoro umrem, borbu protiv Tribunala nastaviću i iz groba.

Vojislav Šešelj, u završnoj reči pred Haškim tribunalom, "eNovosti"

Ne mogu da jedem, bre, moram da smršam, idem na izbore.

Ivica Dačić, zamenik premijera, primajući poljoprivrednike i doručak od njih, TV "B92"

Istraživanje javnog mnjenja pokazalo je da je među građanima najpopularnija crkva, pa policija. Znači Bog, pa Ivica Dačić.

Dragan Marković Palma, predsednik JS-a, "Tanjug" 

Nisam završavao škole da bih se time hvalio. Kao da je za predsedničkog kandidata bitno kakvu je školu završio?

Tomislav Nikolić, predsednički kandidat SNS-a, "Tanjug" 

Toma Nikolić je bio moj pripravnik. Tad je bio građevinski tehničar, a ne znam šta je sad. Šta će Nikolić da radi? Kanal Rajna-Majna? Ma to su budalaštine. Ili Vučić? Taj je u politici 30 godina, a samo se zeza. Ovi drugi nisu vredni pomena – kelneri, konobari, priučeni ekonomisti, Jorgovanke i tako dalje.

Milutin Mrkonjić, potpredsednik SPS-a i ministar infrastrukture i energetike, "Blic"

I evo, neka mi daju šansu, pokazaću im to praktično. Za nekoliko godina od Srbije ću im napraviti Ujedinjene srbijanske emirate.

Muamer Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i predsednički kandidat, "Tanjug"

Srbija će biti srećna kad Tači dođe u Beograd!

Čedomir Jovanović, predsednik LDP-a, u Preševu, "eIzbori"  

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner