Polemike | |||
Opis i komentar jedne fotografije Biljane Plavšić |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 05. novembar 2009. | |
(Danas, 02.11.2009) „Kod nas lošoj savesti mesta nema“ Miodrag Stanisavljević
U strahu da će „ekipa Danasa“, bez dovoljno znanja, a sve u hitnji da što pre stane u red kako bi čula reči tog novog Zaratustre, napraviti greške zbog kojih će se kad-tad kajati, upućujem je na sajt www.e-novine.com, gde će naći sve ono što je B. P. „smišljala“ i tako „smišljeno“ sprovodila u delo za svog vakta. Evo nekoliko primera za čitaoce Danasa: „To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sad sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima.“ (Dixit biolog B.P. o Muslimanima u Bosni). „Srbi iz Bosne, posebno oni koji žive u pograničnim regijama, imaju razvijenu specijalnu sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizme samozaštite. U mojoj porodici uvijek je govoreno da su Srbi iz Bosne bolji od onih iz Srbije. Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilagode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im pretnja. Tako da je odvojenost od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen.“ (Pitanje kako B. P. izmiruje ovaj „divlji“ politički darvinizam sa hrišćanskim učenjem o jednakosti svih bića pred Bogom, za mene ostaje bez odgovora. Kao što ne mogu i ne smem ni da zamislim šta će biti sa Srbima kad dođe do njihovog „prirodnog i potrebnog“ odvajanja od onih „koji su im pretnja“, naime šta će biti s njima kad nestane ta njihova „specijalna sposobnost da osjete opasnost“.) „Ja bih najviše volela da istočnu Bosnu očistimo, nemojte da me neko uhvati za reč, pa da misli da govorim o etničkom čišćenju. Oni su nam jednu sasvim prirodnu pojavu podmetnuli pod taj naziv etničko čišćenje i okvalifikovali to kao ratni zločin. Sve i da zadržimo 70 odsto teritorije nema tu mira. Ja njima, ovako da kažem, ne želim ništa dobro. Ali da ja budem mirna, moramo im dati nešto, da imaju gde sebi da organizuju život, da ne bi mene celo vreme uznemiravali. Tako ja shvatam muslimanskih 30 odsto.“ (Srebrenica je dakle bila cena gospođinog „mira“, njenog „shvatanja muslimanskih 30 odsto“ i nepobitan dokaz da im „ne želi ništa dobro“.) Što zbog svega rečenog i iz toga proisteklog ta „pravednica“ nije dobila višedecenijsku robiju, treba zahvaliti samo njenom lukavstvu: dobrovoljno je otišla u Hag da bi pred Tribunalom priznala manju krivicu i tako izbegla kaznu za mnogo krupnije zločine koji su joj stavljeni na dušu. (Ekipa Danasa, tu činjenicu, naravno, ne pominje.) Ne mogu da na kraju ovih priloga za „opštu istoriju beščašća“ ne navedem i reči koje je B. P. uputila svojim sunarodnicima. Mogu biti korisne mladima za njihov put ka sreći, pod uslovom da pronađu neprijatelja. „Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe.“ A šta o „poseti stare dame“ zemlji čije je državljanstvo stekla „pre nego što je optužena za ratne zločine“, što će reći „u vreme Savezne Republike Jugoslavije“ (tom bezbednom utočištu za sve sa poternica Suda za ratne zločine), misli naša vlada i šta će misliti i činiti kad popusti pažnja onih koji bi njenu „blagonaklonost“ mogli „zloupotrebiti“, kako bi rekao ministar Ljajić, još ne znamo. Treba je možda na vreme opomenuti da ne mora baš uvek da „Iz svakog beščašća polete i naše verzije“ (već citirani M. Stanisavljević), koje bi i same obavezno bile beščasne. |