"Geca Kon" i posvećenost Velje Starčevića

Ponovo radi knjižara Geca Kon, Geca Kon vraća duh starog Beograda, Kroz slavoluk od knjiga, Geca Kon ponovo u Ulici kneza Mihaila, ovo su novinski naslovi koji su propratili otvaranje renovirane knjižare koja je uvek bila prepoznatljivi simbol izdavačke delatnosti Gece Kona, ali i IP Prosvete. Obnavljanje ove knjižare nastalo je kao rezultat dogovora Službenog glasnika i Prosvete i time se otvara novo poglavlje u njenom radu.

Ponovno otvaranje ove knjižare pratilo je podsećanje na Gecu Kona, jednog od najznačajnijih knjižara i izdavača, koji je ostavio neizbrisivi pečat u ovoj oblasti naše kulture. Direktorka Službenog glasnika, Jelena Trivan je u nekoliko svojih izjava podsetila na njegovo delovanje „Geca Kon je moj veliki ponos i veliki nauk. Nisam imala dilemu da isplativost i trošak nisu važni, da je to ponos i čast i da nam je ljudska i nacionalna obaveza da spasemo prvu srpsku knjižaru i sećanje na Gecu Kona. Osim knjiga, u knjižari se nalazi, i muzejski deo, gde su zaštićene i njegove lične stvari. Želimo da ovo mesto ponovo postane važna tačka po kojoj će Beograd biti prepoznat, da se ovde okupljaju mladi, da dolaze književnici.“

U ovoj dirljivoj priči nedostaje jedan izuzetno važan detalj, a vezan je za knjižara  i predanog hroničara našeg knjižarstva Velju Starčevića, koji je svoj radni vek proveo u Prosveti i svakako je najzaslužniji za ponovnu afirmaciju Gece Kona i knjižare koja nosi njegovo ime

U ovoj dirljivoj priči nedostaje jedan izuzetno važan detalj, a vezan je za knjižara  i predanog hroničara našeg knjižarstva Velju Starčevića, koji je svoj radni vek proveo u Prosveti i svakako je najzaslužniji za ponovnu afirmaciju Gece Kona i knjižare koja nosi njegovo ime. Ne samo što je 1992. godine objavio do sada jedinu knjigu o Geci Konu, već je istrajavao u teškom poduhvatu da sačuva ovu knjižaru i odbrani je od pokušaja da i ona u privatizaciji bude likvidirana. Ovom poduhvatu je on posvetio svoj život, bogato knjižarsko iskustvo i veliko poznavanje izdavačke delatnosti. Velja Starčević je bio, kako je to rekao Petar DŽadžić u predgovoru njegove knjige o Geci Konu, knjižar po profesiji i po vokaciji.

Knjižara Geca Kon je velikim trudom i izuzetnim zalaganjem Velje Starčevića postala nezaobilazni topos knez Mihailove ulice u kojoj su se okupljali iskusni bibliofili, ali i oni koji su tek ulazili u zanosni svet knjige

Posvećenost je istinska osobina koja je njega krasila, posvećenost knjizi , ali i retka sposobnost da od knjižare koju je vodio stvori mesto okupljanja književnika, novinara i ljudi koji su bili istinski ljubitelji knjige. Način na koji je on vodio antikvarnicu u ovoj knjižari, može se porediti samo sa najčudesnijim susretom sa tajnovitim svetom starih knjiga i časopisa koje je on tako znalački preporučivao i poznavao. Velja je bio od one vrste knjižara koji nije bio običan trgovac knjigama, već posvećeni čuvar našeg čitalačkog iskustva.

Knjižara Geca Kon je velikim trudom i izuzetnim zalaganjem Velje Starčevića postala nezaobilazni topos knez Mihailove ulice u kojoj su se okupljali iskusni bibliofili, ali i oni koji su tek ulazili u zanosni svet knjige. Sve nas je on dočekivao s osmehom, pun strpljenja i dobre volje da porazgovara o novim knjigama ili izdanjima za kojima smo tragali. Ako vam je trebala pouzdana informacija o nekoj knjizi, znali ste da možete njemu da se obratite.

Zato je  i nedopustivo da nova era knjižare Geca Kon prođe bez ikakvog spomena na knjižara Velju Starčevića, koji je najviše uradio da se sačuva i oživi njegovo ime. Ne može se naša kultura sećanja graditi na „posvećenim“ izjavama direktorke Službenog glasnika Jelene Trivan

Zato je  i nedopustivo da nova era knjižare Geca Kon prođe bez ikakvog spomena na knjižara Velju Starčevića, koji je najviše uradio da se sačuva i oživi njegovo ime. Ne može se naša kultura sećanja graditi na „posvećenim“ izjavama direktorke Službenog glasnika Jelene Trivan, koja nam sada otkriva značaj Gece Kona, a da se nijednom rečju ne podseti na istrajni rad Velje Starčevića i njegovu istinsku posvećenost i odanost uspomeni na velikog izdavača Gece Kona, koga je on, posle nekoliko decenija, vratio u naš kulturni život.

Ako Jelena Trivan nije znala za delovanje Velje Starčevića, drugi govornik na svečanom otvaranju obnovljene knjižare S. Basara, takođe nije našao za shodno da u ovoj prilici spomene izuzetni doprinos Velje Starčevića, iako je kao i mnogi drugi pisci, znao ko je najzaslužniji za opstanak ove knjižare. Posebno je pitanje, da li je ovom prilikom, o Geci Konu i ovoj Prosvetinoj knjižari morao da govori, neko sigurno pozvaniji od S.Basare. Svakako da je Milisavu Saviću bilo mesta na ovoj svečanosti, kao nekadašnjem direktoru Prosvete i istaknutom piscu, koji je bio svedok i učesnik u afirmaciji ove knjižare, ali je i dobro znao za pregalaštvo i posvećenost Velje Starčevića.

Koliko vremena treba da prođe da on dobije zasluženo mesto u obnovljenoj knjižari, čiji je on bio posvećeni čuvar i zatočnik. Time što se prilikom svečanog otvaranja obnovljene knjižare Geca Kon nije ukazalo na poseban značaj Velje Starčevića

Koliko vremena treba da prođe da on dobije zasluženo mesto u obnovljenoj knjižari, čiji je on bio posvećeni čuvar i zatočnik. Time što se prilikom svečanog otvaranja obnovljene knjižare Geca Kon nije ukazalo na poseban značaj Velje Starčevića, na ovaj događaj bačena je velika senka, jer luksuzno opremljena knjižara mora da sadrži  podsećanje na ljude koji su stvarali ugled Prosvete, a među njima, jedno od istaknutih mesta pripada knjižaru i posvećeniku knjige Velji Starčeviću.

Samo ljudi njegovog kova mogli su biti istinski baštinici knjižarske i izdavačke tradicije, koju je oličavao i ustanovio neponovljivi Geca Kon. Šteta što to nisu imali na umu oni koji su tako olako pomislili da upravo oni mogu biti nastavljači ove dragocene tradicije, a da pri tome nijednom rečju ne navedu odlučujući doprinos knjižara Velje Starčevića u oživljavanju uspomene i uloge Gece Kona u našoj kulturi.