Komentar dana

Čudna čuda

PDF Štampa El. pošta
Rade Božović   
subota, 19. novembar 2011.

Prvo čudo. Toliko sam ograničen ili nacionalno zaslepljen da ne mogu nikako da razumem kako još niko od naših ekonomista nije dobio Nobelovu nagradu. Počevši od guvernera iz one nam zajedničke nekad države kao što su Guzina i Sirotković, preko čika Avrama, pa do današnjeg guvernera. Jer, kada ga čovek sluša, poverovaće mu, kao i Dinkiću za onih hiljadu evra, da sa neba padaju pečene koke na Srbiju. Te zahvatiće nas kriza, te neće, te inflacije skoro i nema. Slušajući ih, dođe čoveku da poveruje da živi u nekoj drugoj zemlji, možda čak i u Arkadiji, a da toga uopšte jadničak nije svestan. Osvestite se, građani!

Drugo čudo. Demokrate su tražile da se ubije despot i diktator Gadafi. Baš onako po mafijaškom zakonu: Svedoka valja ubiti pre nego progovori. Sve je belodano jasno, samo je ostalo zagonetno ko će podići one silne milijardice koje je pokojnik, zajedno sa svojom decom. držao po njihovim bankama? Ko će uzeti zlatne šipke? Biće onako kao i sa silnim milijardicama pokojnog nam bivšeg despota predsednika: Pojela ih maca!

Treće čudo. Nova, ne zna se koja po redu deklaracija o KiM nikako da se ispili. Naravno kada je jaje mućak! I sve to odista liči na debelu mućku. A ne na debelu koku. Ne zna se kako je to jaje postalo mućak.

Četvrto čudo. Ispadoše nam muke sa imigrantima veće i te kako od muke emigrantske naših mladih ljudi koji i pored toga što je otišao onaj naš diktator i despot nikako da nađu posao u rođenoj zemljici. Iseljavanje se nastavlja, a domaće stanovništvo se stanjuje. Ispade da nam je svejedno - živeli u diktaturi ili u demokratiji. Jedino što se u diktaturi znalo ko je kriv, a ovde se ništa ne zna. Ni pod kojim uslovima pare stigoše, ni u čiji džep odoše. Kakva kriminalna zavrzlama, kakav triler!

Peto čudo. Predlažem: imigrante hitno useliti u napuštene kasarne, dati im oružje i neka oni misle o našoj vojsci, pa ćemo im posle za nagradu, kao Ameri svojim plaćenicima, velikodušno dati naše državljanstvo. Šta će nam mitomanska vojska, samo da nam kvari visoki ugled u svetu.

Šesto čudo. Konačno smo dobili preokret. Nekima se zaista desio burulek u glavi, ne zna se kome više: idejnim projektantima naše nove svetle budućnosti bez kosovskog mita, ali sa globalističkim mitom i mitomanijom, ili se više okrenulo u glavi potpisnicima tog veleumnog spasenja. Počnimo, dakle, od kosovskog mita, preko praška za pranje prošlosti mitoprojektanata preokreta, pa preko praška za ušmrkavanje i pilula protiv tvrde stolice, i stići ćemo nezadrživo do otrežnjenja. A šta posle, ne kaže paraklet?

Sedmo čudo. Dok neki tupe zube i arče skupi novinski papir i još skuplju TV pretplatu predući priču o srpskom fašizmu, dotle nam vrle komšije odavno upražnjavaju tu staru i proverenu disciplinu, proteravši bez kazne stotine hiljada ljudi samo zato što nisu katoličke ili neke druge vere... Uostalom, kakav fašizam pored majčice Nemačke i nekih njenih satelita iz najbližeg nam susedstva? U Nemačkoj do krvi tuku i spaljuju imigrante, a mi ih držimo u banji, pa opet smo fašisti. Tako nam i treba kada nikad da naučimo lekciju iz istorije. I treba da nam je pišu neki domaći "stručnjaci" i stranci.