Ova država i njeni narodi ne smiju da odustanu da BiH urede po najboljim mjerilima svih. Uz sastanak se mogu riješiti svi problemi samo ako preovladava razum i fleksibilnost.

Taoci jedne politike uvijek su bili potlačeni, osramoćeni i politički uništeni ali u svemu tome ne smijemo zaboraviti ni onaj preduzetničko-interesni segment. Naime, djelovi Herceg-Bosne obuhvataju jedne od najbogatijih prirodnih resursa u BiH.

Bez obzira koliko iz Brisela i Vašingtona uopštavali biće da im je Milorad Dodik najveći problem i kost u grlu. Biće da je zbog toga Doris Pak nervozna.Jer, posle ukidanja viza u Srbiji se „klupko počelo odmotavati“, a ovde nikako neće.

Pakleni plan koji je skovao Lagumdžija pokazuje činjenicu koja se znala odmah poslije 3. oktobra, a to je degradiranje svega onoga što se zove Republika Srpska ili povratak na Vašingtonski sporazum.

Turska time liječi svoj kompleks neprihvatanja od strane Evropske unije kojoj stalno i svađalački poručuje da je ekskluzivni hrišćanski klub. To potvrđuje islamski karakter turske države, koja ne skriva svoje neootomanske, a i panislamističke namjere u nacionalno složenim balkanskim državama.

Potpuno je jasno da jedna ozbiljna država ne može a da nema iza sebe diplomatski suverenitet. BiH ga nikada nije imala iz prostog razloga što se ona više služila čaršijskom i stranačkom propagandom nego što se bavila stvarnim problemima.

Čini se da je tek sa nemogućom misijom lidera SDP da manjinu pretvori u većinu konačno postalo jasno šta je zapravo bošnjačka politička strategija. Glavni cilj bošnjačke strategije izgleda nikad i nije bio cjelovita i funkcional na BiH.

Kažu, dok vrh RS, pragmatično okrenut aktuelnoj politici, u tome vidi makar i samo indirektan i simbolični korak ka reintegraciji „građanske“ BiH, dotle se SPC, okrenuta istoriji i tradiciji, teško odriče ratom napuštenih područja na kojima je pustila stoljetno korijenje.

Kada je reč o konstituisanju novih država, vidimo da Dejtonski sporazum nije samo mirovni sporazum već i sporazum posredstvom kojeg spoljni faktor sebi dodeljuju mandat da uspostavi i upravlja bosanskom državom, ali i da menja vlastite propozicije.

Naprosto u BiH nisu riješena tzv. “pretpolitička” pitanja, usljed čega je sistem, čak i tamo gdje nema institucionalnih propisa koji to definišu, sam reflektovao realnost. Tipičan primjer je nacionalna rotacija na poziciji predsjedavajućeg Vijeća ministara.