Imajući u vidu da se Srbija, presudom Međunarodnog suda pravde, izvukla iz te priče ostavljajući RS samu, te potencijalno vrlo negativne moguće konotacije presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, ovaj je scenario izrazita opasnost po Srpsku.

U jednom periodu, Obrenović je upao u ozbiljnu kliničku depresiju. Kada se sagledaju sve okolnosti, to je potpuno razumljivo. Za mene je ostala neobjašnjiva samo jedna stvar: njegov skoro neprekidni refren, „kako ću ovako teške optužbe objasniti sinu kada poraste?“

Pokazuje se ponovo da smo mi, odnosno naša vlast, ljudi kratkog daha. I kada se ne radi o zloj nameri, o namernom zanemarivanju i otupljivanju deklarisane nacionalne politike, radi se o površnosti i nemaru.

Oni koji obeležavaju "Dan nezavisnosti BiH" čine to misleći na onu BiH koja više ne postoji, tako da to više liči na komemorativni skup umjesto na proslavu.

Ako je suditi po tome kako se stvari zaoštravaju ne samo u Siriji i Iranu nego i u Egiptu i Libiji, Amerikanci će biti duže zauzeti podalje od nas i predah u RS može da potraje. Ali, to ne znači da nam u međuvremenu „arapski otporaši“ neće doći u uzvratnu posjetu i kao muslimani djelovati sa dodatnim entuzijazmom.

Kako se može reagovati na aktuelne kontroverze iz parlamentarnih klupa na nivou BiH? Recimo, izjavama u kojima se može prepoznati elementarno ograđivanje od sumanute odluke Tužilaštva Bosne i Hercegovine da prekine istragu o zločinu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992.

Politička praksa je pokazala da priliku za to mogu dobiti jedino ako njihovi predstavnici na demokratskim izborima osvoje izvršnu vlast u Srebrenici. Takođe, to je prilika da i njihovi izabrani predstavnici pokažu da su podjednako osetljivi na svakodnevne muke svih stanovnika Srebrenice, i Srba i Bošnjaka.

Za RS su vehabije argument više da se treba držati što dalje od Sarajeva. Za Hrvate još jedan razlog da se razgraniče unutar Federacije. A za Bošnjake bi trebalo da predstavljaju veliku brigu.

Kada se vrši genocid, onda se neselektivno ubijaju svi pripadnici neke zajednice, a ne ostavljaju se u životu žene i djeca. Proglašavanje zločina nad Muslimanima genocidom, direktno se vrijeđa spomen na oko četiri milijuna Jevreja nastradalih u Drugom svjetskom ratu.

Ovakvi medijski sadržaji pokušavaju da na temelju masovnog zločina koji se 1995. godine dogodio u Srebrenici, srpskom narodu prišiju epitet „opasan“, „genocidan“, od balkanskih ratova do današnjih dana.