Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Republika Srpska i Federacija BiH pred izazovom EU integracija |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 28. mart 2013. | |
Uvažen jedinstven stav RS Ako je verovati onome što su odmah nakon briselskog sastanka saopštili pregovarači, Republika Srpska bi iz predstojećeg sporazuma izašla “neokrnjena”, odnosno stavovi srpskih pregovarača, lidera SNSD-a I SDS-a, Milorada Dodika i Mladena Bosića – potpuno su uvaženi. Zarad mogućnosti da se za izbore za tročlano Predsedništvo BiH ubuduće mogu kandidovati svi građani RS I FBiH, a ne samo Srbi, Hrvati I Bošnjaci, Dodik I Bosić su još ranije predložili da se, kada je reč o Srpskoj, jedino izbriše nacionalni prefiks “srpski” ispred funkcije člana Predsedništva BiH iz Srpske. To, praktično, znači, da će RS i dalje birati svog člana Predsedništva BiH na neposrednim izborima, s tim da će se za tu funkciju moći kandidovati ne samo Srbi u RS, već i svi ostali građani. Takođe, Dodik i Bosić još ranije su prihvatili da se u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH iz RS biraju, osim svih pet srpskih delegata u Klubu Srba, još jedan delegat iz reda ostalih građana, dok bi FBiH davala, pored po pet bošnjačkih i hrvatskih delegata iz tog entiteta, još dva delegata iz reda ostalih građana u FBiH.
Elektori u razjedinjenim državicama FBiH
Iako još nije jasno - a, izgleda, nije ni dogovoreno - koliko će koja od 10 izbornih jedinica u FBiH nositi elektorskih glasova, pretpostavlja se da se ide na rešenje prema kome se neposredno bira 73 poslanika Parlamenta FBiH. Prema tom rešenju bi - nakon preračunavanja glasova građana u elektorske - iza prvoplasiranog kandidata u šest većinskih bošnjačkih kantona, drugo mesto zauzeo pobednički kandidat u četiri većinska hrvatska kantona. Po toj računici, kandidat jedne ili više vodećih bošnjačkih stranaka bio bi prvoplasirani, dok bi kandidat hrvatskih stranaka bio drugoplasirani, s tim da bi to bilo osigurano samo ako najjače hrvatske stranke istaknu jednog kandidata.
Pritom valja podsetiti da ni SDA, kao ni ostalim bošnjačkim strankama, nije nimalo smetalo kada je, praktično, glasovima Bošnjaka u poslednja dva izborna ciklusa biran hrvatski član Predsedništva BiH. To je, naravno, bio ključni argument dva HDZ-a u njihovim zahtevima za izmenu izbornog sistema. Taj argument je, nedavno u Briselu, prihvaćen i od strane EU i ostale dve bošnjačke stranke(SDP I SBB), a ranije su ga prihvatili i Dodik i Bosić, uz uslov da ne zadire u ustavne nadležnosti RS. Dalje, ne treba prevideti da su današnjim “argumentima” SDA do pre samo nekoliko meseci zajedno kumovali Zlatko Lagumdžija, visoki predstavnik u BiH Valentin Incko i američki ambasador u BiH Patrik Mun. Lagumdžija time što je, zajedno sa SDA, u Vladu FBiH - umesto dva HDZ-a - “uveo” dve male hrvatske stranke koje su osvojile jedva deset odsto glasova Hrvata u tom entitetu. Incko je, zatim, svojom direktnom intervencijom sprečio svaki pokušaj dva HDZ-a da se žale na kršenje Ustava FBiH, a Mun je aminovao potez OHR-a. Redosled njihovih kasnijih poteza predstavljao je samo delimičnu reakciju na posledice bezvlašća koje su sami proizveli: kada je uvideo da Vlada FBiH nema nikakvu efektivnu vlast nad kantonima sa hrvatskom većinom u kojima vlast drže dva HDZ-a - koji deluju maltene kao zasebne državice – Lagumdžija je rešio da rekonstruiše Vladu FBiH, uvođenjem oba HDZ-a I SBB-a, umesto SDA. Ali, SDA ih u tome sve sprečava koristeći svaki mehanizam koji im je na raspolaganju, od proceduralnih do ustavnih, pozivajući se čak I na ugroženost vitalnih nacionalnih interesa Bošnjaka. Rezultat te cele smutne operacije danas je tragikomičan: Vlada FBiH podeljena je na dve polovine koje više i ne zasedaju zajedno, Ustavni sud FBiH uopšte ne zaseda jer nema dovoljan broj sudija, a OHR i američka ambasada više ne žele da arbitriraju između zavađenih strana. Izazov EU integracija: između nade i strepnje
S druge strane, u SDA smatraju da i briselski dogovor o novim izbornim pravilima ima veze sa nastojanjem Hrvata da dođu do svog entiteta/velikog kantona, pa će, sasvim sigurno, gledati da pruže značajan otpor pokušajima realizacije pomenutog dogovora. Može se, dakle, očekivati da će SDA u Domu naroda Parlamenta BiH pokušati da obori ustavni amandman o sprovođenju presude “Sejdić, Finci”, jer za to imaju dovoljno bošnjačkih delegata. Pitanje je samo da li će proceniti, kada za to dođe vreme, da li im se više isplati da u Briselu i Vašingtonu zatraže podršku za svoje tvrde stavove u drugim pitanjima značajnim za “evropski put” BiH u zamenu za odustajanje od opstrukcije u rešavanju presude “Sejdić, Finci”. Ako, recimo, u tome uspeju, a na izborima za godinu i po dana ostanu najjača bošnjačka stranka, onda ni srpski pregovarači Milorad Dodik i Mladen Bosić neće imati mnogo čemu da se raduju u nastavku rešavanja tzv. evropskih pitanja u BiH. Uostalom, paralelno sa sprovođenjem presude “Sejdić, Finci”, već ih čeka problem izgradnje tzv. mehanizma koordinacije na relaciji RS - FBiH, koji u Briselu zamišljaju kao neku vrstu brzog voza za usaglašavanje “EU zakona” na nivou BiH, a u Sarajevu - i ne samo u SDA - vide kao pogodnu priliku za pronalazak ključa za razgradnju dejtonskih nadležnosti Republike Srpske. Savet ministara BiH već je pred sobom imao nekoliko varijanti “mehanizma koordinacije” , pa ih je poslao vladama RS i FBiH, ali još nijedna nije predstavljena javnosti. To upućuje da će se o “mehanizmu koordinacije” još neko vreme razgovarati iza zatvorenih vrata, a zatim u nekakvoj (pa)radnoj grupi koja će biti formirana od predstavnika šest vodećih stranaka iz RS i FBiH.
Istini za volju, bilo je i ranije sličnog guranja iz Beograda, pa su političari u Srpskoj ostajali na nogama. Bilo je, naravno, i saplitanja kada ih niko nije gurao, ali su se u tim okolnostima, kao u aprilu pre sedam godina, pridigli zahvaljujući razjedinjenosti političara u FBiH. Ipak, suvišno je očekivati da se u BiH obnovi tadašnji “evroentuzijazam” istih političkih elita u Srba, Bošnjaka i Hrvata. Izuzimajući Hrvate koji se nadaju da će ulaskom Hrvatske u EU bar malo poboljšati svoj položaj u FBiH, malo ko se među Srbima u Srpskoj i Bošnjacima u FBiH danas nada da će u EU integracijama dobiti više od onoga što ima. Kao da preovlađuje strepnja da neće izgubiti i to što imaju, bez obzira što im to ponekad izgleda manje nego što veruju da im pripada. |