Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
OHR-ovska tiranija |
utorak, 14. jun 2011. | |
Zapadni civilizovani svijet sebi stvori vladavinu naroda kroz specifičan oblik političkog upravljanja-demokratija, a BiH nametnuše neku njenu zaostavštinu ili bolje rečeno ono što i ne podrazumjeva sam taj pojam. OHR ima takva ovlaštenja koja su bila karakteristična i priznata samo u komunističkim sistemima, i zato ja kažem da je demokratija misaona imenica kod nas. Koja je to demokratija kada ti sudbinu kroji neki Amer, Britanac, Austrijanac...? Koja je to demokratija kada visoki predstavnik nedužnim ljudima uskraćuje osnovna ljudska prava? Koja je to demokratija koja nameće odluke korištenjem bonskih ovlaštenja? To nije demokratija, to je klasičan oblik tiranije. Doduše, kako su nas okarakterisali Zapadnjaci kao klasične divljake i psihopate koji jedu malu djecu ovaj oblik tiranije ne treba ništa da nas čudi. -Kako se ispoljava moderan oblik tiranije? Prvo se kazne nedužni ljudi, uskrate im se osnovna ljudska prava bez ikakve predhodno izvršene sudske istrage, a onda ih ostave na cjedilu bezmalo 7 i po godina. Tako su završila 58 funkcionera Republike Srpske većinski iz SDS-a. Volio bi da mi neki međunarodni pravnik objasni „šta poslije ovog pravosudnog presedana“; koja su to prava koja oštećeni mogu da traže ili eventualno da vrate? Poslije torture i zaplijene imovine; poslije silnih godina nemogućnosti zaposlenja; bez osnovnih dokumenata?! Najvjerovatnije odgovor treba da tražim na adresi OHR-a u Sarajevu, ali pošto znam da ga nikada neću dobiti, neću ni da se upuštam u dalju avanturu jer je najčešća uzrečica zaposlenog u OHR-u „nismo mi nadležni za te probleme“. Što je najgore u ovoj državi ništa nije nadležno niti ko za nešto odgovara, ovo je život hordi u plemenima za koje su institucije nešto sa druge planete. -Kako se moderni tiranin ponaša u datoj situaciji? Dobije instrukcije od neke velike sile, izvršava i provodi nalog tako što kaže „ti i ti, niste postavljeni od naroda, vaši glasovi na izborima ne važe, oduzimaju vam se osnovna ljudska prava, „osumnjičeni ste“ (bez provedene istrage) za pomaganje u skrivanju ratnih zločinaca, molim istupite sa vaših funkcija“. Simbolički sam to htio da prikažem, mada je mnogo gore i bolnije kada sutra na poslu zateknete politički dekret od visokog predstavnika. Barem je tako bilo 2004. kada je pola srpskog rukovodstva bilo smjenjeno, a SDS drakonski kažnjen i oštećen. Samo u jednom danu smjenjeno je 59 lica bez ikakve argumentacije, ali očigledno je suština „da sila Boga ne moli“ pa se Ešdaun tada ponašao kao anarhista. Demokratija u BiH se upravo na tom primjeru najbolje objašnjava. Nikakvih normi, pravila... kako OHR kaže tako ti je, bezobzira šta tvoj narod o tome mislio, a i druga rukovodstva i korpusi. Sad kada je na red došla „naplata dugova“ od nevinih ljudi, OHR se zatvorio. Ja ne vidim problem. Zašto OHR ne bi podjelio neku lijepu svotu novca ljudima koji su pretrpjeli civilizacijske torture i gdje povrh svega nisu umješani niti su krivi? Kakav OHR drži standard ovo je za njih sitniš, ali se za prethodne greške kancelarije mora izvršiti obaveza. Bio sada Incko, Lajčak ili Ešdaun. Možete li da zamislite da se u jednoj, nazovi, demokratskoj državi koja je priznata od UN, Evropska država, „puza“ prema EU odlukom visokog predstavnika skine predstavnik srpskog naroda u Predsjedništvu BiH? Automatski poništavajući izborni legitimitet naroda? To je doživio Mirko Šarović glavom i bradom. Ja se samo pitam kakvu su to poslije ratnu demokratiju smislili tvorci Dejtona jer očigledno su je temeljili na teškoj indoktrinaciji u kome se prema predstavnicima naroda ponaša kao prema doseljenicima i ljudima koji apsolutno ne smiju imati neka svoja prava poslije provedenih izbora. Najviše mi bi krivo za Dragomira Andana, čovjeka koji je svoja prava potražio na ulici štrajkujući glađu dok mu OHR nije vratio sva prava. Sve elemente zbog čega je Andan osumnjičen pogledajte neargumentovano i šturo saopštenje OHR-a za razrješenje prije 4 godine -http://www.ohr.int/decisions/removalssdec/default.asp?content_id=40196 Nakon svih zavrzlama i promašenih ciljeva potpuno je jasno da ovakav OHR ne može i ne smije biti ugrađen u jednu suverenu državu, a što se tiče BiH, odavde trebaju lagano da se povuku. Potpuno mi je razmuljivo da je svaki protektorat i svako međunarodno angažovanje zapravo veliki biznis u kome tajkuni i pojedinci profititraju, ali ako su mislili da će to ostati neprimjećeno 16 godina nakon Dejtona onda oni zaista misle da smo mi nenormalni i ludi pa da to ne vidimo. Pustite domaće lidere do izražaja, a ne da im svakog sekunda stojite nad glavom pod prijetnjom sankcijama, smijenama i zamrzavanjem imovine. Oni se upravo zbog toga i nisu uspjevali dogovoriti oko budućnosti BiH, nego su se samo blokirali pod očiglednom namjerom da se sve blokira jer je to nekome u interesu. Kolika međunarodna zajednica „brine“ o BiH dovoljno govori i nedavna vijest da će BiH uskoro imati dva visoka predstavnika, samo se pitam da li sa ili bez bonskih ovlaštenja. Što se mene lično tiče možemo mi imati i 50 visokih predstavnika, ali da se oni ne finansiraju od poreskih obveznika ove države i da ne vode politiku ucjena i kažnjavanja. Ponekada zaista pomislim da postoji neki mali tajni sukob između EU i SAD oko BiH jer je očigledan dvostrani pristup problemu u kome jedni insistiraju na dogovorima i konkretnim riješenjima, a drugi na kažnjavanjima. Bilo kako bilo, nemojmo zaboraviti da se koplja ukrštaju preko zemlje koja je članica UN i koja po svim međunarodnim normama i zakonitostima mora da vodi samostalnu politiku bez upliva „kolonijalista“. Kako savremenom svijetu objasniti državu koja polaže pravo na suverenitet i teritorijalni integritet, a ujedno je protektorat? Nezamislivo je to objasniti. Nemojmo olako shvatati i ulogu OHR-a u formiranje institucija na nivou zajedničkih organa u kome su nekim svojim političkim naredbama formirali čak 9 ministarstava iako je Dejtonom predviđeno samo 3. Dakle, jedna politika koja nikoga ništa ne pita i u kome su entitetske vlasti u nemogućnosti da utiču na procese koje vode stranci. O kažnjavanju više da i ne govorim... Ukratko, iako vam niko ništa nije dokazao, niko neće isplatiti ni odštetu. Ljudi koji su dobili povjerenje naroda i koji su smjenjeni, ponižavaju se tako da ispadaju gori od običnih kriminalaca. Valjda je to ta bh. realnost gdje su političarima zapušena usta. |