Odgovor Milanu Blagojeviću - Veliki nesporazum

Moram priznati da me kolumna uvaženog profesora Milana Blagojevića iznenadila, ne zbog toga što je napisana, jer je on u javnosti prepoznat kao neko ko vrlo otvoreno i blagovremeno komentariše našu političku stvarnost.

Iznenadilo me što je gospodinu Blagojeviću promaklo da je Narodna skupština Republike Srpske 1. februara na dnevnom redu imala političko-ekonomsku situaciju u BiH. Otud i niz zaključaka koje je Skupština usvojila, a da gospodin Blagojević, kako sam kaže, ne vidi smisao njihovog usvajanja u ovom trenutku.

Ne mogu da kažem da ne osjećam žaljenje što profesor Blagojević ne primjećuje u svojoj kolumni koji su zaključci usvojeni na sjednici NS RS 30.7.2021. i da su se naši predstavnici u zajedničkim institucijama upravo i ponašali kako su nalagali zaključci.

Tu posebno mislim na tačku 2. zaključka koja glasi: Smatramo da ne postoje uslovi za donošenje odluka srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH, osim u slučajevima kada je neophodno učešće radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske.

Tim zaključkom naši predstavnici nisu onemogućeni da odlaze na posao, održavaju sastanke i sve ono što je potrebno za poslove koje obavljaju.

Odluka o privremenom finansiranju institucija se odnosi i na ljude iz Republike Srpske koji su zaposleni u zajedničkim institucijama i logično je da se u interesu i naših građana takva odluka donese.

Meni nije poznato da se u zajedničkim institucijama išta odlučivalo što je bilo protivno interesima RS ili zaključaka koje je usvojila NS RS u julu prošle godine.

Republika Srpska nije destabilizirajući faktor u BiH i zaključci naše Skupštine to potvrđuju. Mi njima zauzimamo svoj proaktivan stav u aktuelnoj krizi i sa sebe skidamo klevetu iz Sarajeva da su svi problemi potpisani našim imenom i prezimenom.

Ljudima u Republici Srpskoj je jasno da nisu, ali neki spolja radije zadržavaju predstavu o našoj krivici.

Naravno da ne prihvatamo tzv. Inckov zakon niti će taj zakon biti objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske". Kako će dio međunarodne zajednice da riješi to pitanje, to prepuštamo njima. Ali mi ne želimo da sjedimo skrštenih ruku čekajući milost neizabranih stranih državljana kad bi se oni mogli pozabaviti pitanjem spornog zakona

Naravno da ne prihvatamo tzv. Inckov zakon niti će taj zakon biti objavljen u "Službenom glasniku Republike Srpske". Kako će dio međunarodne zajednice da riješi to pitanje, to prepuštamo njima. Ali mi ne želimo da sjedimo skrštenih ruku čekajući milost neizabranih stranih državljana kad bi se oni mogli pozabaviti pitanjem spornog zakona. Sve vrijeme govorimo o tome da moramo da budemo suvereni u odlučivanju, mi ništa drugo ne radimo.

Od svega je najveće iznenađenje stav gospodina Blagojevića o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji je svih prethodnih godina bio podrška Republici Srpskoj i njenom narodu.

Partnerstvo koje imamo s rukovodstvom Srbije ne podrazumijeva da u tom odnosu bilo ko naređuje onom drugom. Zato sam iznenađen da profesor Blagojević koristi tako teške i netačne kvalifikacije ne samo na račun predsjednika Vučića, već i na prirodu odnosa koje Republika Srpska ima sa Srbijom bez obzira na to ko vrši vlast u kojoj republici.

Moja namjera nije da ulazim u polemiku s uvaženim profesorom, već da mu ukažem da nas emocije nekada ponesu i odvedu od teme te da ne bih želio da neko koga sam uvijek rado čitao, upravo zbog privrženosti činjenicama, napusti svoj prepoznatljiv manir.

Volio bih da je profesor bar pomislio, ako već nije napisao, da smo mi uprkos svemu neke stvari pokrenuli, sa željom da ih završi ako ne ova, onda neka buduća politička garnitura. Jer, Republika Srpska nije ni počela s nama niti će završiti s nama.

Cijenim da profesor dijeli naše političke ciljeve u čijem središtu je uvijek Republika Srpska, s tim da strategije do tog cilja zbog različitih profesija kojima pripadamo nisu uvijek iste.

Meni je od izuzetnog značaja da profesor Blagojević ostane aktivan u svom javnom radu, u kojem je nesebično zastupao interese RS, i zato bih se uzdržao od diskvalifikacija koje je na moje žaljenje profesor u svojoj kolumni koristio.

Cijenim da profesor dijeli naše političke ciljeve u čijem središtu je uvijek Republika Srpska, s tim da strategije do tog cilja zbog različitih profesija kojima pripadamo nisu uvijek iste

Žaljenje je dvostruko; dolazi od čovjeka koga rado čitam godinama i čovjeka koji je profesor, o čemu bi se moralo voditi računa u svakom trenutku.

Brzina i strast su vrline, ali ako one unište osnovnu vrlinu naučnika, a to je akademsko poštenje i uvažavanje činjenica, onda se one pretvaraju u svoju suprotnost.

Profesoru Blagojeviću želim još dobrih kolumni zasnovanih na činjenicama uz pronicljivost koju u kontinuitetu pokazuje.

Ovom kolumnom bih zatvorio polemiku koja to i nije. Samo iz činjenice da ga rado čitam osjetio sam potrebu da ukažem na materijalne i sve druge greške koje je iznio u svojoj kolumni "Velika obmana".

Autor je srpski član Predsjedništva BiH

(nezavisne.com)

Videti još: Milan Blagojević: Velika obmana