Kriminal u državnoj upravi - jedno lično iskustvo

Bješe avgust prošle 2021. godine, kada sam u dnevnom listu Nezavisne novine pročitao javni oglas Agencije za državnu upravu Republike Srpske, putem koje je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske oglasio upražnjenim radno mjesto saradnika za stručnu analizu presuda u predmetima ratnih zločina.

Ne htijući da budem sudija sluga kriminala ohaerizma i da u mojim presudama dajem legitimitet tom kriminalu primjenjujući ga kao navodni zakon, krajem jula 2021. godine podnio sam ostavku na funkciju sudije Okružnog suda u Banjaluci i tako ostao bez posla i mjesečne neto plate od 3.500 KM. Stoga, kada sam pročitao navedeni oglas u Nezavisnim novinama, pomislih kako je dobro da se javim na njega. Jer, ja sam sudija sa preko 20 godina sudijskog iskustva, sudio sam na svim sudijskim referatima, uključujući i brojna suđenja za najteža krivična djela, kao što su teška ubistva, ubistva, silovanja, razbojništva i druga krivična djela. Kao sudija sam donio i napisao na hiljade presuda, krivičnih, parničnih i onih u upravnom sporu, kao i rješenja u vanparničnom postupku.

Nisam htio ni da radim na određeno vrijeme na drugom radnom mjestu u tom centru, pa da se onda za mene formalno raspiše javni konkurs, jer bih time učestvovao u nečemu što bi Agencija za državnu upravu Republike Srpske pro forme odradila za radno mjesto za koje bi bilo unaprijed odlučeno da ja budem primljen

Osim toga, ja sam, pomislih tada, i redovni univerzitetski profesor Ustavnog prava te profesor visoke škole za predmete Krivično pravo i Krivično procesno pravo, koji je odškolovao više generacija studenata i koji je, zajedno sa Miodragom Simovićem, koautor prvog bosansko-hercegovačkog univerzitetskog udžbenika za predmet Međunarodno krivično pravo.

Prvo izdanje tog udžbenika objavljeno je 2007, a drugo dopunjeno 2013. godine. To mi, rekoh tada sebi, daje pravo da se javim na navedeni konkurs. Ali prije nego što ću napisati tu prijavu, gospodin Milorad Kojić, direktor pomenutog Republičkog centra za istraživanje rata, mi reče da na tom radnom mjestu već radi jedan čovjek, po ugovoru o radu na određeno vrijeme, koji se već javio na konkurs, pa je bolje da Kojić i mene primi na drugo radno mjesto na određeno vrijeme, a da onda i za mene raspišu konkurs u Agenciji za državnu upravu te da se tako zaposlim na to drugo radno mjesto.

Nisam se javio na taj konkurs, pošto mi je poslije ovoga sve bilo jasno. Nisam htio ni da radim na određeno vrijeme na drugom radnom mjestu u tom centru, pa da se onda za mene formalno raspiše javni konkurs, jer bih time učestvovao u nečemu što bi Agencija za državnu upravu Republike Srpske pro forme odradila za radno mjesto za koje bi bilo unaprijed odlučeno da ja budem primljen. Nije to pošteno, nije ljudski, i nisam htio da budem na bilo koji način dio toga. Zato više nikada nisam imao kontakt sa gospodinom Miloradom Kojićem. Zaposlio sam se na jednom privatnom univerzitetu u Banjaluci gdje sam, za 1.200 KM, imao ugovornu obavezu da predajem tri nastavna predmeta (Uvod u pravo, Ustavno pravo i Upravno pravo).

Iskreno, bio sam zadovoljan tim novcem, jer od toga mogu plaćati režije i preživjeti do narednog mjeseca. Ali, rekao sam sebi da ću činiti ono što je do mene, to jest javljati se na druge javne konkurse, da pokušam naći neki bolje plaćeni posao. I tako, 9. marta ove 2022. godine pročitah, opet u Nezavisnim novinama, javni oglas Agencije za državnu upravu Republike Srpske, kojim Ministarstvo pravde Republike Srpske oglašava upražnjenim tri radna mjesta, sve tri za pomoćnike ministra pravde Republike Srpske, od kojih je jedan u Resoru za pravosuđe, drugi je u Resoru za izvršenje krivičnih sankcija, a treći u Resoru za advokaturu, notarijat, poslove pravobranilaštva, poslove pružanja besplatne pravne pomoći građanima i strategiju borbe protiv korupcije.

Pomislih i ovaj put da ispunjavam, kao što zaista ispunjavam, sve opšte i posebne uslove za svako od tih radnih mjesta. Osim toga, dodadoh sebi ovaj put, ja sam u međuvremenu kao autor napisao i objavljen je moj udžbenik Ustavnog prava, koji je moja trideset i treća pravna knjiga

Pomislih i ovaj put da ispunjavam, kao što zaista ispunjavam, sve opšte i posebne uslove za svako od tih radnih mjesta. Osim toga, dodadoh sebi ovaj put, ja sam u međuvremenu kao autor napisao i objavljen je moj udžbenik Ustavnog prava, koji je moja trideset i treća pravna knjiga. Od ranije sam, po čemu sam jedini u Bosni i Hercegovini, dakle i u Republici Srpskoj, među te 33 knjige napisao i praktikume za sve sudske postupke: Praktikum za krivični postupak (dva izdanja), Praktikum za parnični postupak (dva izdanja) i Praktikum za upravni spor (dva izdanja). To su udžbenici koji se na svim domaćim pravnim fakultetima mogu koristiti za časove vježbi iz predmeta Krivično procesno pravo, Građansko procesno pravo i Upravno pravo (upravni spor). Svi ostali autori u BiH su napisali praktikum za neku od navedenih oblasti, a ja sam to kao autor učinio za svaku od njih. Zato, rekoh sebi, imam pravo da se javim za sva tri mjesta pomoćnika ministra. I iznesoh u svojim prijavama moj životopis i koje pravne knjige sam napisao, od značaja za rad na svakom od tih radnih mjesta.

Tako poredanu kompletnu dokumentaciju, sigurnosti radi, ne htjedoh slati poštom, već je 11. marta ove godine odnesoh lično u Agenciju za državnu upravu Republike Srpske u Banjaluci. Kad sam ušao u prijemnu kancelariju te agencije zatekoh dvoje njenih službenika, a slučajno ili ne pred tom kancelarijom se pri mom ulasku pojavio i vršilac dužnosti direktora ove agencije, gospodin Aleksandar Radeta. Pozdravih se s čovjekom te na njegovo pitanje odgovorih da sam došao kako bih predao moje prijave na navedeni konkurs.

On reče svojim službenicima da mu daju te prijave, a onda me pozva kod sebe u kancelariju. Tamo je u mom prisustvu počeo da pregleda moju dokumentaciju, te je, naišavši na moju diplomu doktora pravnih nauka, rekao kako ona ne treba, već treba samo diploma osnovnog studija prava. Rekoh mu da ja to znam, ali i dodadoh da je moje pravo da priložim i doktorsku diplomu. U sebi pomislih, pa ja sam svo moje pravničko obrazovanje stekao ne na trange-frange privatnim fakultetima, već sam osnovni pravni studij prije rata završio na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, magistrirao sam pravo na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, a pravne nauke sam 2002. godine doktorirao na prestižnom Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Listajući prilično nervozno ostalu moju dokumentaciju, gospodin Radeta zastade u jednom trenutku i reče: "E znate šta nemate?”. "Šta nemam?”, upitah ja. Odgovori mi da nemam položen ispit za rad u organima državne uprave.

Bio sam frapiran onim što sam čuo, jer to je izašlo iz usta ne bilo koga, već direktora Agencije za državnu upravu Republike Srpske. Upravo zato mu rekoh: "Pobogu kolega Radeta, pa vi znate i imate u mojoj prijavi uvjerenje da sam položio pravosudni ispit, a taj ispit obuhvata sve, i rad kao sudija u sudu, ali i rad u organima državne uprave”. Pored toga, rekoh mu da sam ja i doktor pravnih nauka. Na to mi Radeta reče da zna, ali da je navodno od ranije takva praksa konkursne komisije Agencije čiji je on direktor, da se ovakve prijave zaključkom odbacuju kao nepotpune.

Drugim riječima, praksa komisije je jača od slova zakona. Na to mu rekoh da se ne igraju ovim stvarima, jer to nije samo osnov za moju tužbu radi poništenja takvog nezakonitog postupanja, već je i razlog zbog kojeg ću u tom slučaju podnijeti krivičnu prijavu i protiv njega i protiv članova konkursne komisije

Drugim riječima, praksa komisije je jača od slova zakona. Na to mu rekoh da se ne igraju ovim stvarima, jer to nije samo osnov za moju tužbu radi poništenja takvog nezakonitog postupanja, već je i razlog zbog kojeg ću u tom slučaju podnijeti krivičnu prijavu i protiv njega i protiv članova konkursne komisije. Jer, na taj način oni iskorišćavaju svoj položaj i prekoračuju svoja ovlašćenja, što je krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, te čine i krivično djelo nesavjesnog rada u službi, čime mi nanose štetu, jer me nezakonito diskvalifikuju iz konkursne procedure. Ne htjedoh tada reći gospodinu Radeti, pa to činim sada, kako mi je, poučenom onim što mi je u avgustu 2021. godine rekao gospodin Milorad Kojić, jasno da i ovaj put na ova tri radna mjesta već rade pojedinci koji su predestinirani da tu i dalje ostanu, a Agencija za državnu upravu je samo protočni bojler kroz koji sve ovo treba biti propušteno kako bi bio stvoren privid provođenja navodno legalne konkursne procedure. Umjesto toga, rekoh gospodinu Radeti da ću se pravno boriti protiv ovih njihovih zloupotreba, tužbom sudu, ali i krivičnom prijavom nadležnom javnom tužilaštvu zbog navedenih krivičnih djela. Gospodin Radeta mi na to reče da čita moje kolumne te dodade "Imate ispravne stavove o životu”. Na tome se završio naš razgovor. Pozdravio sam ga i izašao iz njegove kancelarije.

S obzirom na ovo što mi je Radeta najavio, nisam bio iznenađen kada mi je poštar 2. aprila ove godine dostavio tri zaključka gospodina Radete. Sva tri su od od 31.3.2022. godine i imaju brojeve: 23.03/120-471/22; 23.03/120-472/22 te 23.03/120-473/22). Svakim od njih odbacuju se moje prijave kao navodno nepotpune, jer nemam položen stručni ispit za rad u organima državne uprave niti sam podnio zahtjev Agenciji gospodina Radete da me oslobodi od polaganja tog ispita.

Koliko je nezakonit svaki od navedenih zaključaka dokazuju činjenice da je u svakom od njih, pozivanjem na Uredbu o stručnom ispitu za rad u upravi Republike Srpske, napisano da taj "stručni ispit ne polaže lice koje posjeduje naučno zvanje doktora pravnih nauka i lice koje je položilo pravosudni ispit”, te da to lice MOŽE podnijeti zahtjev Agenciji gospodina Radete za donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je ono doktor prava ili pravnik sa pravosudnim ispitom, pa da zbog toga ne mora polagati ispit za rad u organima uprave.

Dakle, pravilno se u sva tri zaključka kaže da lice MOŽE podnijeti takav zahtjev, što znači da i ne mora (jer je već doktor prava ili je položio pravosudni ispit) i zbog toga, ako ne podnese taj zahtjev, ne smije njegova prijava biti odbačena kao nepotpuna. Jer on već ima diplomu da je doktor pravnih nauka ili uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu, što su dokazi koji prijavu tog lica čine potpunom i poslije takvih dokaza nije zakonito tražiti od takvog lica da mora još podnijeti i zahtjev da bude oslobođen od polaganja ispita za rad u organima uprave Republike Srpske.

Ovo što su oni učinili bi bilo isto kada se doktor medicine javi na radno mjesto ljekara, pa njegova prijava bude odbačena zato što nije podnio diplomu da je završio i višu medicinsku školu ili barem zahtjev da ga tamo neka agencija oslobodi od polaganja i završetka više medicinske škole, iako završen medicinski fakultet svojim programom obuhvata sve što obuhvata viša medicinska škola, ali i mnogo više od toga

Pa pravna norma iz Uredbe o stručnom ispitu za rad u upravi Republike Srpske propisuje tako jasno (član 26): "stručni ispit ne polaže lice koje posjeduje naučno zvanje doktora pravnih nauka i lice koje je položilo pravosudni ispit". Tražiti poslije ovakve pravne norme i u prisustvu dokaza u vidu diplome o doktoratu pravnih nauka ili uvjerenja o položenom pravosudnom ispitu da takvo lice zahtijeva, a Agencija gospodina Radete donese rješenje da se to lice oslobađa od polaganja stručnog ispita, je gruba nezakonitost i samovolja. Pa zdrava pamet ukazuje na to kako već iz citirane pravne norme "da stručni ispit ne polaže lice koje posjeduje naučno zvanje doktora pravnih nauka i lice koje je položilo pravosudni ispit" proizlazi da je pravnom silom te norme ovakvo lice oslobođeno od polaganja stručnog ispita, i za njenu perfektuaciju u svakom konkretnom slučaju nije zakonito tražiti još i rješenje o oslobađanju od polaganja tog ispita.

Ali, gospodin Radeta uprkos svemu tome naopako i zlonamjerno u svoja tri zaključka identično zaključuje da iz ono "MOŽE”, po njemu, a na prijedlog konkursne komisije, "proizlazi da je imenovani bio u OBAVEZI da podnese zahtjev Agenciji za oslobađanje od polaganja stručnog ispita”, pa kako nisam podnio takav zahtjev Radeta i konkursna komisija odbaciše sve tri moje prijave kao navodno nepotpune. I tako me eliminisaše iz dalje konkursne procedure.

Jednom riječju, država nam je ogrezla u kriminalu. Zbog toga nije čudo što ljudi bježe glavom bez obzira ne samo od takve kriminalne srpske države, već se, samo ako mogu, odriču i njenog državljanstva, kao i same pripadnosti srpskom narodu čija je to formalno država

Ovo što su oni učinili bi bilo isto kada se doktor medicine javi na radno mjesto ljekara, pa njegova prijava bude odbačena zato što nije podnio diplomu da je završio i višu medicinsku školu ili barem zahtjev da ga tamo neka agencija oslobodi od polaganja i završetka više medicinske škole, iako završen medicinski fakultet svojim programom obuhvata sve što obuhvata viša medicinska škola, ali i mnogo više od toga. Ili, to je isto kao kad se diplomirani pravnik javi na konkurs za to radno mjesto, pa mu odbace prijavu zato što nije završio i višu upravnu školu ili što barem nije podnio zahtjev da bude oslobođen od završetka više upravne škole.

No, sve prethodno rečeno nije samo dokaz hipokrizije koja je zavladala u nama, već je to dokaz i koliko nam je država ogrezla u nesavjesnom i samovoljnom radu, kao i u zloupotrebi složbenog položaja i ovlašćenja kojima pojedincu nanosi štetu i sudbonosno utiče na njegov život. Jednom riječju, država nam je ogrezla u kriminalu. Zbog toga nije čudo što ljudi bježe glavom bez obzira ne samo od takve kriminalne srpske države, već se, samo ako mogu, odriču i njenog državljanstva, kao i same pripadnosti srpskom narodu čija je to formalno država. Zato me više ne čude sve češće (ne)prilike u kojima od naših ljudi čujem, kad prođu muke poput ove koju sam ja ovdje ukratko iznio ili neke druge još gore muke koje su doživjeli od svoje srpske države, kako je proklinju i govore da "Ovakva kriminalna srpska država nije ono za šta su se borili". Zbog toga je i proklinju, govoreći "Dabogda ovakva kriminalna srpska država što prije netragom nestala". Teško mi je svaki put kad to čujem. Ali moram priznati kako sve više razumijem te naše napaćene i prevarene ljude.

(Frontal.rs)