Istaknuti pojedinci su se razmetali lažnim obećanjima da će po imenu Nikole Koljevića biti nazvan park i da će mu podići spomenik. Umesto toga, njegovim imenom ovog leta je nazvan jedan novoizgrađeni bulevar u Istočnoj Ilidži.

Inženjer Marković, kako je volio da se predstavlja, politiku je posmatrao u funkciji razvoja ekonomije i zajedničku državu vidjeo kao racionalan izbor. Previdio je da ljude isto tako motivišu i nematerijalne vrijednosti i iracionalna uvjerenja.

“Predlog” Patrika Muna – onako kako je izrečen – i ne izgleda kao konstruktivan, već mnogo više liči na novo bacanje prašine u oči ne samo Hrvatima, već i Srbima. Zbog toga je valjda i predsednik RS Milorad Dodik mudro izbegao da se izjašnjava o takvom “predlogu”.

Postoji i visok stupanj vjerojatnosti da će se u daljoj budućnosti Makedonija raspasti na dva dijela, a u cilju formiranja velike Albanije. Međutim, nas zanima što će biti s Bosnom i Hercegovinom.

Srebrenica je za bošnjački narod postala nedodirljivi osnivački nacionalni mit i sve što ga bude osporavalo biće ne samo odbačeno nego čak tretirano kao argument više da su bili nevine žrtve ostavljene od svih.

U posljednje vrijeme duvaju neki novi vjetrovi, zbunjujući za opskurna stvorenja kojima je inače sve jasno. Naprimjer, izvjesni Ramo Mehmedović na ulici u Sarajevu priđe predsjedniku RS Miloradu Dodiku i počne da mu tupi o tome kako je Republika Srpska «takozvana» i «genocidna»

Izgleda da prozvođačima te fantastične teze i nije cilj da se otkrije kompleksna istina o ratnim stradanjima u BiH, koliko da održe mit među Bošnjacima kako su se oni samo onako “goloruki” branili od Srba sa “genocidnom namerom” smišljenom u Beogradu.