Ustav Bosne i Hercegovine nigdje expressis verbis ne spominje pravo na samoopredjeljenje. Međutim, Ustav se u preambuli poziva na ciljeve i načela Ujedinjenih nacija, u kojima je sadržano to pravo (čl. 1. st. 2), kao i na međunarodne paktove u kojima je ono razrađeno i precizirano.

Fenomen sluganstva i(li) podaničkog mentaliteta opterećuje me već decenijama. Kako nisam sklon generalizacijama bilo koje vrste, to ne tvrdim kako je sluganstvo isključivo osobina ljudi i naroda sa ovih prostora.

Na tri se množi i uvođenje vjeronauke u dječije vrtiće. Navodno je sada na redu Sarajevski kanton, jer su ostali kantoni, te Republika Srpska, to već ranije uveli. O agresivnom političkom klerikalizmu opširno sam pisao i izlagao, ali očito uzalud.

Uskoro će dvanaest godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Stanje u pogledu državno-pravnog statusa  BiH se, rekao bih, drastično promijenilo u odnosu na izvorne principe tog sporazuma, koji je ujedno postao i Ustav Bosne Hercegovine. Međutim,  BiH je i dalje pravni i politički provizorijum.

Krajem 2007. godine međunarodni staratelji u BiH i nacionalne političke elite Srba, Bošnjaka i Hrvata postavili su cilj da u novoj 2008. godini dođu do dogovora o promenama «dejtonskog» Ustava BiH.

Ta sela su etnički čišćena, lokalno stanovništvo nemilosrdno ubijano gde god se bez zaštite zateklo, a zarobljenici uzimani živi samo u retkim prilikama kada bi Orić i njegovi komandanti procenjivali da su im neophodni radi razmene.