Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Belorusija 2014 – sledi rasprodaja državnog vlasništva
Savremeni svet

Belorusija 2014 – sledi rasprodaja državnog vlasništva

PDF Štampa El. pošta
Maksim Švejc   
utorak, 14. januar 2014.

(Evroazija.info)

Desilo se da lajtmotiv svih mogućih društvenih preobražaja u Belorusiji može biti samo ekonomija. Kurs dolara u toj zemlji prate apsolutno svi. Od svih rođaka i drugova, koji žive u inostranstvu, Belorusi obično hoće da su načisto samo sa jednim koeficijentom – odnosom cena i zarada. Kada Belorusi idu u inostranstvo, u prvom redu, njih uvek interesuje šoping. Zato, ako su nekakve promene u beloruskom društvu i moguće, onda je to samo pod uticajem ekonomskog faktora.

Predsednik republike Aleksandar Lukašenko to dobro razume, i zato se brine o ekonomiji kao niko drugi. Da bi imao makar i nekakve minimalne garancije za sledeću godinu, Batka je već zamolio kredit od dve milijarde dolara od Vladimira Putina. Ipak, ozbiljno računati na to da se tim novcima može zatvoriti pukotina u beloruskoj ekonomiji ipak ne vredi. Stvar je u tome da se 2014. godine, u Belorusiji mogu obrušiti odjednom dve finansijske piramide, koje je država gradila poslednjih nekoliko godina.

Zarad obuzdavanja odliva kvalifikovanog osoblja u inostranstvo, Lukašenko je poslednjih godinu-dve hitno naduvao plate i socijalne prinadležnosti. One su narasle neproporcionalno prema BDP po glavi stanovnika ili čak prema ,,produktivnosti rada“. Uzgred, republika je aktivno povećavala obim kreditiranja na spoljašnjem tržištu. Sledeće godine, Belorusija će morati da isplati više od 2,4 milijarde američkih dolara na ime spoljnog duga. Rast je uslovljen, uglavnom, približavanjem rokova vraćanja kredita Antikriznog fonda EvrAzES.

Evo kako opisuje ekonomsku situaciju u zemlji bivši upravnik Nacionalne banke Belorusije Stanislav Bogdankevič – ,,do kraja godine ostalo je malo vremena, i sve negativno se već desilo. Nismo uspešni u realizaciji osnovnih pokazatelja – rasta proizvodnje i bruto dohotka. Mi vidimo pad obima zlatnih rezervi i mnogo drugo. Produžavanje galopirajuće inflacije vrlo bolno udara po stanovništvu, posebno po onom delu, koji dobija fiksne prihode – po penzionerima, učiteljima, lekarima i studentima. Takođe rastu dugovi. Prema poslednjim podacima, bruto dug zemlje premašio je 37 milijardi, a to je 3 milijarde više nego početkom godine“.

Kurs dolara na beloruskoj valutnoj i berzi efekata raste sporo, ali sigurno – skoro svaki dan. Ali lokalne vlasti teško da će se odlučiti na narednu obimnu simultanu devalvaciju. Svi  shvataju – ako stanovništvo osiromašuje, to onda ugrožava vlasti ,,kotrljanjem unazad“ i neophodnošću da se ponovo rešavaju, činilo se, rešena pitanja – i sa odlivom profesionalaca u inostranstvo, i sa emigracijom, i sa rastom kriminogene napetosti. Zato devalvacija u 2014. godini, kao instrument ispravljanja složene situacije u ekonomiji Belorusije, sada nije odgovarajuća.

Ali, neće biti lako da se problem reši. Stanje platnog bilansa zemlje nastavlja da se pogoršava – po rezultatima za devet meseci, deficit platnog bilansa činio je 4,8 milijardi američkih dolara. Osim toga, nastavlja da raste i ukupni spoljni državni dug – 01.10. 2013. godine, iznosio je 37 milijardi dolara i narastao je od početka godine za 9,8%.

Preostaje drugo očigledno rešenje – rasprodaja državnog vlasništva. ,,Po svoj prilici, beloruske vlasti su ozbiljne u pogledu restarta programa privatizacije državne imovine, o čemu je data izjava u oktobru“, piše novinar Sergej Kuznjecov na blogu sajta Financial Times.

Već krajem ove godine, vlada je predložila prodaju dela akcija Mozirskog naftno-prerađivačkog zavoda Rosnjeftu. Takođe, vlasti su izjavile da su spremne da prodaju u celini Minski zavod traktora točkaša za vuču. Godine 2014, i to je već očigledno, MAZ će postati deo KAMAZ-a. Sasvim verovatno da će se vlasti dogovoriti o prodaji 51% paketa akcija beloruske filijale mrežnog operatera MTS ruskom suosnivaču. Pri čemu, ako se ranije govorilo o tome, da bi se moglo dobiti za taj paket, u najmanju ruku, milijardu dolara, sada je očigledno da diskont može činiti minimum 20% od deklarisane vrednosti. Bliže kraju godine, ako se situacija ne promeni, popust može da čini i 50%. Nije isključeno, da se obnove pregovori i oko prodaje, minimum, trećine akcija ,,Beloruskalija“. Taj posao mogao se obaviti još pre nekoliko godina, ali je razlog prekida pregovora, sudeći po svemu, bila lična antipatija Lukašenka prema tadašnjem vlasniku potencijalnog kupca ,,Uralkalij-a“ Sulejmanu Kerimovu. Sada tog problema nema.

U prilog razgovora o budućoj privatizaciji govori i ta činjenica da su Belorusiji vrlo potrebne isporuke ruske nafte koje su oslobođene carina, ali Kremlj ne pristaje na to već nekoliko godina.

Već 2013. godine, galopirajuća inflacija učinila je da Belorusija postane, od ranije jeftine socijalne države, republika u kojoj je kao i pre udobno, čisto i bezbedno, ali gde je život skoro isto tako skup kao i u ruskim milionskim gradovima. Cene prehrambenih proizvoda i transporta u Belorusiji danas su desetak procenata više nego u recimo susednoj Ukrajini. Ili Poljskoj.

Država se već de fakto odrekla od ranije kontrole nad prehrambenom maloprodajom, i cene sada faktički niko ne ograničava uz pomoć administrativnog resursa.

Kako Belorusija, zbog objektivnih razloga (glavni – odbijanje Rusije da dotira ekonomiju Belorusije u ranijem obimu) gubi svoj ,,šarm“ ,,idealne postsovjetske države“, tako u njoj raste nivo političke napetosti.

Bukvalno ovih dana, milicionari su oduzeli laptop od mogiljevskog građanskog aktiviste Antona Koscova. Taj čovek je pokušao da organizuje u svom gradu akciju ,,Stop strahu“ i da izvede na ulicu makar deset ljudi. Ništa nije pošlo za rukom, i sada milicioneri čitaju poverljivu prepisku aktivista u socijalnim mrežama. Ali, to je samo početak.

Istraživački centar Economist Intelligence Unit (EIU) sastavio je spisak država gde postoji verovatnost pojave socijalnih nemira 2014. godine. Belorusija je u njemu svrstana među države sa visokim rizikom protesta. Sa tim zaključcima teško je ne saglasiti se. Naravno, nikakvog ,,Majdana“ u Minsku nema i ne može biti, ali akcije poput ,,tapšanja“ koje su se već desile u jeku ranije finansijsko-ekonomske krize u republici, mogu se desiti.

Ako protesta i bude, oni, naravno, neće doneti ništa. A u uspokojeno društvo, za kratak period, ponovo će se vratiti zamor. Bivši premijer Belorusije Mihail Čigir kaže, da će ,,radnička migracija“ u republici zadobijati sve ozbiljnije razmere. ,,Ja sam dve godine radio u Rusiji, zato što su tamo drugačiji prihodi i mogućnosti“, kaže on. ,,Tamo nema takvog pritiska struktura sile prema biznisu. Belorusi, posebno ti koji se bave biznisom, odlaze u Rusiju i Ukrajinu jer kod nas zveckaju lisicama i jer je zarada u poređenju sa susedima značajno niža“.

,,To je ogroman gubitak za nacionalnu privredu“, nastavlja on. ,,Pa odlazi za zaradom najaktivniji i radnosposoban deo našeg stanovništva, koje može da efikasno popunjava budžet. I broj takvih ljudi, nažalost, raste“.

U celini, naravno, psihoemocionalna situacija u Belorusiji 2014. godine, pogoršavaće se. Još pola godine ranije u republici su preovladavala umereno optimistična raspoloženja, a već sada svi ponovo očekuju krizu – i ekonomsku i socijalnu. Belorusiju 2014. godine, očigledno, zahvatiće opštenacionalna depresija. Ne toliko ekonomska, koliko psihološka. Belorusi su se umorili. Ali oni nemaju nade u promene.

IZVOR: ROSBALT