Srbiju ne osećam kao svoj dom

(Nin, 3.06.2010)

U nedelju će hiljade biračkih mesta u opštinama Srbije pripadnici nacionalnih manjina posetiti kako bi glasali za članove 16 nacionalnih saveta. Nacionalni saveti se prvi put biraju na neposrednim izborima. Dok sa severa, iz Subotice, stižu kritike na račun vladajuće DS da želi da monopolizuje nacionalne savete, iz Sandžaka se kritike usmeravaju i na vlast, ali se vodi i „oštra bitka“ predstavnika tri liste. Bošnjački preporod podržava Sandžačka demokratska partija Rasima Ljajića. Uz Bošnjačku listu za evropski Sandžak je Sulejman Ugljanin. Treću listu predvodi muftija Muamer Zukorlić, najoštriji u ovom „takmičenju“. Posebno indikativan detalj u kandidaturi muftije Zukorlića je da se kao verski lider kandidovao na „civilnim“ izborima. Intervju za NIN sniman je u Mešihatu Islamske zajednice u Novom Pazaru.

Šta će se za Bošnjake u Sandžaku promeniti posle 6. juna?
Pobjedom Bošnjačke kulturne zajednice, čiju listu predvodim, vjerujem da će Bošnjaci dobiti svoje autentične predstavnike, čija će obaveza biti da otpočnu dogovore sa zvaničnim Beogradom. Očekujemo da se stvore pretpostavke za ostvarenje ponovnog nacionalnog, a posebno vjerskog organizacionog jedinstva, tako što će se ukinuti izvor tog žarišta koji je prevashodno došao sa pozicije Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Savjeta pod vođstvom Sulejmana Ugljanina. Uzimanjem iz ruku Bošnjačkog vijeća od Ugljanina, ta paravjerska tvorevina će izgubiti ključni oslonac.

A šta je paraverska tvorevina?

To je ono što je nastalo prije dvije i po godine agresijom na Islamsku zajednicu na čelu sa Ademom Zilkićem, u saradnji između Ugljanina, tadašnjeg režima na čelu sa Koštunicom i uz podršku obavještajnih službi i, nažalost, medija.
Kažete, posle 6. juna ćete ući u pregovore sa Beogradom, o čemu?
O ustavnom statusu Bošnjaka i statusu regije Sandžak, kao i o postizanju svih prava za Bošnjake ravnopravno sa svim drugim građanima Srbije.
O Beogradu govorite kao da je glavni grad neke strane države.
Ne, ja govorim o Beogradu kao glavnom gradu države Srbije u kojoj mi živimo i kojom smo nezadovoljni jer se nepravedno ophodi prema svojim građanima, na čijem su udaru sve nesrpske zajednice a posebno izraženo Bošnjaci.

U kom smislu su na udaru?

Na udaru diskriminacije, kršenja kolektivnih prava Bošnjaka. Primjer je nacionalna struktura zaposlenih u javnim ustanovama i organizacijama koje su neposredno pod kontrolom Beograda, recimo policija. U Novom Pazaru živi oko 85 posto Bošnjaka, a u policiji ih je samo oko 30 posto. Slična situacija je u pravosuđu, u poreskoj upravi, carini, svim mogućim ustanovama o kojima ne odlučuju Bošnjaci.

Ako Beograd na taj način tretira manjine, zašto onda Beograd pristaje na nacionalne savete?

Pa, Beograd većinu reformi izvodi pod pritiskom i na zahtjev Evropske unije.

Kako Turskoj ne smeta tretman manjina?

Mi smo životno zainteresirani za to pitanje. Svi su drugi zainteresirani ili djelimično, ili uslovno… Jer jako je teško vidjeti istinu. Pokazalo se da se međunarodni faktori bave nekim pitanjima samo kada izbije požar. I možda jedan od razloga što naša pitanja kasne jeste to što smo ovoliko bili pacifistični, što smo ovoliko bili fini….

Vi lično ste bili fini?

Apsolutno, ali mislim na bošnjački narod u cjelini…. A i ja sam bio jako fini petnaest godina, malo sam se naljutio zadnje dvije godine pa podigao ton, ali sam sedamnaest godina muftija, i petnaest godina sam bio jako fini. To znači da nisam nijednog trenutka iskoristio slabost države Srbije, ni kroz rat u Bosni i Hercegovini, ni kroz rat na Kosovu, ni kroz razne druge raskorake koji su se dešavali u državi, da bih je destabilizirao. To znači da sam bio jako fini.

Ali vi sada pokušavate da destabilizujete situaciju, time što više niste fini.

Naprotiv, ja sada želim da ukažem na lošu poziciju Bošnjaka i na opasnosti u pogledu očuvanja identiteta i sopstvenih prava. Mi ne kalkulišemo tim pitanjem da bismo naškodili Srbiji.

Ako kažete da ćete stupiti u pregovore sa Beogradom, to znači kao da tretirate Beograd kao neku drugu državu?

Jako dobro postavljena stvar. Zato što onog trenutka kad je Beograd bio partner, a to je bilo između 2001. i 2003. godine, onda mi nismo koristili terminologiju pregovora. Premijer Đinđić nas je uvjerio da smo partneri.

Vi ste u jednom intervjuu rekli da su posebni birački spiskovi poniženje.

Tako je. Još jedan dokaz diskriminacije.

A zašto onda pristajete da učestvujete u poniženju i dokazu diskriminacije?

Isto kao što pristajem da imam pasoš s kojim se ne slažem, u kome se kaže da je državljanstvo srpsko, a ne države Srbije. Ali da bih mogao putovati ja moram uzeti taj pasoš iako je on za mene uvredljiv.

Nacionalni saveti podrazumevaju teme kao što su obrazovanje, jezik, kultura, a vi govorite o pregovorima o autonomiji Sandžaka.

Nisam pomenuo reč autonomija, ali evo, recimo, i o tome. Naš zahtjev je kulturno-prosvjetna autonomija, da budemo vrlo jasni. Smatramo da je to neophodnost da bi Bošnjaci očuvali svoj identitet i da bi sva priča o identitetu, obrazovanju, kulturi, jeziku, informisanju, imala efekte. Nacionalni savjet ima svoje, doduše ograničene, operativne vrijednosti. I svoje simboličke vrijednosti. Ali nacionalni savjet je vrijedan u zavisnosti u čijim se rukama nalazi, kao fudbalska lopta, ako igra Baljevac i Mančester junajted, sa istom loptom, to nije isto.

Da li ste vi verski ili politički lider?

Ja nisam politički lider, sigurno. Mogli ste pitati i da li ću biti nacionalni lider ako pobijedim na ovim izborima. To je nešto što može da se kaže

Presedan je da se verski lider kandiduje….

Uopšte nije presedan. Jedna od mađarskih lista ima dva biskupa, jednog episkopa i jednog sveštenika. I to nikom ne smeta.

Čak je i turski ambasador rekao da je neuobičajeno da se kandidujete.

Neuobičajeno je da uopšte turski ambasador komentariše ponašanje muftije. Šta se to tiče turskog ambasadora? On apsolutno nema pravo da komentariše ko će biti muftija i šta muftija radi. On je mogao to da kaže kao čovjek, a ne kao diplomata jedne sekularne države.

Pa i Srbija je sekularna država, ali ja samo konstatujem da je to neobično. I zanima me šta je pozadina te kandidature.

Pozadina je zadnja linija odbrane očuvanja bošnjačkog nacionalnog identiteta. Bošnjaci su nezaštićeni.

U čemu su nezaštićeni Bošnjaci?

Vrši se agresivna asimilacija Bošnjaka kroz obrazovanje. Samo Bošnjaci i Romi nemaju nastavu i obrazovanje na svom jeziku. Ako, na primjer, jedan Mađar bude ugrožen u Vojvodini, sutradan je to na stolu u Budimpešti, a za dva sata u Briselu. Mađarska manjina u Srbiji osjeća sigurnost zbog svoje matične države, koja u svom ustavu ima mehanizme zaštite svoje manjine u Srbiji. To je ono što Bošnjacima uliva nesigurnost, što Bosna i Hercegovina nije nacionalna država, već ortačka država tri naroda, što je produkt tragedije rata. Matični narod u Bosni i Hercegovini kroz mehanizme te države nema kapacitet niti mogućnost da nam pomogne.

Gde je granica na kojoj možemo da razlikujemo vašu poziciju kao verskog lidera i političkog lidera?

Ta granica je najosjetljivija u izbornoj kampanji. Ali ja sam odlučio da apsolutno zaštitim vjerske objekte od kampanje koju vodim. Recimo, zabranio sam svim imamima da kažu ijednu riječ, pa makar i u moju korist, u džamijama, na propovjedima. Ovo glasanje mi je jako potrebno jer hoću da znam da li imam podršku većine naroda. I spreman sam da je potpuno prihvatim pod uslovom da izbori budu pravični.

A kako će to uticati na vas kao verskog lidera, na tu poziciju?

Pa ne znam kako će to uticati dok ne vidim. Sedamnaest godina sam na čelu Islamske zajednice, ali vjerujte, ma koliko izgledalo neskromno, ja sam više potreban Islamskoj zajednici nego ona meni.

To je prilično arogantan stav.

I to što ste rekli je prilično arogantno. Ukoliko dobijem apsolutnu većinu, što očekujem, to će za mene značiti da je moja nacionalna retorika dobila apsolutnu podršku. U slučaju da se to ne desi, onda to znači da je moram revidirati i da ja više ne mogu tako nastupati sa temama nacionalnog značaja, sa temama prava Bošnjaka, sa temama statusa Sandžaka, statusa Bošnjaka.

Revidiraćete stav jer ne verujete dovoljno u to što govorite ili zbog političkog marketinga?

Ne zbog marketinga, nego zato što ću zaključiti da imam raskorak sa narodom, a ja ne želim da narodu namećem nešto što on ne može da podnese. Mislim da sada govorim jezikom naroda. Ovo je referendum, da budem vrlo jasan, ovo je referendum između dva kursa. Između autentičnog, sandžačkog, bošnjačkog, koji ja predvodim i jednog probeogradskog, ajde poltronskog, koji predvode Ugljanin i Ljajić.
Zašto ste vi više Bošnjak od njih, na osnovu čega imate pravo da to tvrdite?

Ne više Bošnjak, samo tvrdim da Ugljanin i Ljajić hoće da iskoriste ponovo glasove za svoje političke pozicije u Beogradu. To se dosad desilo najmanje pedeset puta.

A za šta ćete vi da iskoristite glasove?

Za afirmaciju bošnjačkog nacionalnog pitanja i za vraćanje Bošnjaka u poziciju partnera državi, a ne nekoga kome se diktira.

Šta bi bilo da Bošnjaci nemaju ministarske fotelje, šta biste onda rekli?

Bila bi situacija mnogo jasnija i ne bismo bili taoci te dve fotelje, nego ne bismo imali dve fotelje. Prava se ne mere po broju ministarskih fotelja. Po tome bi značilo da Mađari nemaju nikakva prava, zato što nemaju nijednog ministra.

Poslednjih nedelja aktuelna je regionalna saradnja, kako i gde vi sebe vidite u toj saradnji Bosne i Beograda?

Bošnjačka kulturna zajednica sebe vidi kao konstruktivni faktor i mi smo uvijek bili mišljenja da je Srbija trebalo da koristi Bošnjake kao polugu i vezu sa okruženjem.

Rekli ste da Boris Tadić prilazi Bošnjacima kao problemu.

Mislim da je Boris Tadić u jednom poklekao, on je pokušao da nastavi tu priču Zorana Đinđića, međutim, zastao je negdje u po brda. Ja sad ne mogu da nagađam šta su stvarni razlozi. Ali već jedno sto pedeset godina snuje se, od Garašanina, preko Cvijića, Čubrilovića, do Ćosića, da je za Srbiju najbolje da u njoj nema nesrba. Mislim da ga loše savetuju njegovi duhovni, akademski i drugi savjetnici, pa se ponavlja greška sa Kosovom, gdje se šalju lažni izvještaji: super je u Sandžaku svi vole Srbiju, samo ima jedan muftija tamo, sa par nekih fundamentalista, koga treba smiriti i ograničiti i sve će biti u redu. Dakle, mislim da je jako važno da zvanični Beograd shvati da je Sandžak ugaoni kamen i ugaoni stub Srbije. Nije dobro igrati se sa ugaonim stubovima, jer su oni od statičke važnosti. Srbija se ne može braniti u Sandžaku bez Bošnjaka. Zašto se poteže pitanje da li će Srbi u Sandžaku biti ugroženi ako Sandžak dobije autonomiju? Upravo time se otkriva nepovjerenje prema bošnjačkom narodu.

Niste mi do kraja odgovorili kako vidite sad ovaj razvoj odnosa sa Bosnom. Da li je to iz vaše perspektive dobro, loše ….

Vidjeli smo i ovo sada sa dolaskom Silajdžića. Dogovoreno u Turskoj, zakazano, i odjednom se pokvario avion. Znači da je tu nekom bilo stalo malo do slikanja i simbolike a da se ništa ne uradi. To je pogrešan metod. Znači, potrebno je zbližavanje, razmjene posjeta, saradnja, ali se mora temeljito prići tom pitanju, uključujući bošnjačko pitanje. Bošnjaci su jedini narod u Srbiji koji nema svoju nacionalnu državu, nemojte to nikad zaboraviti. Neki će to da shvate kao moj zahtjev za nacionalnu državu, a neki će to da shvate kao ukazivanje na taj problem.

Kako vi to shvatate? Da li je to ovo, ili ono?

To je ukazivanje na problem, kao na izvor naše nesigurnosti.

A šta je za vas domovina?

Za mene je domovina država u kojoj se osjećate kao u svome domu, toplo, sigurno, prijatno.

U kojoj se državi osećate kao u svom domu?

Ja se u državi Srbiji ne osjećam kao u svom domu. I ja se borim da je doživim kao domovinu. Čak i ova sva moja retorika ima pravac da natjeram Srbiju da me prihvati kao svog građanina, što je uslov da je ja doživim kao domovinu. Srbija mene i dalje ne prihvata kao svog ravnopravnog građanina, kako je ja mogu primiti kao domovinu?

Hoćete li vi da pravite političku stranku?

Nemam nameru. Ali verujem da će ovi izbori promijeniti političku sliku Sandžaka, iz prostog razloga što očekujem da će se porazom Ugljanina i Ljajića pojaviti implicitno ogroman politički nepokriven prostor.

Nigde ne idete bez telohranitelja i džipova. Od čega se štitite, kao verski lider trebalo bi da budete prihvatljivi svuda?

To znači da se ne osjećam zaštićenim mehanizmima države Srbije. A što se tiče automobila, dakle, svi automobili koji su meni na raspolaganju su privatno vlasništvo ljudi, mojih prijatelja, članova Islamske zajednice, koji smatraju da zbog ugroženosti moje bezbjednosti, a zbog činjenice da ne mogu da se oslonim na BIA, ni na policiju, jedini način zaštite moje bezbjednosti jeste da se ne vozim dugo u istom automobilu. I onda to izgleda kao raskoš.

Mene zanima od koga dolazi opasnost po vaš život.

Pa vidite, prvo ako se neko odlučio da cijepa Islamsku zajednicu da bi Bošnjake i muftiju stavio pod kontrolu, i da bi zaustavio taj proces razvoja Bošnjaka, i ako živimo u državi gdje je još jako mnogo kojekakvih legija i legionara, onda... Dođite na jug Srbije pa ćete se uvjeriti.

(Razgovor vodila Danica Vučenić)