Poslednji kosovski boj

(Fokus, 6.8.2011)

"Biti il' ne biti? - pitanje je sad. Je l' ljepše u duši trpjeti praćke i strijele sudbe objesne, ili na oružje protiv mora bijeda dići se, i borbom učiniti im kraj?" (Šekspir, Hamlet)

Šteta je što Srbija u ovom času nema za svog lidera izvjesnog socijaldemokratu, prvog ratnika Federacije. On je Hrvatima zaprijetio da ako i pomisle da ostvare neku svoju autonomnu oblast te da tako, po njemu, otkinu dio bošnjačkog lebensvelta (životnog prostora), da će biti krvi do koljena, tako da će sadašnje klanje u Libiji biti Diznilend u odnosu na ono što bi se u Federaciji dešavalo.

Isti socijaldemokrata vidi sebe i kao Valtera (Tita) koji brani multikulturno muslimansko Sarajevo i Federaciju, a sutra, ako On bude htio, i cijelu BiH. Mašalah (MA ŠA ALLAH, božja volja)! Dakle, da je taj strašni ratnik vođa Srbije umjesto sadašnjeg predsjednika srbo-Gandija, sredio bi za tili čas međunarodnu zajednicu, NATO i specijalne policijske snage Albanaca i zavijorio srpsku zastavu nasred Prištine za sve vijeke vjekova.

Nažalost, Srbi nisu te sreće da imaju takvog vođu, pa iz dana u dan tonu u sve veće samoponiženje. Ono malo Srba što je ostalo na Kosmetu prepušteno je samo sebi i vode svoj posljednji smrtonosni boj kako protiv svojih susjeda Albanaca, tako i protiv najmoćnijih NATO zemalja Zapada.

Njihova braća s druge strane, silom oružja uspostavljene granice, bez ikakvog vidnog interesa gledaju novu srpsku Golgotu koja je, možda, i dogovorena sa Zapadom od strane srbo-Gandijevaca. Bit će malo medijskog pisanja, preostali Srbi će se iseliti sa Kosmeta i bura u čaši vode ubrzo će se smiriti, a ostatak Srbije biće u Evropi. Tako su, s izvjesnom vjerojatnošću da je to točno, projektirali srbo-Gandijevci, istaknuti miroljupci i fanatični pobornici međunarodnog prava. Doduše, postoje u Srbiji i oružane snage, ali one se, kako je više puta rečeno, upotrebljavaju jedino protiv srpskih huligana!

Situacija na Kosmetu je, međutim, očajnička po tamošnje Srbe. Okupacione NATO snage (potpuno je svejedno kako se zovu: EUFOR, EULEKS, itd.) koje slijede upute političkih vrhova najmoćnijeg dijela Zapada, otvoreno surađuju s vlastima nelegalno proklamirane države Kosovo. Otužno je gledati kako kosmetski Srbi pregovaraju s komandantima okupacionih NATO snaga.

Ti generali su olovni vojnici prvenstveno SAD, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, i njima je dato naređenje da nelegalne albanske vlasti zauzmu svoje nove granice. I nikakvi pregovori s ovim olovnim vojnicima, pregovori koji se, u stvari, svode na nemilosrdno ponižavanje Srba, neće ove direktive promijeniti.

Sve u svemu, situacija se svodi na sljedeće. Kosmetski Srbi su prepušteni sami sebi na milost i nemilost pošto beogradske vlasti osim jalove retorike i otužne patetike, neće ni prstom mrdnuti da im pomognu. Mada, istini za volju, Srbija, prema Kumanovskom sporazumu iz 1999, ima pravo da na Kosmetu drži oko tisuću vojnika, policajaca i carinika. Ali beogradske vlasti, koje toliko cijene međunarodno pravo, toga nikako da se sjete! Povrh svega, kosmetski Srbi, prvenstveno oni do Ibra, nemaju nikakvog adekvatnog oružja kojim bi se suprotstavili okupacionim snagama. Drugim riječima, ako žele da ne izgube svoja tisućljetna ognjišta, preostaje im jedino, ono što je za beogradske vlasti tek neplodna retorika, gandijevski način borbe. Moraju, dakle, održati barikade koje su uspostavili, biti neprekidno i masovno na njima i, bez ikakvog nasilja, iskazati svijetu dostojanstvo i ljubav prema svojoj rodnoj grudi. Ako se nekoliko desetaka tisuća Srba bude, u ovom smislu, beskompromisno ponašalo, NATO okupacione snage biće nemoćne. Dilema kosovskog raspeća Srbije: otići-pobjeći ili ostati, jeste hamletovska, ali vrijedi i pokušati i istrajati u borbi za svoj duhovni i teritorijalni identitet.