Hrvatska se ne treba ispričavati zbog NDH

(Jutarnji list, 7.4.2010)

Naravno da je DŽejms Biset, bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji koji je zatražio da se Hrvatska ispriča zbog endehazijskih zločina, duboko kompromitiran i irelevantan kada je riječ o bilo čemu što se tiče ratova na prostoru bivše SFRJ: čovjek je, naprosto, bio svjedok obrane na suđenju Slobodanu Miloševiću. Biset je, dakle, ili plaćeni velikosrpski lobist ili osoba s posve neprihvatljivim moralnim stavovima.

Beogradsko polupokajanje

Naravno da se Bisetov članak u Christian Science Monitor-u pojavio baš kada je međunarodna zajednica ocijenila srpsku ispriku za Srebrenicu nedovoljnom: na naslovnici International Herald Tribune-a objavljeno je da Europska unija neće uspostaviti bliže odnose sa Srbijom na temelju službenog srpskog dokumenta/isprike o Srebrenici.

Međunarodna je zajednica, dakle, odbila beogradsko polupokajanje za genocid u istočnoj Bosni pa se, eto, odmah našao netko tko će pokušati podsjetiti svijet na navodnu povezanost Republike Hrvatske i NDH kako bi se stvorila famozna ravnoteža krivnje.

S takvim se procesima suočavamo od 1990. godine do danas.

Republika Hrvatska je nastala na temeljima ZAVNOH-a, međunarodno priznanje dobila je slijedom Ustava iz 1974, te nema nikakve formalnopravne veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom.

Naposljetku, naravno da se Republika Hrvatska ne treba ispričati zbog strašnih zločina što ih je počinila Nezavisna Država Hrvatska.

Republika Hrvatska ni na koji način nije sljednica Nezavisne Države Hrvatske.

U hrvatskom se Ustavu jasno kaže da se Republika Hrvatska, među ostalim, temelji na ZAVNOH-u. ZAVNOH je bio političko tijelo partizanskog pokreta u Hrvatskoj, koji je ratovao s ustašama. U hrvatskom Ustavu, dakle, jasno piše kako se Republika Hrvatska temelji na onom političkom tijelu koje je formalno ratovalo protiv Nezavisne Države Hrvatske. Samim tim, svaka rasprava o eventualnoj hrvatskoj isprici zbog endehazijskih zločina postaje besmislena.

Uostalom, i sami utemeljitelji Republike Hrvatske, poput Franje Tuđmana i Josipa Manolića, osobno su ratovali protiv NDH.

Relativiziranje krivnje

Pokušaj umirovljenoga kanadskog diplomata Biseta da relativizira srpsku krivnju za Srebrenicu prozivanjem Republike Hrvatske zbog ustaških zločina bio bi nam politički uglavnom irelevantan da ne pruža strahovito jaku povijesno-političku pouku. Hrvatska se, dakle, od svih takvih napada, koji se oslanjaju na navodni kontinuitet NDH i Republike Hrvatske, uvijek uspješno branila zato što je imala hrvatske partizane, ZAVNOH i Josipa Broza Tita. Josip Broz Tito, neovisno o jezivim masovnim zločinima za koje sigurno jest suodgovoran (mislimo, prije svega, na Blajburg i Križni put), jest preveo Hrvatsku na pobjedničku stranu u Drugom svjetskom ratu.

Josip Broz Tito onaj je državnik – usprkos tome što jest bio komunistički diktator i, samim tim, autentični protudemokrat – koji je i današnjoj Republici Hrvatskoj omogućio da sa sebe uspješno zbaci stigmu Nezavisne Države Hrvatske i ustaškog pokreta. Utoliko je famozna Tuđmanova rečenica “Da nije bilo Tita, ne bi bilo ni nas” apsolutno točna.