Evroatlantske ili evroazijske integracije

(Fokus, 6. 11. 2011)

Prije tjedan dana, u prvom dijelu ovog teksta o položaju Republike Srpske u kontekstu svjetske geostrategije, iznio sam slijedeće teze:

- Na temelju nekoliko indicija čini se, s velikim stupnjem vjerojatnosti, da će doći do prekrajanja granica na Balkanu, a i da će, pored Srbije, time biti zahvaćena Bosna i Hercegovina. Po ovom mogućem scenariju RS bi bila prepolovljena, a i istočni dio bi se raspao na nekoliko dijelova, dok bi zapadni dio gravitirao Zagrebu;

- Ako je to tako, onda NATO nema nikakvog interesa da primi BiH kao članicu jer bi tada morao garantirati njene granice. NATO sada u toj zemlji ima vojne baze i "svježu krv" za svoje vojne, "humanitarne" ekspedicije pa mu više nije ni potrebno;

- Naravno, uvijek je moguće da je ova hipoteza pogrešna, ali veliko možda što se tiče Bosne i Hercegovine, i da će "Veliki brat" insistirati na centraliziranoj BiH državi gdje će Bošnjaci imati punu kontrolu nad glavnim političkim i ekonomskim polugama;

- SAD su svjesne da njihova podrška Bošnjacima implicira i postojanje značajnih terorističkih elemenata. Ali, to je strategija ove velesile. Da bi opravdala svoju navodnu borbu protiv svjetskog terorizma koja krije imperijalističke ciljeve, Amerika je pokrenula takozvano arapsko proljeće što je uglavnom rezultiralo stvaranjem islamsko-fundamentalističkih režima;

- Što bilo da bilo, SAD, uz izdašnu pomoć Srbije, rade intenzivno na islamizaciji Balkana, a posebno to isto rade u BiH. Tako se na našim područjima sve jasnije ističe granica između islamskih i kršćanskih zemalja.

- Usprkos onome što Amerika radi za njih, Bošnjaci su u procijepu jer ona istovremeno uništava velik broj muslimana u Africi, te na Bliskom i Srednjem istoku.

Bošnjaci napokon "otvorili dušu"

Da između Bošnjaka/Muslimana i Amerike postoji "neka tajna veza", međusobna ljubav koja je Bošnjacima omogućila da imaju sadašnji privilegirani položaj ali i mržnja zbog globalne američke politike prema islamu, potvrdili su mnogi bošnjački intelektualci. Naime, ovih su dana članovi Predsjedništva BiH primili pismo od američkog predsjednika Obame koji zabranjuje BiH da u Savjetu sigurnosti glasa za prijem Palestine u Ujedinjene nacije, a van direktnih pregovora između Palestinaca i Izraelaca. Svoje razočarenje nisu krili u izjavama dnevnom listu "Avaz" od 4. 11. 2011, (str. 2-3). Evo nekih izjava:

- Kako se suprotstaviti nekome ko je glavni regulator međunarodnih odnosa? Ako izgubimo njihovu podršku, pitanje je ko će nas podržavati i hoćemo li uopće opstati. (profesor H. R.)

- Profesor E. I. kaže da su u poruci bh. državnom vrhu bitne dvije stvari. Jedna je da to traži Amerika, a znamo što Amerika znači za nas. Drugi moment je da je istina i pravda na račun palestinskog naroda, i sad je dilema što učiniti.

- Slično govori profesor Š. F., te profesor N. M.

Posebno je uočljiv stav analitičara T. L. koji još jasnije govori o bezuvjetnoj pomoći SAD Bošnjacima u posljednjih 20 godina, a upušta se i u religijske strateške konfrontacije tipa "Hantington" (str 3):

- Obamino pismo tretira jednako specifično pitanje Palestine. Bošnjaci bi, u tom pogledu, trebali biti posebno osjetljivi, imajući u vidu da su SAD i vojno intervenirale na strani branilaca BiH.

To je, prema svim relevantnim izvorima, bilo prvi put u historiji da jedna moćna, zapadna sila otvoreno i vojno intervenira u ratu na strani koja je većinski muslimanska, a protiv agresora koji je iz većinski kršćanske države.

Alal mu vjera! Ako se isključe etikete: branilac i agresor, ni ja "čuveni veliki islamofob" koji odavna upozorava na ove činjenice, a zbog kojih sam dobrim dijelom i bio okarakteriziran kao islamofob, ne bih to mogao bolje reći. Ili je, možda, "pod mojim utjecajem", ova vrst bošnjačkih intelektualaca i sama postala islamofobna.

Sada se vidi jedinstvo ali i razlika između vehabija i dijela bošnjačke intelektualne elite, naravno ne cjelokupne jer mnogi bošnjački intelektualci, iako u manjini, istinski optiraju za evropsku, građansku državu:

Iako imaju iste krajnje ciljeve, vehabije bez kalkuliranja, i po potrebi preko terorizma, reagiraju na politiku SAD prema muslimanima na Bliskom i Srednjem istoku, dok proislamistički nastrojeni Bošnjaci privremeno zadržavaju bijes i ogorčenje povodom antiislamske SAD politike u Aziji jer još uvijek trebaju Ameriku kako bi učvrstili aktualnu ideologiju političkog islama na Balkanu.

Gdje je interes Republike Srpske

Na to pitanje odgovor nije težak, ali okolnosti čine logiku ponašanja izuzetno teškom. Za sada izgleda jasno da će se proces islamizacije učvrstiti u Federaciji, a na štetu Hrvata koji će se, u nešto dužem roku, prepoloviti. Bošnjaka je tamo četiri puta više pa će uz pomoć malih hrvatskih ikebana partija ovaj proces, ako se neko čudo ne desi, uspješno dovršiti. Privreda Federacije oslanjat će se na Tursku i (ostale) islamske zemlje, a šerijatski zakon, u početku prikriveno, postat će na duži rok dominantan. Napomena. Ovo je konstatacija postojećeg trenda u Federaciji, a ne moralni stav. Autor ovih redaka smatra da Bošnjaci imaju potpuno pravo na izražavanje svoje duhovnosti i organizaciju života s tim u skladu, ali da to ne bude na štetu drugih naroda.

Suživot je s Bošnjacima, naravno, ne samo moguć nego i nužan, ali će vanjskopolitička i ekonomska orijentacija kršćanskog svijeta u regiji biti u mnogo čemu različite.

Isključimo za sada mogućnost raspada Republike Srpske i zamislimo njen visok i trajan oblik samostalnosti kao i teorijski model koji omogućava izražavanje njene volje da uđe u euroatlantske integracije. Da li je to strateški opravdano?

- U moralnom pogledu je apsolutno neopravdano. NATO već dvadeset godina uništava sve što je srpsko, uvodi ekonomske sankcije, bombardira, otkida teritorije, a to i sada intenzivno čini na Kosmetu;

- U ekonomskom pogledu, stvar je jednako loša. Euroatlantski blok je okupirao i kolonizirao ovo područje, nametao i održavao lokalne mafijaško-političke strukture, naredio i tolerirao pljačkašku privatizaciju. Rezultat je, kao i u ostalim nerazvijenim zemljama svijeta, ogromna korupcija, masovna nezaposlenost i glad. A sama pomoć je više ličila na pranje novca nego na stvarnu pomoć; ne zaboravimo da je u posljednju deceniju i pol "nestalo" oko 10 milijardi KM (a možda i eura) od donacija koje su pristizale u BiH. Ne smije se zaboraviti ni to da su donacije prvih desetak godina pristizale prvenstveno u Federaciju.

Povrh svega, Zapad nam može jedino ponuditi priču o ljudskim pravima i prosperitetu kada jednog lijepog dana, najoptimističnije za dvadeset godina, uđemo u Europu. Međutim, tamo gdje istinski ima sirovina i tržišta, to je Rusija i euroazijske integracije koje ona u ovom času poduzima. Evropa to polako shvaća i sve se više orijentira prema Istoku.

Što da se radi

- Da bi RS predupredila svoj mogući raspad, SNSD, koji i sam ima problema s unutrašnjim jedinstvom, ne smije se više oslanjati na krhku koaliciju koja ga održava na vlasti i trebalo bi da uđe u koalicioni savez sa SDS. Politički jedinstvena RS bila bi mnogo tvrđi zalogaj za one izvana koji žele njen raspad;

- Moraju se, što je moguće prije, uspostaviti specijalne i paralelne veze s Hrvatskom stvarajući tako blok: RS-Srbija-Hrvatska;

- U BiH bi trebalo, unutar postojećih pravnih okvira, da RS stvori međuopćinski savez a hrvatskim područjima, administrativno i ekonomski;

- Trebalo bi uspostaviti znatno bolje ekonomske veze sa Federacijom;

Trebalo bi prihvatiti svaki kapital, naravno i onaj iz islamskog svijeta, koji ne dovodi u pitanje entitetsku (dejtonsku) samostalnost RS;

- Trebalo bi da Narodna skupština RS izglasa, kao i Srbija, zakon o vojnoj neutralnosti;

- Trebalo bi da se posvuda evidentiraju viškovi radne snage i da se ona preusmjeri ka novoformiranim kompanijama koje će poduzeti niz javnih radova;

- Trebalo bi formirati tehnički visokosofisticirana udružena poljoprivredna dobra kojima će se garantirati ekonomski isplativ otkup njihovih proizvoda;

- Trebalo bi formirati jedinstveni sindikat privrede i budžetskog domena;

-Trebalo bi ojačati ulogu malih akcionara u privrednom životu RS;

- Trebalo bi osigurati, pored onoga što se radi na europskim, a ne euroatlantskim integracijama, status pridruženog člana aktualnih euroazijskih integracija.