Dejton zauvijek

(Nezavisne novine, 05.06.2009)

Kada je Klub poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, prije više od godinu dana, u februaru 2008. godine, Predstavničkom vijeću Parlamentarne skupštine BiH, podnio Prijedlog deklaracije o odgovornosti, bošnjački poslanici su rekli da je ne prihvataju, ali neće je ni odbiti.

Procijenili su da bi prihvatanje takvog dokumenta sa Republike Srpske moglo skinuti izmišljene optužbe za secesiju, separatizam i rušenje Dejtonskog sporazuma. U toj deklaraciji predložili smo ono što su principijelni stavovi koje iznosimo od nastanka SNSD-a i što piše u Dejtonskom sporazumu.

U deklaraciji smo pozvali na očuvanje stabilnosti i definisanja uslova za nesmetano funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao zajedničke države stvorene mirovnim sporazumom, uz neophodnost sticanja statusa kandidata BiH za članstvo u Evropskoj uniji kao i višeg stepena ka članstvu u NATO paktu. Konstatovali smo da je Bosna i Hercegovina ustanovljena kao složena država sastavljena od dva entiteta - Federacije BiH i Republike Srpske, čime je definitivno potvrđen status Republike Srpske kao državotvornog entiteta.

Deklaracija potvrđuje da je Bosna i Hercegovina zajednička država tri konstitutivna naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata i ostalih naroda i građana, a da se njena ustavna struktura može razvijati na osnovu dogovora i konsenzusa kao temeljnih vrijednosti svake višenacionalne države. Naglasili smo da su neprikosnoveni temeljni principi postojanja Bosne i Hercegovine - njen suverenitet, politička nezavisnost u skladu s međunarodnim pravom i teritorijalni integritet, uz nepovredivost međunarodno priznatih granica.

Deklaracijom smo rekli da Bosnu i Hercegovinu mogu očuvati i učiniti demokratskom i prosperitetnom samo njeni narodi i građani, neposredno i putem dijaloga političkih predstavnika izabranih na slobodnim i demokratskim izborima. Samo tako usaglašena rješenja su garancija njihove provodivosti. Pozvali smo da nakon toliko godina od završetka tragičnog rata, Bosna i Hercegovina krene putem novog i odgovornog početka koji bi omogućio stabilan politički i ekonomski razvoj cijele zemlje i time ubrzao njen put ka evroatlantskim integracijama.

To podrazumijeva prestanak postojanja institucije visokog predstavnika i njeno potpuno prerastanje u specijalno predstavništvo Evropske unije. Zato u deklaraciji piše da Evropska unija za Bosnu i Hercegovinu nije samo politički cilj, već uslov dugoročne stabilnosti, pa je u skladu s tim nezamjenjiva uloga evropskih institucija kroz razumijevanje i svaki vid podrške. Evropska budućnost Bosne i Hercegovine gradi se saradnjom, tolerancijom i razumijevanjem, bez uslovljavanja i nametanja rješenja bilo kome i od bilo koga.

Deklaracijom smo potvrdili svoje opredjeljenje za trajan mir u Bosni i Hercegovini, zahtjevom da kontingent evropskih vojnih snaga ostane na tlu BiH, sve do njenog članstva u Evropskoj uniji. Te strane vojne snage treba da budu nepristrasna garancija za sve stanovnike BiH.

Tako piše u SNSD-ovoj deklaraciji o odgovornosti, kojoj su opet prišili da je poziv na secesiju. Iako smo prepisali odredbe Ustava BiH, iako smo se zalagali za ostanak EUFOR-a, iako smo tražili ubrzaniji put ka NATO-u . I tada i sada izvrće se teza. Zapravo, smeta principijelan stav da institucija visokog predstavnika preraste u specijalno predstavništvo Evropske unije. To se u iskrivljenim izvještajima za Brisel i Vašington predstavlja kao zahtjev za secesiju Republike Srpske. Tako iskrivljeni izvještaji služe za iskrivljenu politiku. Ima mnogo izmišljotina, podvala i laži, poput one o štampanju glasačkih listića za referendum o nezavisnosti.

Mnogo puta sam rekao da vlast Republike Srpske ne čine avanturisti, da smo svjesni regionalnog aspekta stabilnosti, da želimo jasne odnose i čiste račune, baš onako kako piše u Dejtonskom sporazumu, što je, po njegovom slovu, a ne po izmišljenom duhu. Svjesni smo da bi svaka nepotrebna avantura stavila Republiku Srpsku u težak položaj, a ne želimo ni sebi ni drugima vječito neprijateljstvo.

Dejtonski sporazum je međunarodni ugovor, Republika Srpska ga poštuje i to traži i od drugih. To je naše pravo, jer je Republika Srpska potpisnik svih jedanaest aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji se čuva u Ujedinjenim nacijama. Mi smo legalisti i na taj način ostvarujemo legitimne interese Republike Srpske. Očigledno, drugi to nisu, jer uporno odbijaju da prihvate Dejtonski sporazum, krše taj međunarodni ugovor, insistiraju na promjeni ustavnog uređenja koja bi od BiH napravila unitarnu državu, s jakim centralnim institucijama. To se pokušava pod plaštom reformi svega i svačega, pravdajući takve poteze evropskim integracijama. Kada pitamo da li je to evropski standard, pogotovo u složenim državama koje su čak jednonacionalne, poput Njemačke, kažu nevoljko: "Pa, nije."

Od unitarne BiH, do države Bošnjaka muslimana, po receptu i zahtjevima njihovog najvećeg političkog autoriteta, reisa Mustafe Cerića, ima samo polukorak. Imamo pravo da se tome suprotstavljamo kao državotvorni entitet koji ima svoju međunarodnu potvrđenost iz Dejtona i Pariza i od toga nećemo odstupiti. Pravo je institucija Republike Srpske da insistiraju na Dejtonskom sporazumu kao osnovu nastanka i postojanja BiH. To pravo ne može niko oduzeti, kao što ne može uskratiti pravo da se na antidejtonske nasrtaje odgovori jasnim dejtonskim stavovima.

Oni koji u svojim glavama još vode rat, žele upregnuti Evropsku uniju i SAD da pod firmom nedovršenog posla, prave novi ustav i državu po mjeri jednog, suprotno legitimnim interesima drugih naroda u BiH. Tako nešto samo može produbiti podjele, pojačati tenzije i BiH učiniti još zaostalijom u svakom pogledu. Zašto bošnjačkim političkim strukturama, umjesto napretka po osnovu mogućih dogovora konstitutivnih naroda, više odgovara da stalno okrivljuju Republiku Srpsku što nije za reforme po njihovim zamislima? Time zapravo zaustavljaju BiH na putu pomirenja, povjerenja i stvaranja zajedničkih interesa.

Pitam i one druge, kojima su puna usta cjelovitosti BiH: Zašto sprečavaju da BiH podnese zahtjev za članstvo u NATO-u? Primaju Albaniju i Hrvatsku, što znači čuvanje njihovog teritorijalnog integriteta, ali takvo čuvanje još nije predviđeno za BiH. Insistiranje na promjeni ključnih dejtonskih rješenja koja ne mogu proći bez konsenzusa koga, očigledno, nema i ne može biti, rađa sumnju u krajnji opstanak jedino moguće dejtonske BiH.

Za mene i za stranku na čijem sam čelu, ne postoje ni autoriteti ni razlozi da dozvolimo da se oduzimanjem nadležnosti od Republike Srpske napravi prazna ljuštura i da to bude upakovano u reforme radi integracija. Vlast Republike Srpske samo sprovodi ono što je interes njenih stanovnika. To je potpuno legitimno i legalno, to doprinosi očuvanju mira i stabilnosti u BiH i regionu.

Naše protivljenje protivpravnom djelovanju OHR-a i "reformama" čiji je cilj unitarizacija, a ne evroatlantske integracije, sada zovu nacionalističkom retorikom. A, mi smo protiv kršenja Dejtonskog sporazuma, protiv nametanja zakona, kojima se pokušava uz stranu pomoć, pritiske, ucjene, političke progone i nazor stvoriti država po mjeri većinskog bošnjačkog naroda, jer smatramo da je to suprotno i njegovim dugoročnim interesima života u zajedničkoj državi.

(Autor je premijer RS i predsednik SNSD)