Da li je moguća secesija Republike Srpske

(Fokus, 5. 12. 2011)

Secesija znači otcjepljenje, odvajanje. Ovaj se termin upotrebljava u politici kada se stanovnici nekog područja organizirani u politički/vjerski/nacionalni pokret teritorijalno odvajaju od ostatka neke državotvorne cjeline. U našem kontekstu se često govori o mogućem odvajanju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Moćnici svijeta neke secesije toleriraju i ponekad vojno podupiru, a neke ne. Tako su bile tolerirane secesije Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije, te Kosmeta od Srbije, a istovremeno oni ne misle tolerirati secesiju RS od BiH. Logika moćnika Zapada koji misle da vladaju svijetom je, kao i kod Božje volje, apsolutno misteriozna i to zbog toga što se, u suštini, svodi na američke nacionalne interese koji su daleko od toga da budu europski. Primjera za ovu tezu je bezbroj i uzmimo samo jedan: OSCE (Organizacija za bezbjednost i europsku kooperaciju) ima uvijek na svom čelu nekog Amerikanca.

Petak, 02/12/2011

Ulazim u svoj ured. Tajnik mi donosi jedan srbofopski list iz Federacije i pokazuje mi članak sa slikom korica jedne knjige sa naslovom "Secesija - zbornik naučnih radova", a koja je navodno snimljena u palači Predsjedništva RS. Ovaj dnevni list sugerira da se tu radi o Dodikovim tajnim planovima kojima se priprema otcjepljenje Republike Srpske, a traži se moj komentar. Nemam pojma o čemu se radi i silazim kat niže. Ulazim u Sekretarijat predsjednika da vidim tu publikaciju. Sekretarica mi veli da je za to čula, ali da knjige nema. Napokon, dobivam knjigu i listam je. Uhvati me smijeh, jer sam tu istu kupio prije par mjeseci na beogradskom sajmu knjiga. Radi se zaista o zborniku radova o secesiji anglosaksonskih autora. Nema tu ni Dodika, ni RS.

Ali su mene u tom času mučile druge brige. Iako sam profesor fakulteta i potpredsjednik republike, podstanar sam. Našao sam neki stančić od 40 kvadrata kojeg bih kupio na kredit, pa sam tražio nekog tko bi mi pomogao u razumijevanju pravne procedure oko kreditiranja. I dok sam istovremeno razmišljao o secesiji i kreditu, naišao je Dodik. Zamolim ga za minutu vremena. Sjednemo u susjednu praznu prostoriju. Nakon "kako zdravlje", pita me što mislim o knjizi o secesiji. Odgovaram da sam tu knjigu kupio prije par mjeseci i da je ona pravne prirode, ali da secesije u doba ovog novog svjetskog poretka nemaju nikakve veze s argumentima prava nego s argumentom sile. Iskorištavam priliku i postavljam mu glupo pitanje u vezi s kreditnim olakšicama. On vidi da nismo na istim valnim dužinama, kaže da mu se žuri i rastajemo se.

Srpstvo se brani na Kosovu

Naknadno sam shvatio koliko sam ispao neumjestan kada sam Dodiku postavio pitanje o kreditiranju stana. Bio sam ljut na samog sebe i počeo sam razmišljati o nasilju, secesiji i nacionalnom identitetu. Misaoni tok me je doveo do Kosmeta, gdje sam Srbima na sjeveru sugerirao da se oforme kao jedinstveno političko tijelo na tom teritoriju koje će, mada autonomno, i dalje biti u sastavu Srbije, jer će tako lakše prezentirati svoje stavove pred međunarodnom javnošću. Oni su taj prijedlog odbili, mada mislim da će to na kraju, ipak, učiniti.

Situacija je, po mom mišljenju, slijedeća. Srbijanska politička elita na vlasti je Kosmet otpisala zato jer se nada da će tako lakše ući u Europu. Najveći dio Srba koji su dolje ostali nakon NATO okupacije 1999. skoncentriran je sjeverno od Ibra i živi tamo kao u koncentracionom logoru okružen bodljikavom žicom postavljenom od NATO i vlastitim barikadama. Atmosfera je slična onoj u Varšavskom getu 1944. kada su se Jevreji digli na ustanak protiv nacista da bi konačno svi bili pobijeni. Otpisivati jedan dio svog teritorija i ne boriti se za njega, pokazalo se u povijesti za mnoge zemlje pogubnim. Treba se samo sjetiti pogrešnog mišljenja tadašnjeg jugoslavenskog rukovodstva koje je smatralo da odlazak Slovenije iz SFRJ neće biti štetan po cjelinu zemlje. Nakon toga je raspad Jugoslavije bio neminovan. Mutatis mutandis, ista bi se stvar mogla desiti Srbiji, jer bi nakon Kosmeta na red, što se tiče secesija, zasigurno došle Vojvodina i Raška oblast (Sandžak). A nakon toga bi se uništavanje srpstva vrlo brzo nastavilo i u Republici Srpskoj. Jer uništavanje svega što je srpsko na Balkanu je glavni cilj takozvane međunarodne zajednice.

U stvari, ono što se desilo na sjevernom dijelu Kosmeta u mnogočemu je pomutilo račune "velikom bratu" i njegovim vazalima i snagatorima. Tamo su se Srbi, na gandijevski način, suprotstavili i okupatorima i prilježnoj srbijanskoj političkoj eliti. Kako će se ta neravnopravna borba završiti, neizvjesno je, ali već sada poprima oblike antičke tragedije.

Što se planira s Republikom Srpskom?

Ja sam u više navrata pisao i govorio o tome da granice na Balkanu još nisu fiksirane. Po mom mišljenju, neočekivani otpor Srba na sjevernom dijelu Kosmeta (a možda i, dodatno, afera s Iranom?) poremetio je planove svjetskim silnicima u pogledu RS. Njihov cilj je bio da izazovu institucionalnu, produženu krizu oko konstituiranja vlasti na nivou BiH i da onda "s pravom" interveniraju. Dodik je to intuitivno shvatio i bio je spreman na sve vrste kompromisa. Ali se uvijek nađe netko tko će omesti konstituiranje državne vlasti.

U međuvremenu, "međunarodna zajednica" je "povela 1:0" prisilivši RS da se kod Brčkog odrekne svog teritorijalnog kontinuiteta. Stvar je, za sada, simboličkog značenja, ali sa nesagledivim posljedicama. O tome da će se RS i stvarno podijeliti na pritisak i po volji "međunarodne zajednice" ako se nešto ne uradi, već sam pisao u "Fokusu".

Što bilo da bilo, čim Amerika sredi stvari na Kosmetu, tako što će Srbija de fakto priznati drugu albansku državu, na redu je Republika Srpska. Ja više ne vjerujem, iako je i takav scenario moguć, da je na dnevnom redu centralizacija BiH u korist Bošnjaka. Berlin u ovom času prikriveno aktivno podržava Hrvate vjerojatno svjestan da se širenje islamizacije na Balkanu mora spriječiti, a Amerika ova nastojanja Njemačke neće moći u potpunosti kontrirati.

S druge strane, "veliki brat" želi, insistirajući na islamizaciji ovih prostora, želi, kao što je prethodno rečeno, da satre sve što je srpsko (po njemu, potencijalno rusko). U tom smislu, varijanta cijepanja RS na dva dijela, s tim da se i istočni dio RS razbije na dva dijela kako bi se omogućilo spajanje Sarajeva sa Sandžakom, nije toliko nemoguća.

Da li je secesija RS moguća?

U svjetlu prethodnih razmišljanja, RS će morati nešto preventivno poduzeti ukoliko se nagovještaj mojih pretpostavki pojavi teorijski i praktično. Otvorena secesija najvjerojatnije nije moguća. Za to je potrebna snažna podrška onih koji bi mogli parirati Zapadu. Ali, ako to vrijeme dođe, možda će se morati ići na jednostrano proglašenje RS kao konfederalne jedinice u okviru BiH. Entitet u međunarodnom pravu ima krajnje nejasno značenje, dok kod konfederacije tih nejasnoća uglavnom nema. To će vrlo brzo biti moguće ostvariti kao realistično rješenje BiH krize koja namjerno (re)producira i služi zato da bi se srpski narod u ovoj "nemogućoj državi" (Nenad Kecmanović) bacio na koljena teritorijalno i duhovno. Bilo bi dobro da, s tim u vezi, dođe do formiranja latentne koalicije između SNSD i SDS unutar RS, kao što je to urađeno između te dvije stranke na nivou BiH. Na ruku ovoj konfederalnoj opciji stoje i nesređeni odnosi u Federaciji. Podršku RS kao konfederalnoj jedinici bi zasigurno dala i ruska Duma, kao i budući novoizabrani predsjednik Rusije.

Naravno, daj Bože da do ovakvog scenarija ne dođe i da je Dodikov taktički genije u stanju parirati nastojanjima uperenih protiv RS. Ipak, ni najbolja taktika ne može imati puno uspjeha protiv dobro koncipirane strategije u kojoj se "veliki brat" već izvještio djelujući protiv svih onih kojima je želio naškoditi.