Odgovor Dodiku - Ukidanje kriminalnog Inckovog "zakona" ključno je pitanje za Republiku Srpsku i srpski narod

Nezavisne novine su u broju od 3. februara ove godine objavile kolumnu gospodina Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH. S obzirom na to da se gospodin Dodik u svojoj kolumni sve vrijeme obraća meni lično, ne mogu a da mu ne odgovorim, i to kao čovjek čovjeku, sa najboljim namjerama ne samo prema njemu lično, već prije svega, bolje reći iznad i njega i mene, u najboljoj namjeri prema našoj Republici Srpskoj.

Ovaj odgovor najprije sam 3. februara 2022. godine poslao Nezavisnim novinama, sa molbom da ga objave, ali su mi veoma brzo, za nekih pola sata odgovorili kako su odlučili da ne objavljuju ovaj odgovor. Žao mi je zbog toga.

Gospodine Dodik, u Vašoj kolumni kažete kako ste iznenađeni da mi je promaklo da je Narodna skupština Republike Srpske 1. februara na dnevnom redu imala političko-ekonomsku situaciju u BiH i da je "otud i niz zaključaka koje je Skupština usvojila”. Nije meni promaklo ništa, pa ni naziv dnevnog reda te skupštinske sjednice.

Ako su problem sadašnja zakonska rješenja o toj banci u vezi sa tim, pa zašto onda u prvofebruarskim zaključcima Narodna skupština ne predloži da se hitno ide sa prijedlogom dopuna Zakona o Centralnoj banci BiH, kojima bi joj bilo omogućeno, da ne kažem naloženo, da toliki višak novčanih sredstava kreditno plasira u domaću privredu

U vezi s tim moram primijetiti da u prvofebruarskim zaključcima Narodne skupštine nema ničega što bi govorilo o stanju makroekonomske politike, njenim pokazateljima, a kamoli o prijedlozima u kom pravcu bi tu politiku trebalo popraviti, pa i tako što bi višak od 400 miliona evra, koliko iznosite da ima viška novca u Centralnoj banci BiH, bio ulagan u vidu kreditnih sredstava koja bi ta banka dodjeljivala poslovnim subjektima u BiH. Pa ta banka prema Ustavu BiH ima nadležnost za monetarnu politiku, čiji ciljevi su, između ostalog, visok nivo proizvodnje, visoka stopa privrednog rasta i visoka stopa zaposlenosti, a toga nema bez odgovarajuće proaktivne kreditne politike Centralne banke.

Ako su problem sadašnja zakonska rješenja o toj banci u vezi sa tim, pa zašto onda u prvofebruarskim zaključcima Narodna skupština ne predloži da se hitno ide sa prijedlogom dopuna Zakona o Centralnoj banci BiH, kojima bi joj bilo omogućeno, da ne kažem naloženo, da toliki višak novčanih sredstava kreditno plasira u domaću privredu. Glasanje srpskih predstavnika u institucijama BiH za takvo zakonsko rješenja ne bi bilo suprotno interesima Republike Srpske. Naprotiv. Ali, kako rekoh, ne bi nijedne riječi o tome u prvofebruarskim zaključcima, iako je i ekonomija bila tema te sjednice Narodne skupštine.

E, da je takvo nešto bilo predloženo u prvofebruarskim zaključcima, onda bi to bilo suvislo. Međutim, nema toga u tim zaključcima, pa sam zato u mojoj kolumni Velika obmana i napisao da je odvraćanje pažnje naše javnosti od neispunjenja sopstvenog cilja (ukidanja Inckovog kriminalnog tzv. "zakona o zabrani negiranja genocida”), kad se u prvoferuarskim zaključcima odjednom ubacuje priča o zakonu o finansiranju nevladinih organizacija, zakonu o utvrđivanju porijekla imovine i osnivanju radnog tijela za borbu protiv korupcije.

Jer, i to ću ponoviti, ukidanje tog kriminalnog "zakona”, nametnutog najprizemnijom samovoljom Valentina Incka, je ključno pitanje, pitanje svih pitanja za Republiku Srpsku i srpski narod

Niko razuman, moram to i sada da ponovim, ne može imati ništa protiv toga, ali zašto sada u priču o Inckovom "zakonu" ubacujete sve ovo. Nesuvislo je, a osim toga prvo gospodine Dodik istrajte u borbi da se razriješi pitanje koje do ovog trenutka nije razriješeno, a to je ukidanje nametnutog Inckovog "zakona”.

Jer, i to ću ponoviti, ukidanje tog kriminalnog "zakona”, nametnutog najprizemnijom samovoljom Valentina Incka, je ključno pitanje, pitanje svih pitanja za Republiku Srpsku i srpski narod. Ono nije samo pitanje istinske vladavine prava na našem prostoru, u kojoj nema mjesta samovolji i nasilju pojedinca, već je to ključno pitanje i našeg nacionalnog i državnog dostojanstva i biološkog opstanka srpskog naroda na ovim prostorima.

Svojevrsna potvrda upravo rečenog je i činjenica da ni uvaženi gospodin Dodik u svojoj kolumni nije kombatirao ni sa jednom od tih mojih riječi. Siguran sam da to nije učinio niti bi ikada pomislio da to učini, zato što smo u tome ja i on istomišljenici, i dijelimo iste političke ciljeve, u čijem središtu je uvijek Republika Srpska.

Međutim, nema ništa od ostvarenja tih ciljeva, poštovani gospodine Dodik, ako u julu prošle godine kažete jedno, a u februaru ove godine govorite drugo. I zato, iskreno želeći sve najbolje Vama i Vašim najmilijim, ja gospodine Dodik u svemu ostajem kod mog teksta Velika obmana. On nije moje neprijateljstvo prema bilo kome, već sam moja ljubav i briga za srpski narod i Republiku Srpsku, kojima pripadam svim mojim bićem.

(www.frontal.rs)