Staklena menažerija

Na Balkanu se, posebno u srpskim zemljama, više ne zna ni tko pije ni tko plaća. Svaki čas dolaze neki zvaničnici iz Vašingtona, Moskve, Brisela, Pekinga i islamskih zemalja. Jedni donose projekte i poneku investiciju, drugi poruke i prijetnje. Svi službeno tvrde kako dolaze kao prijatelji, kako Srbija napreduje na putu prema evropskom raju, kako su odnosi Beograda i Moskve sjajni itd. A Vučić, kad god ga netko hvali, diže glavu put neba i veli svom narodu, nakon što se njegov glas odbije od stratosfere: „Vi ste za to zaslužni, ja, kao Gospod, samo radim ono što vi želite, a u interesu Srbije“.

Za Vučića je izgleda najveći problem Dodik. Aleksandar njemu često poručuje: „Ja se s ovim i onim ne slažem“, a Dodik, tvrdoglav kao mazga, radi po svome. Izgleda da je naumio, nakon isteka svog mandata, da postane predsjednik Srbije, što Vučiću strašno smeta, jer hoće ponovno Tomu na tom mjestu.

U Srbiji postoji i opozicija. Tvrdi kako Aleksandar nije trebalo da ode kod Bila Klintona i da se ponižava pred onim idiotima koji su ponavljali priču o navodno srpskom genocidu nad muslimanima u Srebrenici. Tvrde, kako je trebalo da podrži Dodikov referendum. Zamjeraju Vučiću što prodaje Kosmet, što odlazi na konsultacije u NATO, što je dao izglasati zakon o srpskoj genocidnosti. U tome prednjače Dveri i NSPM. Sve u svemu, tvrde kako njihov premijer izdaje Srbiju, Republiku Srpsku i Rusiju.

Vojo, Hag i pravda

Ukoliko je točno da je Vučić takav, postoji teorija i zbog čega je to tako. I tu se moramo prisjetiti čuvene Vojine rečenice izrečene u Haškom tribunalu:

„Ako meni sudite za ratne zločine, onda morate Vučiću i Nikoliću također suditi,  jer su oni radili isto što i ja“.

Drugim riječima, u skladu sa teorijom zavjere, Vašington (čitaj: također NATO i Brisel), rekao je Aci i Tomi, ljutim Vojinim radikalima: „Ili ćete u Hag, ili ćete u vlast. A ako izaberete ovo drugo, bit ćete naše sluge pokorne“. Epilog je poznat: vlast je bila slađa.

I tako dolazimo do kopernikanskog obrata! Pošto je Vojo oslobođen svake krivice glede ratnih zločina, onda to implicite znači, da ni Aco ni Toma ne mogu biti zločinci. A ako nisu zločinci, onda ih Zapad nema zašto ucjenjivati. A ako ih nema zašto ucjenjivati, onda to znači da ova dvojica, ako su točne tvrdnje opozicije da su oni izdajice srpskog i ruskog naroda, da tu izdaju rade svojevoljno.

Da li je to baš sve tako, ili, hrvatska blokada Srbije

Nešto škripi u teoriji o izdajništvu jer je Zapad počeo šikanirati Vučića. Prvo su američki marinci počeli usred Beograda ponižavati srpske vlasti. Britanski diplomata Devenport je to nastavio u Skupštini Srbije. I taman kada su se oko toga strasti malo smirile, nadošla je „hrvatska bomba“. „Braća Hrvati“ su blokirali poglavlje 23 u vezi ulaska Srbije u EU.

Nitko nije naivan da pomisli kako su sadašnji hrvatski NATO poltroni to svojevoljno uradili. Primili su, dakle, instrukcije iz Vašngtona.

Kada se to prevede na diplomatski jezik, onda to znači da Vašington nije zadovoljan politikom Vučićeve vlade.

U Srbiji su odmah burno reagirali, izgleda ne shvaćajući o čemu se radi, tvrdeći kako je ovaj potez Hrvatske nastavak proustaške politike koju „Lijepa Naša“ vodi pod vođstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. I sve je pošlo u krivom smijeru.

Drugim riječima, ili Zapad ipak nije zadovoljan Vučićevom politikom, pa je nahuškao Hrvate na Srbe, ili je (i) nešto drugo po srijedi.

Protiv koga bi NATO trebalo da intervenira

Nekako u isto vrijeme kada se Hrvatska okomila na Srbiju, objelodanjen je, u hrvatskim medijima, „tajni“ briselski dokument o mogućoj i poželjnoj NATO intervenciji na „zapadnom Balkanu“.

Navodno zbog islamskog džihada i Dodikovog destabiliziranja regiona, ali, implicite, zbog sve češćih kontakata između Srbije i Rusije. Usput, da Dodik nije bio dobio lokalne izbore i time se potvrdila privrženost naroda njemu, već tada bi bio uhapšen. U pogledu vahabizma, stvar je djelomično smiješna, pošto su SAD te koje vrše islamizaciju Balkana. Ali nije smiješno kada BiH HDZ intenzivira priču o trećem, hrvatskom entitetu unutar Federacije, što znači rat sa musimanima, a Hrvatska je, prije par mjeseci, mobilizirala znatan broj rezervista.

Naravno, ono što Amerika hoće, to je da stavi srpska područja pod svoje. Možda hoće i da smanji muslmanski teritorij u BiH kako bi se riješila tamošnjeg islamskog ekstremizma, najopasnijeg u Evropi kojeg je, uzgred rečeno, sama proizvela.

Drugim riječima, Amerika u BiH, NATO intervencijom, planira kompleksnu akciju: uspostavljanje trećeg, hrvatskog entiteta, umanjenje i onemogućavanje islamskog ekstremizma, te ukidanje Republike Srpske i ulazak Bosne i Hercegovne u NATO. A ako bi Srbija pokušala da spriječi propast RS-a, trupe NATO-a bi bile na licu mjesta spremne da interveniraju. 

Sve se to ne može desiti prije Trampove inauguracije, pa je proljeće najvjerojatniji momenat da sve otpočne. Za nadati se, da je autor ovog teksta apsolutno u krivu, da je obuzet teorijama zavjere i da se takve stvari više ne mogu dešavati na Balkanu.

A tu je i „srpski Tramp“ koji će sve to spriječiti, zar ne?

Ova staklena menažerija: Ameri, Rusi, Brisel, islamisti, NATO, Hrvati, Toma, Aco, Vojo, Dodik, gdje se svi grubo sudaraju, ostaje začudo stabilna, a stakleni protagonistise još uvijek ozbiljnije ne lome; više prijete nego što misle preći u akciju. Međutim, pošto je ovo Balkan gdje je sve najcrnje moguće, a stvari planu iznenada, lako je iz staklene preći u krvavu menažeriju.

Bože pravde!