Alija Izetbegović kao svedok odbrane Radovana Karadžića

Kao što je poznato u toku je suđenje dr Radovanu Karadžiću, optuženom za ratne zločine i genocid u Srebrenici tokom rata u BiH u periodu od 1992. do 1995, a po optužnici takozvanog Tužilaštva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Optužnica protiv dr Radovana Karadžića se može pogledati na linku:

http://www.karadzic-odbrana.com/images/stories/pdf/091019bcs.pdf

Dr Radovan Karadžić je optužen za GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI i KRŠENjE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANjA.

Ovdje nemam namjeru da elaboriram konkretna krivična djela koja se dr Radovanu Karadžiću stavljaju na teret, već mi je cilj da pokušam dati – ili se barem približiti – odgovor kako bi tekao razgovor dr Radovana Karadžića i Alije Izetbegovića, da je A. Izetbegović živ i da ga je dr Karadžić pozvao kao svjedoka odbrane pred sudom.

Da je Alija Izetbegović živ, vjerujem da bi ga dr R. Karadžić pozvao kao svjedoka, i to iz više razloga –  između ostalih i zbog činjenice da su knjige, članci, TV intervjui i snimci, novinski tekstovi muslimanskih, više ili manje pozicioniranih, političara, generala i drugih, temeljni dokaz koje bi dr R. Karadžić trebalo iskoristiti u svojoj odbrani.

Pretpostavljam da bi dr Karadžić Izetbegovića prvo pitao o njihovoj koaliciji, nakon parlamentarnih izbora 18. novembra 1990. u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. Vjerovatno bi mu postavio pitanje što ga je Alija lagao i zaklinjao se u koaliciju – a već se u februaru 1991, nepunih mjesec i pol dana od preuzimanja vlasti, spremao za oružani rat, za takozvanu odbranu BiH, i to dok je još trajao mir u cijeloj tadašnjoj SFR Jugoslaviji i dok nigdje ni metak još nije bio opaljen.

Pretpostavljam da bi se Alija Izetbegović, onako „začuđeno“, uzvrpoljio i k'o iz topa mu rekao „Lažeš, Radovane, ja nikad nisam bio za rat, lažeš crni Radovane na mene iskrena i vjerna Bogu i svome narodu – ja nikad muslimane ne bih poveo u rat“.

A onda bi mu dr Radovan Karadžić rekao da je običan licemjer – koji jedno govori, drugo misli a treće radi, i da ne može da vjeruje da takve licemjere Bog trpi i gleda. Zatim bi dr Karadžić prelistao po knjigama i svojim dokazima i rekao Aliji slijedeće, citiram: „Da vidimo, kukavni Alija, ko laže – pa evo ti tvoje novine, Alija, pogledaj na linku. Pogledaj, licemjerni Alija, šta pišu tvoje novine, nazvane Armija Bosne i Hercegovine, izdanje Ljiljan 1997. godine. Čitaj, Alija, ili da ti čitam koju je izjavu u tim novinama dao tvoj zamjenik ministra odbrane, tvoj vjerni saradnik, Hasan Čengić, citiram, Alija, stranu 124:“ 

Na pitanje kako je došlo do formiranja Patriotske lige, Hasan Čengić odgovora slijedeće: Već u februaru 1991. godine, svega mjesec i po nakon uspostave demokratski izabrane vlasti u BiH, na sastanku Izvršnog odbora Stranke demokratske akcije (bio je zatvoren) razgovarali smo o pravcima vođenja politike u uvjetima evidentnih nacionalnih i republičkih sukoba na konceptima slovenskog i hrvatskog izlaska iz Jugoslavije i velikosrpskog projekta eufemistički nazvanog Memorandum SANU. Predlagao sam tri pravca djelovanja: a) u međunarodnim kontaktima, koje je obavljao sekretar Vlade za tu oblast tada gospodin Silajdžić, da počnemo opreznu ali odlučnu promociju BiH; b) da kroz MUP BiH osiguramo sankcionisanje republičke bosanskohercegovačke vlasti; v) da krenemo u uspostavu strukture koja bi mogla zaštiti Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod u slučaju konflikta koji ne bi mogao kontrolisati MUP. Nekoliko dana poslije spomenute sjednice Izvršnog odbora, gospodinu Rusmiru Mahmutčehajiću, tadašnjem potpredsjedniku Vlade Bosne i Hercegovine, predložio sam vojno organizovanje za slučaj potrebe. On je podržao ideju i predložio da o tome popričamo sa predsjednikom Izetbegovićem. Početkom marta, u jednoj šetnji kraj Sarajeva, dogovoreno je sa predsjednikom Izetebegovićem da počnemo na vojnom organizovanju. Njih dvojica odlučili su i dali mi zadatak da ja preuzmem taj posao, a oni će usmjeravati politički. Krajem maja održan je prvi sastanak svih regija BiH na Jarčedolima, podno Trebevića, gdje su prisustvovala uglavnom po dva predstavnika regija – svi su bili ugledni članovi i funkcioneri Stranke demokratske akcije. Sastanak smo vodili gospodin Mahmutčehajić i ja. Odlučili smo organizaciju formirati kroz strukturu Stranke, jer je to bila jedina struktura na koju smo se mogli osloniti. Na tom sastanku podjelili smo pisano uputstvo o formiranju četa, pripremljeno od generala Sulejmana Vranja, dotad jedinog profesionalnog vojnika u organizaciji. Tada je bio aktivni oficir u JNA. Dva mjeseca kasnije počeli smo aktivnije uključivati vojna lica u organizaciju, naročito nakon sastanka u Domu milicije u Sarajevu, gdje smo formirali Savjet za nacionalnu sigurnost Bošnjaka, kao odgovor na već formiran isti takav savjet od strane SDS-a. U to vrijeme smo organizaciji dali ime Patriotska liga za Bosnu i Hercegovinu i izradili amblem. Ovaj naziv izražavao je osnove i platformu.

Nakon čitanja teksta, dr Karadžić nastavlja besjediti A. Izetbegoviću slijedeće: „Lažete Alija, laže ovaj tvoj Hasan, u to vrijeme SDS nije imao nikakv Savjet za nacionalnu odbranu.U to vrijeme, mi smo se tek uhodavali u vlasti, jer nismo ni znali šta je vlast i kako je vladati, sve nam bilo novo. Uostalom, Alija, dobro ti znaš da je tada bila važeća Jugoslavija, da su postojali zakoni, da je postojala Jugoslovenska narodna armija, milicija i da se za takve aktivnosti moglo otići u zatvor. To što ste tada vi radili, Alija, bilo je protivustavno, protivzakonito i čudim se da vas državna bezbjednost Jugoslavije nije pohapsila zbog toga?! Ne znam zašto nije? Možda nisu znali?

Karadžić dalje nastavlja: “Tako znaći, Alija, iza leđa si nam radio, k'o s nama si u vlasti i koaliciji a pravio si stranačku vojsku SDA – protivno Ustavu i zakonu, protivno znanju i volji drugih konstitutivnih naroda, pa i Srba između ostalih. Zašto nas Srbe iz SDS-a nikada nisi pozvao, Alija, na vaše zatvorene sastanke SDA – da k'o koalicioni partneri i mi damo svoje mišljenje o tim vašim pripremama za rat? Ali, ne, Alija – tebi je bilo lakše da to kriješ od nas, a zašto ako smo braća, ako smo koalicija i dijelimo vlast u zajedničkoj Republici?!

Alija strahovito si nas slagao, slagao Alija.“

Nakon izlaganja dr Karadžića javlja se Alija Izetbegović i besjedi, citiram: „Nije baš tako, Radovane, ja te nisam želio sikirati, da se puno sikiraš i zabrinjaješ zbog tog što mi spremamo, znam da si ti čovjek psihijatar pa sam se pobojao da ćeš nam – ako saznaš – pokazati da to što radimo nije normalno.“

Dalje, dr Karadžić se obraća Aliji i kaže mu slijedeće: “Eto vidiš, Alija, kakav si ti mutan čovjek, ovamo sa mnom u koaliciji – a tamo se spremaš za rat protiv mene. Pa da nastavimo, Alija, ovako, na strani 8. novina Armija Bosne i Hercegovine dao si slijedeću izjavu, evo da ti pročitam, citiram:“

A podsjetio bih vas, mnogi od vas bili su prisutni jednom sastanku koji je održan 10. juna 1991. u „Domu milicije“, kada je bilo prisutno tri stotine i osamdeset ljudi iz čitave bivše Jugoslavije, na Proglasu koji smo tada dali. Bilo je to devet mjeseci prije početka rata, a mnogi od vas ovdje prisutnih bili ste na tom sastanku. U tom Proglasu mi smo najavili početak odbrane, oružane odbrane Bosne i Hercegovine. Najavili smo to u tački sedam toga Proglasa… Ja sam taj Proglas neki dan ponovo pročitao i sjetio se tih dana. Odmah smo pristupili, stvorili smo to Vijeće nacionalne odbrane i formirali njegovo vojno krilo Patriotsku ligu. To je bilo dakle 10.juna… I ja sam u oktobru te godine, to sada više nije tajna, jer je neki dan jedna žena na televiziji govorila o tom događaju, u Hrasnici primio prvi izvještaj o formiranju Patriotske lige. Ja sam prvi izvještaj primio tajno, naravno, jer nas je tada KOS pratio više nego ikada. Taj izvještaj podnijeo mi je, između ostalih, Sefer Halilović… Ali jedan broj oficira i jedan broj naših političkih radnika organizirali su Patriotsku ligu, organizirali su nabavku oružja. Mi smo u mnogim mjestima Bosne stvorili mrežu, nabavili oružje, organizirali grupe i tako dalje. 

Na to Alija Izetbegović odgovara: „Radovane, pa odakle ti to znaš, pa jesam li ja zaista bio tako neoprezan i duduk da to javno izjavljujem i da tebi, ovdje, Radovane pomažem. O platit će mi taj Ljiljan što me nagovorio da govorim na papir svašta, sve ću ih u Ljiljanu smijeniti, i urednike i novinare, sve ću ih izbaciti s posla, i na ulicu da hljeba nemaju otjerati, što me na takav grijeh lukavstvom navedoše, da progovorim u svoj svojoj laži i tu istinu kojom, tebe, Radovane – iako mi je to najmrže – danas branim. Nego, reci ti meni, Radovane, znaju li ove strane sudije i tužioci naš jezik, nešto me strah da ako znaju šta ti pričaš i čitaš – da i mene ne optuže zajedno s tobom, pa da na istoj stolici sjedimo i da budem primoran tražiti pomoć od tebe, Radovane. Pa jeli smo i pili zajedno, valjda bi mi pomogao, pa svoji smo, nismo stranci k'o ove sudije i tužioci, iako se i posvađamo – barem nam je jezik isti a i ja sam se nekad nacionalno izjašnjavao Srbinom, valjda znaš Radovane, a ako i ne znaš potražit ću ja svoj stari rodni list i ličnu kartu, da ti pokažem Radovane, pa i onaj me Muhamed Borogovac stalno za to proziva. Ma onaj iz Bosanskohercegovačkog kongresa, piše stalno o meni…“

Predsjednik sudskog vijeća prekida suđenje i zakazuje ga za tri dana. Poziva se Alija Izetbegović da se ponovo pojavi pred sudom.

Sudsko vijeće izlazi, a Alija Izetbegović se sav preznojava, jer ni sam ne zna na šta će ovo izaći, pa proklinje sebe kud se i odazva pozivu suda. Uhh… U nastavku ćemo vidjeti šta se dalje dešavalo u sudnici Haškog tribunala, oči u oči – Radovan Karadžić i Alija Izetbegović.