Tapkanje u mjestu, u zoni sumraka

Sve je počelo odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini.  Slobodno se može reči da su od tada počeli pritisci na Republiku Srpsku, naravno sa različitim intenzitetom i u različitom vremenskom periodu. Ti pritisci uglavnom su dolazili, a i sad dolaze iz raznih centara svjetskih moćnika i lobista koji se otvoreno zalažu za stvaranje unitarne BiH. Sve se, dakle, čini da se  ukine Republika Srpska ili bar da se što više nadležnosti sa Republike Srpske prenese na nivo BiH. U ovom trenutku, zaista niko ne može ni predvidjeti kakve bi to posljedice moglo izazvati?

Moram ipak da istaknem da u poslednje vrijeme ohrabruju neki novi stavovi aktuelnog visokog predstavnika međunarodne zajednice i predstavnika Evropske unije  u BiH Miroslava Lajčaka, koji jasno poručuje da je Republika Srpska ustavna kategorija i da svi oni koji pokušavaju da je ukinu nemaju šanse  da to i učine i da im je pametnije da odmah odustanu od ćorava posla... Takođe, u poslednje vrijeme, istina slabašno dopiru i neki svježi vjetrovi iz SAD i to od strane predstavnika Stejt de Partmenta, koji su bili eksplicitni u američkom Kongresu, naglašavajući da nema govora o ukidanju Republike Srpske, te da je ona sastavni dio BiH sa jasnim ustavnim nadležnostima...No, ne misle svi tako. Eklantantan primjer za drukčije ponašanje je poslanik u Evropskom parlamentu Doris Pak, koja s vremena na vrijeme, uvijek pokušava da nešto novo, neprijatno Srbima "spakuje"!

 Samo ću se na kratko osvrnuti na vrijeme kada su u BiH bili visoki predstavnici Volfgang Petrič, a nakon njega Pedi Ešdaun.Tada je, rekao bih, krenula ubrzana i vrtoglava devastacija i urušavanje najvažnijih institucija Republike Srpske.

 Svakodnevno, na raznim mjestima održavaju se brojni sastanci, konferencije, kongresi...vode se neproduktivni, bezlični i nesuvisli razgovori o svemu i svačemu, izuzev o stvaranju uslova za bolji život običnog čovjeka. Drugi nam uglavnom nameću teške političke teme i zato se domaći političari već godinama vrte u začaranom krugu...

 Permanentno se ''široke narodne mase'', rekao bih, ciljano sluđuju tzv. društvenim reformama. U našim uslovima to znači da se različite forme uvijaju u oblandu reformi, što u konačnom cilju običnom smrtniku ne znači ništa. Jer, u tim tzv. reformama nema suštine, a suština bi bila -  bolji život za svakog čovjeka.

 Kao jedan od najzanimljivijih psihosocijalnih  fenomena, kao model narodnog pražnjenja agresije, bijesa i apatije – prividno stvarani mir i tišina, iz zatvorenosti hotelskih prostora i mraka kuloara, stidljivo su  izašli u javnost, kao novi model definisan u sintagmu:  ''postignutog dogovora – bez ikakvog dogovora'' (sic)!? Dakle, fenomen bezbjedne udaljenosti, kako prostorne, tako i potpune otuđenosti nekih političara od naroda, daje priliku razno raznim ''ekspertima'', ''analitičarima'' i inim manipulantima iz nekih NVO koje uopšte nemaju svog članstva, ali zato ih prebogato  finansiraju Soroši i razni drugi ološi..,dakle, eto, oni udruženi tako, služeći se naknadnom pameću i koristeći tuđu pamet - rekonstruišu domete raznih političkih ekskurzija – ''upoznaj domovinu da bi je više volio''! Sve u skladu i pod motom nekadašnjeg ''Ferijalnog saveza'', takođe, nekadašnje Jugoslavije

 Fenomen o kojem je riječ, prirodna je posljedica dugogodišnje političke i ekonomske kriminalizacije društva, koja se pokazuje kao neka vrsta nužnosti na koju su nas perfidno privikavali neki politički avanturisti i bulumanta bjelosvjetskih antisrpskih mešetara.

 Već imunizovana na brojne skandale i afere, u atmosferi i ambijentu nekih nerješenih slučajeva ubistava istaknutih Srba i brojnih privrednih kriminalnih radnji, javnost u RS se drži u stanju permanentog straha, agonije i neizvjesne budućnosti - šta će biti sa Republikom Srpskom?

Prođe i dvanaestogodišnjica Dejtonskog sporazuma i gle čuda, ispostavi se da je taj Međunarodni sporazum, koji je jasno definisao unutrašnje ustavno ustrojstvo u BiH, eto, neko ukrao??? Nevjerovatno, ali istinito! To je jedino moguće u ovakvoj zemlji, zemlji lopoviji...

 U žižu javnosti se vraćaju ustavne promjene u BiH, koje se pokušavaju proturiti kroz mala vrata i to u vrijeme, u vrijeme kad to nije nikako dobro raditi!  Razgovori beha političara sa  međunarodnim predstavnicima vode se daleko od očiju i ušiju javnosti. Narod je, opet, po ko zna koji put, ostao uskraćen za prave informacije... Eto, baš ovih dana  pojavljuju se neke nove-stare ideje, koje stižu iz bloka stranaka sa hrvatskim predznakom. Te aktivnosti  još više drmaju ionaku turbolentnu i prenapregnutu političku atmosferu u BiH. Jer, u ovom trenutku još se sa sigurnošću ništa ne može reči o sudbini policijske reforme, koja je jedan od uslova za potpisivanje Sporazuma  BiH sa Evropskom unijom, a eto, obnavljaju se zahtjevi za ustavnim promjenama.

Kako trenutno stoje stvari, po prvi puta najjača politička stranka iz Republike Srpske SNSD-e, koja je i vladajuća u Republici, eto, neće snositi odgovornost za eventualni neuspjeh ili bolje rečeno – krah reforme policije u BiH. SNSD-e ja vrlo pragmatičnim i konstruktivnim djelovanjem uspio da sačuva MUP Republike Srpske, a da istovremeno učestvuje i u policijskoj reformi.

Ovaj sumorni  tekst jeste samo paradigma kolektivnog ludila i beznađa u kojem se nalazimo.  Žalosno je što je  stanje nacija u BiH ovakvo, ali ono je stvarni odraz naše  političke i ekonomske stvarnosti, odnosno situacije u kojoj   zamislite, vlast i kad se odluči da nešto i kaže -  još ima ''snage'' da nebuloznim i nesuvislim izjavama i još jalovijim potezima tješi sopstvene narode i kaže  kako  još nije sve   propalo?

Najviši funkcioneri iz RS, na svaki način, nastoje da  građane uvjere da sve ipak  nije  tako crno, kako na prvi pogled izgleda!? I oni su upravu! Jer, posmatrano iz  objektivnog ugla -  situacija u Republici Srpskoj je mnogo bolja od zatečenog stanja dok je još na vlasti bio SDS. Mnogo komplikovanija situacija je u Federaciji BiH, zbog deset Kantona, jedanaest vlada i ne znam tačan broj ministarstava, što se sve u negativnom kontekstu reflektuje i na ukupno funkcionisanje BiH.

 Sve što je ovdje rečeno - odnosi se i na stanje nacije u Republici Srpskoj, i ne može se izolovano posmatrati od stanja dva konstitutivna naroda (Bošnjaka i Hrvata)  u Federaciji BiH.

 Narodu je, izgleda, preko glave i formi i reformi. Dozlogrdile su mu i razne    institucionalne rekonstrukcije i istovremeno političke opstrukcije. Dosta mu je i političara iz pozicije i opozicije!  Sit je i visokih i malih predstavnika iz međunarodne zajednice!

 Dakle, nakon ovoga, svako od nas bi - sam sebi - mogao postaviti osnovno pitanje: gdje sam ja u ovoj priči? Naravno, da bi za bolji život građana mnogo  važnija bila kombinacija i mogućnost prilagođavanja sistemu koristoljublja, lopovluka, sveopšte grabeži i pljačkanja po formuli – ''IMT'' (ima li mene tu?), koja još jedino efikasno  funkcioniše. U BiH su gramzivost, lopovluk i egoizam prećutno promovisane u vrline i vrijednosti, bez kojih se ne može u tu jedinu budućnost koja nam se nudi??? Ko je meni kriv što skoro cijeli život, suprotno prirodnim zakonima – pokušavam da ''ispravim krivu Drinu''!? Umjesto da kao i većina drugih pametnijih – samo klimam glavom i potvrdim egzaktnu činjenicu da je Drina kriva! Ko mi je kriv što stalno u javnost iznosim sve negativne društvene i političke pojave i što na bazi sopstvenih osjećanja ulazim u nepredvidive situacije!?  

Politička scena u BiH je, recimo, postala tržište rizika – jedni  rizikuju sve, pa čak i vlastite živote, drugi na lopovski način i bez rizika stiću ogromna bogatstva, treći i jedno i drugo istovremeno rade. Neznalice, lopuže i lopovi su postali gospodari, jer njihova snaga i pamet počivaju na strahu i kukavičluku naroda. Bez obzira na sve, nikada se neću pomiriti sa tim! Opet sam spreman na nove izazove, jer iako sam i ja danas političar, nikada se neću pomiriti sa tim da smo svi u politici isti, mada narod ima skoro jedinstveno mišljenje da smo svi mi  lopovi! To nije tačno! Sa ljudima koji meni vjeruju i kojima ja vjerujem, žestoko ću se suprostavljati svakom protivustavnom i territorijalnom pokušaju prekomponovanja BiH. Zašto? Zato što Republika Srpska ima svoju budućnost i što je, poslije decenije privredne stagnacije i propadanja na svim poljima, uspjela najviše zahvaljujući ovoj Vladi, da napokon krene u ekonomski napredak i razvoj. To pokazuju i svi pozitivni ekonomski parametri u prošloj godini, sa tendencijom da se to u ovoj godini i mnogo popravi, naravno na bolje...I popraviće se!

NAPOMENA: Slavko Jovičić Slavuj, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH