Evropa – reč koja laže

Kada sam prije šest godina u "Nezavisnim novinama" objavio kolumnu "Riječ koja laže", pozvao sam se na tekst francuskog sociologa Edgara Morena "Evrope više nema".

Moren je napisao: "Za mene, za nas, Evropa bijaše riječ koja laže". Povod za kolumnu bila je pompezna tročasovna (!) konferencija u Sarajevu održana 2. juna 2010. pod nazivom "Evropska unija i zapadni Balkan - visoki nivo sastanka"(?!). Tadašnji britanski ministar spoljnih poslova Vilijem Hejg je pred 47 svojih kolega ministara izjavio: "Evropska unija bi bez zapadnog Balkana zauvijek imala razočaranu i obeznađenu rupu u blizini svog središta".

Sada je Velika Britanija na referendumu odlučila da izađe iz Evropske unije i ostavi ogromnu rupu u srcu EU ali i cijelog zapadnog svijeta koji je upotrijebio najtežu artiljeriju da zaustavi izlazak Britanije. Rupa još nije toliko vidljiva, ali će se crnilo širiti kako vrijeme bude odmicalo. Ne samo zbog najave izlaska drugih država, koje preispituju svoj ostanak, već i ozbiljnih nagovještaja prekompozicija Britanije - Irske - Škotske, Španije - Katalonije, Italije - Južnog Tirola i drugih. Posljedice svake vrste biće direktne i indirektne. Sada nesagledive.

"Bregzit" je u osnovi pobuna protiv briselske administracije koja je izrasla u svojevrsnog monstruma ili frankeštajnovsko čudovište, kako to neuvijeno kaže Martin Šulc, predsjednik Evropskog parlamenta. Šulc se pridružio žaljenju zbog izlaska Britanije, svjestan da ovo nije samo tehnički nokaut, već mnogo jači tresak. Nije pomoglo ni što su glasači u Londonu bili za ostanak, jer se tu u svjetskoj berzanskoj prestonici virtuelne ekonomije  dobro živi, uz najskuplje troškove. Za izlazak su glasali siromašniji dijelovi radničke Britanije, koji za 40 godina nisu osjetili blagodeti evropskih integracija. Na početku 21. vijeka prema podacima britanskog Ureda za nacionalnu statistiku koje je objavila sarajevska štampa, slika je bila sumorna: "Jedno od šestoro britanske djece živi u siromaštvu i lišeno je osnovnih dnevnih potreba, dva miliona djece nema adekvatnu odjeću, hranu, igračke i vanškolske aktivnosti. Milioni djece žive bez stvari koje roditelji druge djece smatraju osnovnim potrebama. Izvještaj pokazuje da je 9,5 miliona ljudi u ovoj zemlji toliko siromašno da ne mogu adekvatno zagrijavati svoje domove, žive u vlažnim i neuslovnim stanovima. Oko osam miliona živi bez osnovnih aparata, poput telefona, frižidera ili tepiha. Oko četiri miliona nema dovoljno novca da se pravilno hrani. To znači da ne mogu priuštiti dva obroka dnevno niti mogu kupiti svježe voće i povrće. Izvještaj takođe pokazuje da više od 6,5 miliona odraslih nema potrebnu odjeću poput toplih kaputa i kabanica, jer nemaju dovoljno novca da ih kupe. Oko sedam miliona ljudi je previše siromašno da se bavi društvenim aktivnostima, uključujući i posjete prijateljima, prisustvovanje vjenčanjima i slično. Oko 10 miliona odraslih ne mogu uštedjeti ni 10 funti (oko 30 KM) mjesečno za crne dane".

Vjerovatno je današnja socijalna situacija bolja nego prema podacima s početka ovog vijeka, ali priče o blagostanju u EU, ne odnose se na sve slojeve stanovništva. Kako je to nekada pisao Vlada Bulatović Vib: "Siromaštvo je kao hladnoća – ne prolazi kroz deblje slojeve."

Da se vratimo našoj be-ha stvarnosti i podijeljenom društvu. Godinama su bošnjački političari uživali podršku zapadnih struktura, što onih u Sarajevu, što u pojedinim zemljama, da su ravnopravniji u odnosu na ravnopravnost Hrvata, a pogotovo Srba. Status žrtve i morbidni brend „Srebrenica" kako ga naziva zauvijek otišli pametni bosanac Aleksandar Hemon, živeći u Kanadi i Americi, etničko čišćenje i genocid nad Bošnjacima, veći od holokausta, stvorili su skoro narkomansku zavisnost. Malo-malo pa bošnjačke političke, medijske, vjerske, estradne strukture zahtijevaju da interveniše OHR, strane ambasade, PIC kao samoizabrano tijelo samoizabranih zemalja. Traže kaznu za Republiku Srpsku, Dodika, Vladu i ministre Srpske, oficire i kuvare Vojske Srpske itd.

Neki stranci se tome uspiju oduprijeti, pa uteknu na vrijeme, neki u neformalnim razgovorima ne kriju ogorčenje pritiscima kojima su izloženi u Sarajevu, neki to i napišu u svojim oproštajnim tekstovima. Tako dođosmo do aktuelnih pitanja popisa i mehanizma koordinacije. Za ono što su zabrljali u Sarajevu, trebali bi krivično odgovarati Zvizdić i ministri, Jukić i tužioci. Pošto je na djelu Bakirova država sa takozvanim promjenama, instrumentalizovana isključivo protiv Republike Srpske, ništa od tužbi i kazni. Tužilaštvo SDA, SDS-ova Sipa, AID-ova OSA i ministri za uveseljavanje medija, sve su mobilisali protiv kriminala, korupcije i zločina ali samo u Srpskoj. U Federaciji BiH vlada red i mir,  poštovanje evropskih vrijednosti i neustavnih be-ha  zakona, a poštenje i tolerancija su im drugo ime.

Sarajevski govor mržnje je svakodnevan, ali im se to samo omakne kako kaže Bakir Izetbegović za izlive reisa Kavazovića protiv Srba. Isto onako kako je pravdao i teroristu Oksa Čauševića koji je mučki postavio bombu i ubio policajce u Bugojnu. Eto, on je roker, kaže Bakir.

Tužilaštvo SDA je instrument zastrašivanja i progona svih onih koji ne salutiraju bošnjačkoj, muslimanskoj BiH. Tako su saslušavali poslanike što nisu sproveli ustavne promjene, ali su nenadležni za skriveno muslimansko oružje kod Tešnja i odgovornost ratnih načelnika policije Šemsudina Mehmedovića i Šefika DŽaferovića. Neće saslušavati ni falsifikatora Denisa Zvizdića za izmišljenu sjednicu i mehanizam koordinacije koga nije bilo u odgovoru Parlamentu BiH 4. februara, a onda ga objavi 9. februara kao odluku sa izmišljene sjednice Savjeta ministara od 29. januara ove godine. Neće dirati ni njegove pomagače u izvršenju tog krivičnog djela koji sjede u Savjetu ministara. Otkud pravo Tužilaštvu SDA da prije nego što je istekao zakonski rok 1. jula, poziva na saslušanje direktora Agencije za statistiku BiH i entitetske statističke direktore, uz prijetnje ministra Adila Osmanovića da neko mora odgovarati za potrošenih 50 miliona u popisu, a bez objave rezultata popisa. Tako smo došli do najvećeg i najgoreg sadržaja bjesomučne trgovine žrtvama građanskog rata. Bošnjaci godinama od svjetske javnosti traže donošenje rezolucija o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici i cijeloj BiH,  etničkom čišćenju, srpskim zločinima. Prema onome što je procurilo iz popisa, ispada da je Bošnjaka procentualno više nego prije rata, a Srba manje. Ne zaboravljamo da je "dobronamjerna" Velika Britanije u Savjetu bezbjednosti UN podnijela rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima, kao što ne zaboravljamo principijelni veto Ruske Federacije na takvu podvalu.

Šta je radila Evropska unija u BiH? Šta su radili Vigemark i smetnuti Incko, zapadne ambasade, podržavajući bošnjačke popisne falsifikate i mehanizam koordinacije. Pravili su haos i udaljavali nas od prijeko potrebnog konsenzusa i ustavne podjele nadležnosti precizno utvrđenih međunarodnim Dejtonskim sporazumom.  To je rezultat olako obećane brzine koju su nakon prošlih izbora, jedni drugima obećali Predsjedništvo BiH, Savjet ministara i sarajevska parlamentarna većina, zaobilazeći Republiku Srpsku i njene organe. Pritom se lažno kunu Briselu i Vašingtonu da će ekspresno napraviti nesagledivi napredak prema evroatlantskim integracijama kojim je zadivljena i Federika Mogerini, kako reče Zvizdić. Stranci su tu godinama sa "dobrim namjerama" i ničim ograničenim pravom da čine brljotine bez ikakve odgovornosti za posljedice. Laž i laž ne mogu donijeti nikakav napredak, čak ni papirnati, kako su pokušali sa podrškom falsifikovanjem popisa i mehanizma koordinacije.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zaključen još 2008. godine, malo je dobroga donio BiH. Poslužio je za pritiske i ucjene za otvaranje granica i slobodnu trgovinu koja uništava i ono malo ekonomije koja se počela dizati poslije rata. Brisel nije briga šta će biti sa našom ekonomijom i životnim standardom, zabranjujući nam i uobičajene uvozne takse za svoje poljoprivredne i prehrambene proizvode koje oni obilno subvencionišu iz evropskog budžeta.

Uostalom,  kada guše svoje članice poput Grčke, neće biti bolji ni prema potencijalnim kandidatima za članstvo. Sada još i traže da i takav ne baš povoljan Sporazum, BiH dodatno olabavi sa još više štete za nas. Države-nečlanice koje se još uvijek klanjaju svemoćnom Briselu, godinama neće da vide da više trebaju Evropskoj uniji, nego ona nama. Umjesto da usklade i zajednički koordinišu svoj pristup učlanjenju, balkanski političari papagajski ponavljaju kako Evropska unija nema alternativu. Britanski narod je na referendumu pokazao da je to laž.