Bože pravde

(Otvoreno pismo Čarlsu Inglišu, ambasadoru SAD u BiH; Novi Reporter, 10. 6. 2009)

Gospodine Ingliš,

obraćam se Vama, pošto smatram da su SAD glavni politički činilac na Balkanu.

Prvo bih rekao nekoliko riječi o sebi pošto bi se ovaj moj dopis mogao shvatiti kao „srpsko-nacionalistički“.

Nisam Srbin. Po ocu sam Hrvat, a po majci Jevrejin. Odrastao sam u katoličkom Splitu i po ideologiji sam neka vrst ranokršćanskog utopiste i pobornik društva zasnovanog na pravednosti, toleranciji, te građanskim slobodama i pravima. S obzirom na to da sam, nakon doktorskih studija u Francuskoj, nastavio živjeti u multikulturnoj sredini, Sarajevu, za mene su svi sa kojima sam živio dio mene. Svaki napad na bilo kog od tih etnosa je i napad na moj identitet, te se ja kao intelektualac ne mogu oglušiti o nepravde koje se čine bilo kom od mojih naroda. Istražujući kod nas posljednji rat, vidio sam da je u posljednjih deceniju i pol, i to prvenstveno na Zapadu, demoniziran čitav jedan narod, srpski narod, na način na koji se to stoljećima radilo sa Jevrejima. Toliko o meni.

U SAD se, u ovom času, odigrava druga američka revolucija. Za predsjednika je izabrana izuzetna ličnost Barak Obama. On nastoji da ispravi sve ono pogrešno što je karakteriziralo njegovu zemlju u posljednjih par decenija, kako na unutrašnjem, tako i na vanjskom planu. Radi to na način koji izaziva poštovanje. Posebno je zapažen njegov nastup prema islamskom svijetu koji nije nesenzibilan na radikalnost, dubinu i dobru volju Obame da se nesporazumi tih dviju civilizacija: američke i islamske, postepeno prevaziđu.

Otvoreno priznanje da je u vanjskoj politici SAD bilo krupnih pogrešaka velika je nada i za Srbe. Srbi su slobodarski narod. To potvrđuje njihova višestoljetna borba protiv Turaka, borba protiv mnogostruko jače Austrougarske, masovno učešće Srba, skupa sa drugim jugoslavenskim narodima, u antifašističkoj koaliciji. Pored svega, sama Srbija je dva stoljeća stara demokratska država. Dodajmo i to da ono što međunarodna zajednica sada traži: liberalizaciju odnosa, da su to Srbi već postigli prije 40 godina kada je Tito onemogućio u Srbiji tu tendenciju.

I odmah da kažem. I kod Srba ima neljudi kao i kod svih drugih naroda. Živio sam u opkoljenom Sarajevu devet mjeseci (do 1993) i vidio sam da su neki Srbi, često bezrazložno, pucali na taj grad prouzrokujući teške ljudske žrtve i ogromnu materijalnu štetu; takvi su po mom mišljenju ratni zločinci i njih treba da stigne pravda. Ali sam isto tako vidio i masakr nenaoružanih vojnika u Dobrovoljačkoj ulici, koji je izvršila muslimanska milicija. Zatim, dr Zoran Stanković, službeni patolog Haškog tribunala, pokazivao mi je užasne snimke dijelova stotina tijela srpskih civila iz Sarajeva, izvađenih iz Kazana, dubokih jama pored Sarajeva. Neosporno je, također, da su Muslimani (Bošnjaci) bili, po ljudskim gubicima od 1992. do 1995., najveće žrtve. Hrvati i Muslimani počinili su teške međusobne zločine, a Hrvati su u „Bljesku“ i „Oluji“ izvršili pravi etnocid nad Srbima. Konačno, 50 posto Hrvata otišlo je iz BiH, u Federaciji živi svega četiri posto Srba od onih koji su živjeli prije rata, a iz RS su protjerivani Hrvati i Muslimani. Više stotina logora za zatvorenike podigle su sve tri strane u konfliktu. Drugim riječima, nije bilo nikakvog razloga da se za zločine optuži samo jedna strana, a da druge dvije strane ispadnu jaganjci božji. Ali se upravo to desilo. Srbi su prema dosadašnjim presudama raznih tribunala osuđeni na oko 1.000 godina zatvora, Hrvati na oko 170, a Muslimani – Bošnjaci na oko 40! A za to je, pored ostaloga, zaslužna i američka politika:

- SAD su prve priznale novostvorenu državu BiH, koja je nastala neustavnim preglasavanjem dvaju naroda nad trećim, srpskim, što je bio pravi zločin s obzirom na multietničnost BiH društva;

- Zapadni mediji kojima dominiraju SAD ocrnili su jedino Srbe za počinjene zločine, iako se kasnije ustanovilo da su mnogi od njih izmišljeni ili, u najmanju ruku, sporni;

- SAD su prekršile embargo UN i unilateralno naoružavali Muslimane za vrijeme konflikta;

- SAD su, nakon Dejtona, bitno utjecale na to da se najveći dio međunarodne pomoći usmjeri prema muslimansko-hrvatskoj federaciji i da se u tom pogledu zapostavi RS.

Posebno su Srbi, kao narod, moralno stradali, u svjetskim razmjerima, u slučaju Srebrenice gdje je jedan težak zločin proglašen genocidom.

Na stranu to što je oko Srebrenice više od tisuću srpskih civila u spaljenim srpskim selima, od 1992. do 1995. stradalo od Armije BiH. Ne želim ulaziti ni u polemiku o broju od 8.000 nestalih, navodno ili stvarno hladnokrvno pobijenih Muslimana u julu 1995. Ali, ako je to i točno, mene kao čovjeka čiji je dio porodice po majčinoj liniji stradao u koncentracionim logorima, vrijeđa izjednačavanje tog zločina sa genocidom.

- Prvo, genocid je, na primjer, ono što se desilo u Turskoj, Ruandi i u Europi od 1939. do 1945;

- Drugo, u genocidu se neselektivno svi ubijaju;

- Treće, da su nacisti imali takvu koncepciju genocida gdje se ubijaju samo muškarci, od šest milijuna pobijenih Jevreja ostalo bi, nakon rata, barem četiri milijuna jevrejskih žene, djece i staraca u životu;

- Četvrto, čak i tamo gdje su izvršeni istinski genocidi, na primjer, od strane Turske nad Armenima, ili od strane hitlerovske Njemačke nad Jevrejima, nitko ne smatra da su Turska i Njemačka genocidne tvorevine i da ih treba ukinuti, a to se nastoji uraditi, i upravo na toj osnovi, sa RS;

- Peto, Amerika, koja je veliki prijatelj Turske, ne bi valjda pristala da bude prijatelj jedne genocidne zemlje? Isto tako, islamski religijski krugovi u BiH tvrde „da je Turska duhovna majka Bošnjaka“; nije valjda da oni misle da im je „duhovna majka“ genocidna?

Međunarodna zajednica u kojoj Vi dominirate, učinila je grubu pogrešku prema Srbima u BiH, proglasivši ih faktički genocidnima i bacivši zadugo ljagu na taj ispaćeni narod. Jer, konačno, Srbi su u ovom konfliktu najgore prošli sa oko milijun izbjeglica istjeranih iz Hrvatske, pojedinih dijelova BiH i Kosmeta. A za uzvrat, neki od Vaših političara su za Srbe tražili osnivanje koncentracionih logora nacističkog tipa!

I sada, po lošoj inerciji, Vi nastojite da Srbima u BiH ukinete entitetsku autohtonost. Za uzvrat im nudite višedecenijsko primicanje Europi i blisko uspostavljanje viznih olakšica. Znate, ovdje ima 35 posto nezaposlenih, a 20 posto onih koji rade ne primaju godinama nikakav dohodak. Drugim riječima, više od 50 posto ljudi nema ni za kartu za autobus do obližnjeg mjesta. Normalno je što u takvoj situaciji cvjetaju kriminal i korupcija. Procvat privrede i socijalne sigurnosti u BiH pomeo bi nacionalističku retoriku.

Dakle, ono što svima nama treba u BiH strane su investicije i krediti za razvoj domaće privrede, a Vi možete za BiH uraditi ono što ste, na primjer, uradili za Južnu Koreju i Japan. I nemojte mi reći da se sa sadašnjim entitetskim podjelama ne može u Europu. Vašoj zemlji bilo je potrebno više od sto godina da bi centralna vlast postala jača od vlasti pojedinih država. Zatim, primjeri Belgije i Španjolske, gdje su „entitetske podjele“ daleko izraženije nego u BiH, pokazuju da Europa može biti sastavljena i od takvih, posve funkcionalnih država.

Ponavljam, Obamina intencija preispitivanja američke vanjske politike velika je nada za Srbe. Ako taj val zahvati američko-srpske odnose, ja sam spreman kao intelektualac da Vam pružim svu potrebnu pomoć za dobrobit svih u BiH. U nadi da ste me ispravno shvatili, hvala Vam na pažnji.