Bolji političari?

(Vijesti, 28.4.2010)

Umjesto podgrijavanja podjela i isključivosti, prijetećih govora,podizanja obrva, apologetike kriminala - neko nam je demonstrirao kulturu dijaloga, razumijevanje drugačijeg, solidarnost, saosjećajnost a potom je i naprasno sklonjen sa te pozicije. Nekome je smetao. Da li pretpostavljamo kome i zašto? Koja je to država i kakav je to sistem kom ne odgovaraju nekompromitovani i pošteni ljudi?

Neko veče, gostujući na „javnom servisu", u svojoj retorici uvijek umjeren i nesklon dramatičnom senzacionalizmu, predsjednik SNP-a Srđan Milić, sa posebnim naglaskom afirmativno se osvrnuo na doba u koje je na čelu Vlade bio gospodin Željko Šturanović. G. Milić nije krio ni svoje zadovoljstvo predusretljivošću i razumijevanjem na koje nailazi kod predsjednika Vujanovića.

Uz primjetnu nelagodu i zatečenost uvažene voditeljke i zaslužne direktorice pomenutog servisa, gospodin Milić je podsjetio na stabilniji i rasterećeniji socijalno-ekonomski ambijent koji je postojao u vrijeme Šturanovićevog „kabineta", komparativno aludirajući na katastrofalan učinak sadašnje Vlade i njenog „kompradora".

Dakle, u ovom novom talasu kriminalizacije društva i neke konfuzne,prijeteće atmosfere, koja se u maniru autističnih devedesetih ponovo nadvila nad Crnom Gorom, u početku spontano i stidljivo, a svakim novim danom sve otvorenije, kao spasonosna alternativa nameće se jedan humaniji i blagorodniji dio režima, prepoznatljiv po pomiriteljskom izrazu, tonu, prvenstveno, tandem Vujanović-Šturanović, i naravno, uvjek svježi g. Marović. Malo li je???

Stiče se utisak da je kratak mandat ex-premijera Šturanovića psihoterapeutski djelovao na crnogorsku endemsku psihozu-obožavanja (apoteoza) totalitarnog vođe-gurua. Pokazalo se da taj vođa-guru ne samo da nije nezamjenjiv, već da je destruktivan i prevaziđen. Vidjelo se da drugi mogu mnogo bolje, harmoničnije, progresivnije, racionalnije...a što je najvažnije, sve u pravcu normalizacije i prevazilaženja naših međusobnih sukoba (vjerskih, etničkih, političkih...). Umjesto podgrijavanja podjela i isključivosti, prijetećih govora, podizanja obrva, apologetike kriminala-neko nam je demonstrirao kulturu dijaloga, razumijevanje drugačijeg, solidarnost, saosjećajnost a potom je i naprasno sklonjen sa te pozicije. Nekome je smetao. Da li pretpostavljamo kome i zašto? Koja je to država i kakav je to sistem kom ne odgovaraju nekompromitovani i pošteni ljudi?

Sve ovo govori da se možda nešto i dešava u monolitnom i uniformnom DPS-u. Neke razlike u pristupu, stilu, moralu, odnosu prema kriminalu, kao da postoje. Naziru se neki ljudi u DPS-u koji su svjesni svog čestitog porodičnog porijekla, koji dovoljno cijene svoju autonomnost i etičku utemeljenost, svoje obrazovanje i ideale, i ne žele biti advokati raznih narko klanova. Šapuće se, i to naglas, da je mnogima dozlogrdilo. Nije baš svakome „Prva banka" profesionalni i životni moto.

Dobro obaviješteni analitičari bliski režimu, već mjesecima ukazuje na postojanje zdravog i bolesnog tkiva u najjačoj partiji.U medijima, elektronskim, internet, štampanim, koje finansiraju i uređuju specijalci (jedan buckasti, uvezeni, posebno je aktivan ovih dana) koji pripadaju Đukanovićevom finansijsko-špekulativnom lobiju, a koji su preuzeli ulogu pretorijanske garde mafiokratskog režima i u tom cilju i satanizuju opoziciju na svaki mogući i nemogući način, sve više prostora zauzimaju histerični nasrtaji na svaki plemenitiji impuls koji dolazi iz vrha vlasti. Naravno da mislim na hajku koja se danima vodi protiv predsjednika Vujanovića.

Međutim, geopolitički smjer, ili plan „velikih", u određenom istorijskom periodu, deteterminišu politički koncept i promovišu tip lidera koji mogu odgovoriti aktuelnom trenutku u regionu. Duh devedesetih i raspad Jugoslavije, zahtijevali su isključive, ratoborne, beskrupulozne i međusobno suprotstavljene političare, đukanovićevskog senzibiliteta.

Ležerni, kulturni i civilizovani predsjednici poput Borisa Tadić i Iva Josipovića, vjesnici su jednog novog, integralističkog i antikriminalnog doba. Rekao bih da i mi imamo naše Tadiće i Josipoviće i tu treba tražiti buduće saveze?

Postoji i mogućnost koju ne treba ni slučajno zanemariti, manje optimistična, sumorna, ali isto tako moguća i donekle utemeljena. Mogućnost da su razlike unutar DPS-a o kojima govorimo, samo simulacija koja vješto i manipulativno treba da pokrije što širi dio glasačkog tijela, da bi bili prijemčiviji različitim društvenim grupama. Želim da vjerujem da sam ovdje duboko u krivu i iskreno se nadam se da će me vrijeme koje dolazi demantovati.

Kako god, očito je da su neki procesi već krenuli. Oni su nezaustavljivi i izvjesno je da u narednom periodu možemo očekivati sve veću distinkciju ''dobrih'' ili istine radi, boljih političara, od političara koje je pregazilo i demantovalo vrijeme, a ima ih, gomila.