Bez Srba nema Crne Gore – Kako smo od vrhovnog subjekta postali objekat, topovsko meso i moneta za potkusurivanje?!

Mnogi su se u Crnoj Gori ovajdili zloupotrebljavajući Srbe. Teško je krenuti u crnogorsku politiku bez te vještine. Recimo predsjednik Crne Gore: predvodio je srpske ratove. Potom je počeo voditi svoje. Koji god rat je vodio nije mogao bez Srba. Crna Gora je davno izgubila srpsku vlast, ali je ostala ništa manje srpska. I opet se sve vrti oko Srba. Srpska Crkva, srpski jezik, srpski narod i „velikosrpska infrastruktura“. Sve je srpsko, i sve se vrti oko srpskog, u Crnoj Gori, više nego ikad.

Ko god je želio nešto da napravi u Crnoj Gori morao je da nauči vještinu manipulacije Srbima, u politici posebno: bilo da je vlast ili opozicija. I stranci su shvatili: da bi uspjeli njihovi u suštini anti-srpski politički projekti, morali su ih, i danas to čine sa pojedinim opozicionim partijama, nakalemiti na one partije sa pro-srpskim korijenom. Dok ne uzrastu. Potom se, po pravilu, odriču srpstva. To je recept: bez Srba se, na početku, ne može; bez njih se, potom, mora. Mi smo od vrhovnog subjekta istorije u Crnoj Gori postali objekat, moneta za potkusurivanje i topovsko meso.

Ko god je želio nešto da napravi u Crnoj Gori morao je da nauči vještinu manipulacije Srbima, u politici posebno: bilo da je vlast ili opozicija

Srbi su u Crnoj Gori da preživljavaju, a da – i to je tužni, dosadašnji usud - čak ni nemaju jedinstvenu nacionalnu težnju i jasno definisani narodni interes i viziju. To je strahoviti kuriozitet, samo je važno da kuriozitet ne pređe u istorijsko ludilo. Šta nam je činiti? Važno je obuhvatiti taj kuriozitet dobrim, kvalitetnim ciljevima i mudrom vizijom za budućnost.

Takozvana „građanska država“ već doživljava tragičnu sudbinu društvenog preduzeća. Ono što je svačije, nije ničije. Bez obzira što ustavno uređenje „mora“ funkcionisati u skladu sa blizinom Evropske unije i pravilima političke kurtoazije evropskih centara moći, ipak se stvari suštinski moraju postavljati na osnovu realnih i održivih mogućnosti. Zato ni novoformirana zapadno-crnogorska, dukljanska, montenegrinizovana svijest ne može, pokazuje da ne može, nositi državu. Prvo, zato što je falsifikat koji teži da iskorijeni i podvoji jedan isti, jednokrvni narod. Drugo, zato što je nedefinisana, tragična i kontradiktorna sa realnošću. Treće zato što je spolja projektovana, privatna i skučena. Jedini narod koji suštinski može držati i nositi crnogorsku državnost je srpski narod. Srbi danas, tačnije i iskrenije od svih, čuvaju i baštine ideju istinske crnogorske svijesti i državnosti.

Da li onda Srbi treba da budu vlast, pitaju pojedini? Ono što je jasno Srbi treba da požure sami sa sobom. Treba da se okrenemo jedni drugima i pametno odredimo ciljeve, i to jasne i zrele političke ciljeve. Ono što je sigurno jasno jeste da je Crna Gora bez Srba, ludačka bahanalija bez mogućnosti istinskog razvoja. Srbi u Crnoj Gori su stabilan i zreo narod koga se svako plaši: ciljevi Srba u Crnoj Gori su nepredvidivi. To je mana koja se ne može nadoknaditi bez političkih žrtava i bez rizika. Ili bez nacionalne vizije.

Ako bude dovoljno zrelosti i odgovornosti, neće samo svoje mjesto dobiti Srbi, nego će i Crna Gora dobiti jedan potpuno novi život i potencijal, za dobrobit svih građana Crne Gore. Zato Srbi u Crnoj Gori ne treba da učestvuju u stvaranju neke virtuelne građanske Crne Gora koja nije ničija i u stvaranju društvenog preduzeća u kome današnji direktori samoupravljanja, postaju bahati tajkuni i tranzicioni profiteri.

Srbi u Crnoj Gori treba da stvaraju Crnu Goru i da od nje izgrade dugoročnu, bogatu, istinski svoju priču, sa svim strpljenjem i razumjevanjem koje podrazumjeva roditeljska odgovornost. Razni vjetrovi duvaju preko Srba. Kompromitacija Crkve, uvlačenje ljudi u lažne nacionalne težnje, neostvarive projekte, neostvarivo bogatsvo, sveopšta marginalizacija, samo su povjetarci od tih vjetrova. Sve se i ovdje vrti oko Srba. Ko ne nauči da zloupotrebljava Srbe, nema dobru sudbinu u politici Crne Gore. Zato su Srbima važni nacionalni interesi. Između grubih zloupotreba Srba koje su neminovne i azbuka svakog političkog moćnika u Crnoj Gori, Srbi moraju naći svoje interese i energiju ovih zloupotreba moraju kanalisati u izgradnju svojih interesa.

U trouglu pravoslavnih naroda u Crnoj Gori jedni se izjašnjavaju kao Srbi, drugi kao Crnogorci, treći su sinonimci koji ćute, ili kalkulišu, ili su zbunjeni

Srbi u Crnoj Gori treba da se okrenu sebi. Zašto da stradaju kada se zadnjih 30 godina u Crnoj Gori sve vrti oko njih, a vrtjeće se i narednih 30 godina i mnogo duže, to je jasno i očigledno. Zablude će proći ali i potezi koje vučemo neće moći da se vrate unazad. Zato je vrijeme da budemo mudri, dovoljno smo bili naivni. Svaki nezreo potez, a nagledali smo ih se u godinama za nama, je gomila izgubljenog vremena, izgubljenog naroda, izgubljene istorije, kulture i zemlje. Izgubljene Crne Gore. Izgubljenih nas. Zato treba biti pametan i složan, bez velikih objava i mesijanskog političkog teatra, doći do konsenzusa i promocije srpskog interesa u Crnoj Gori. U trouglu pravoslavnih naroda u Crnoj Gori jedni se izjašnjavaju kao Srbi, drugi kao Crnogorci, treći su sinonimci koji ćute, ili kalkulišu, ili su zbunjeni. Između ove tri grupe istorijski su najzreliji Srbi. Zato nosimo i najveću odgovornost za svoje odluke. A tek ćemo.

Crna Gora u kojoj Srbi ne odlučuju o svojoj i o sudbini svoje Crne Gore, predstavlja neodrživu i državno kratkoročnu priču, ali iskorjenjavanje i paljenje Crne Gore je požar koji će najviše koštati pravoslavni narod u Crnoj Gori, od kojih Srbi imaju najviše šta da izgube.

Zato budući interes Srba treba da bude da se pobrinu za Crnu Goru i da odnjeguju Crnu Goru. Suvišno je reći da je tako bilo kroz istoriju, dok su drugi predavali Crnu Goru mlečanima, osmanlijama, fašistima, okupatorima i osvajačima, Srbi su je njegovali kako sami znaju i umiju, kako su svojim bićem i misijom naučeni za to. Njegovao ju je Negoš govoreći: „Srbin srpskom rodu svome...“ Prije svake kapi krvi prolivene za slobodu, proliven je mudar duh koji je izgradio borbu za slobodu, koji se čuva kod Srba i bez koga je Crna Gora jedan trenutni bljesak i incident u fantazijama avangardnih, ograničenih stvaralaca, koji iza avangarde kriju svoju glupost bez talenta ili prost profit. Bez Srba nema Crne Gore.

Na novoj generaciji političara jeste da jasnom vizijom i životnom posvećenošću od Srba stvore objekat nove istorije Crne Gore, dajući nadu i plan, time nanovo stvarajući njegoševsku, istinsku i pravu Crnu Goru.

(Autor je predsednik "Prave Crne Gore")

(Politika)