Policijska okupacija Bara i diskriminacija nad Srbima u Montenegru

Nije novost da su Srbi građani drugog reda u Montenegru, kao državolikoj tvorevini i da su diskriminisani na svakom koraku, pa čak i sportskom. Jer ovo nije Crna Gora, a Njegoš i Petar Prvi se prevrću u grobu.

Vlasti silom sprovode genetski inženjering, pa su falsifikovana dva posljednja popisa i time vještački smanjen broj Srba (sa 35% na 29%) i onih koji govore srpski jezik (sa 60% na 44%).

U ovom Montenegru je dozvoljena i dobrodošla svaka strana zastava, pod uslovom da nije srpska. Pogotovo je dozvoljena i poželjna zastava sa duginim bojama, koja označava seksualno izopačene.

Samo u Ukrajini pod vlašću nacista iz Kijeva i Lavova i u okupiranom dijelu Srbije na Kosovu i Metohiji se sprovodi teža diskriminacija prema dijelu domicilnog stanovništva, nego što je to slučaj u Montenegru.

Montenegro je uveo zvanično sankcije Rusiji, a nezvanično Srbiji i srpskom narodu u Crnoj Gori. U Kolašinu policija upada na srpske svadbe i otima srpske zastave, a u Ulcinju i Tuzima im ne smetaju zastave drugih država. U Ulcinju se i svečana sjednica SO prilikom proslave dana Ulcinja proslavlja pred zastavom Albanije i u prisustvu Filipa Vujanovića, kome to ne smeta nimalo. A svaka ''šuša i maruša'' može da prijavi policiji komšiju da je istakao srpsku zastavu na svadbi i da mu pošalje specijalce pod punom ratnom opremom da ''čestitaju slavlje''.

Predstavnicima režima su puna usta demokratije, a na svakom koraku krše osnovna ljudska i nacionalna prava, osnovne principe demokratije i korektnog ponašanja, kao i poštovanja onih koji drugačije misle, pa makar i o sportu.

Policijska okupacija Bara

Rukometna utakmica Srbija – Crna Gora u Baru (prvo pišem Srbija, jer u normalnim uslovima reprezentacija Srbije u Baru je domaćin, a Montenegro je gost) je odigrana pod nenormalnim uslovima. Jer je hunta na vlasti odlučila da Montenegro mora da pobijedi po svaku cijenu. I da se mora poslati u svijet, preko TV prenosa, falsifikovana slika i lažna poruka: nema navijača Srbije u Baru i Crnoj Gori, pa nema ni Srba. I njihov zaključak: kako mogu biti Srbi ugroženi u Montenegru kada ih nema.

Zato je policija okupirala centar Bara i sve prilaze sportskoj hali još od 17 sati popodne.

Dobro zna i (du)dukljanska vlast u CG-u, a i njihova policija, da u urbanom Baru postoji čvrsto srpsko jezgro (svi rezultati izbora to potvrđuju). Postoje i organizovani navijači Srbije, srpskih klubova, Novaka Đokovića i ostalih velikana srpskog sporta (čuvene ''barske delije''), koji stižu često i do Beograda i drugdje da podignu srpsku zastavu iz Bara.

Momak sa punom kesom karata

I na svakom stadionu su dobrodošli, jer plate ulaznicu i navijaju sportski. Samo u Baru ne mogu da uđu u salu, ni da priđu sali bliže od 100 m, jer je u Montenegru sličan (''demokratski i euroatlantski'') režim kao u Kijevu i Prištini. Čak ni sa kartom navijači Srbije ne mogu ući u salu. Jedna grupa navijača Srbije je imala kartu, ali uzalud, jer je policija dobila jasan zadatak: ''Srbin ne smije ući u salu''.

Karata nije bilo u slobodnoj prodaji, iako je preko medija bilo najavljeno iz Rukometnog saveza CG da će biti prodavane na dan utakmice od 18.45 sati i to po 20 evra. Ali, to je bila laž, kao i sve što radi policijska hunta na vlasti.

Karte su dijeljene ilegalnim kanalima preko režimskih stranaka SDPS-a (SDP + DPS) samo provjerenim navijačima Montenegra. I u sali su bili samo njihovi navijači, njihove zastave i samo su se oni čuli.

Ja sam lično vidio kod ulaza tipa koji je imao u ruci najmanje 100 karata i još punu kesu. Na pitanje mog prijatelja srpskog odbornika Dejana Đurovića da nam proda karte, taj čovjek nije htio ni da priča, jer sam ja nosio srpsku majicu. Karte su dijeljene samo sigurnim navijačima Montenegra.

Zbog utakmice Srbija – CG, specijalna policija je maksimalno mobilisana i pod punom borbenom opremom na +30⁰ u hladu (pištolji, panciri, šljemovi, štitovi i pendreci) dobila zadatak da po svaku cijenu spriječi da ijedan navijač Srbije uđe u salu i navija. Jer, navijači Srbije nose majice sa srpskim oznakama i srpske zastave. Normalno i zastavu Novorusije. A to ne smije da se vidi u sali pri direktnom TV prenosu na TV RTS i TV CG1. I nije bilo u sali ni srpskih majica, ni srpskih zastava, ni srpske pjesme. I nije bilo navijanja za Srbiju. Jer da je bilo srpskih navijača iz Bara u sali, samo bi se čulo navijanje za Srbiju. I ne bi bilo nepristojnog i uvredljivog skandiranja najboljem igraču Srbije Iliću. To policiji i njenim nalogodavcima iz vlasti nije smetalo. Kao što im ne smeta bolesno skandiranje na Cetinju ''ubi Srbe''.

Do sada, Bar je prepoznat kao srpski grad, koji dostojno proslavi u centru grada svaki srpski šampionski trofej. I to sportski, dostojanstveno i kulturno, kao što to rade naša braća u Beogradu pred skupštinom grada. A hvala Bogu, to se dešava često u posljednje vrijeme.

To smeta vlastima i baš zato je dovedena silna policija da spriječi ulaz u salu Baranima.

Jokić: E nećete ući ni sa kartama

Izvjesni Jokić, koji je zamjenik šefa policije u Baru je slavodobitno rekao u 20 sati navijačima Srbije, koji su čekali sa kartama da uđu ''E sad ni sa kartama nećete ući!'' Vidjelo se u njegovom ponašanju i pogledu da gori od želje da izda naređenje ''udri Srbe''. Prethodno je šef policije Radulović lažno obećavao navijačima Srbije sa kartama u rukama da će ući u salu ''čim oni oslobode dio sale i naprave mjesta, jer je sve puno''.

Tako je bilo oko sale, a kada je završila utakmica u sali, svi na tribinama ustaše da idu kući.

A moj prijatelj Branko Bujić, jedan od naših najboljih sudija svih vremena, često kaže u opuštenoj atmosferi ''Lepo je Srbin biti, iako nije unosno''.

Autor je 24 godine bio srpski odbornik  u Baru